ISTAKNUTORamazan i post

Ne posustaj, nadomak si cilja!

545views

Priredio: Selman Hadžić

Sva hvala i zahvala pripadaju samo Allahu Uzvišenom, a najljepši selami i salavati neka su na Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegove vrle ashabe, porodicu i sve sljedbenike do Sudnjega dana.

Nalazimo se u posljednjoj i najodabranijoj trećini mjeseca ramazana, mnogi su se već umorili i malo po malo aktivnosti  smanjili. Međutim, tek sad ne bi smjeli malaksati, i posustati, već naprotiv sada kada smo nadomak cilja, moramo se potruditi i što je moguće više pojačati naše ibadete te nastojati svaki trenutak iskoristi u ibadetu Stvoritelju i činjenju dobra Njegovim stvorenjima. U redovima koji slijede s Allahovom pomoći, naćićemo blistave primjere iz života  najodabranijih generacija ovog ummeta na polju natjecanja i žurenja ka činjenju dobru i iskorištavanju svake prilike koja vodi Allahovom zadovoljstvu.

Na brojnim mjestima  Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom, poziva nas da i bodri: “ Druge pretecite da u Gospodara svoga zaslužite oprost i džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju.”[1]

Abdurrahman Es-Sa’di, rahimehullah, u tefsiru ovog ajeta veli: „Zatim, Uzvišeni naređuje natjecanje ka Allahovom oprostu, Njegovom zadovoljstvu i džennetu. A to se postiže činjenjem uzroka magfireta, iskrenom tevbom, korisnim istigfarom i udaljavanjem od griješenja. Dok natjecanje ka postizanju Allahovog zadovoljstva, biva s dobrim djelima, ulaganjem truda da se stalno izvršavaju djela s kojima je Allah zadovoljan, poput dobročinstva u ibadetu Stvoritelju, kao i raznovrsni  oblici  dobročinstva prema svim Njegovim stvorenjima.“[2]

Uzvišeni Allah žurenje i natjecanje u dobru, ističe kao osobinu prvih muslimana, muhadžira i ensarija, radijallahu anhum edžme’in, kako bi se na njih ugledali, kada kaže „Oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.“[3]

Abdurrahman Es-Sa’di, rahimehullah, u tefsiru ovog ajeta veli: „Na mejdanu žurenja u činjenju dobrih djela, njihova briga je, samo ono što će ih približiti ka Allahu, a njihove namjere su usmjerene na ono što će ih spasiti od Njegove kazne. Svako dobro za koje čuju, ili im se ukaže prilika da ga urade, oni ka njemu pohitaju i požure da ga izvrše.“[4]

Nijedan čovjek ne zna kada će umrijeti, i da li će doživjeti naredni ramazan, i biti u stanju da njegove blagodati iskoristi. Otuda, u brojnim predajama, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bodri nas i postiče da požurimo s činjenjem dobrih djela, prije nego budemo spriječeni i onemogućeni.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovjeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pretecite s dobrim djelima fitnu-smutnju koja će biti poput komada mračne noći. U njoj će čovjek osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, i omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik, svoju vjeru će prodavati za nešto neznatno od dunjaluka.”[5]

Također, Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovjeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pretecite s dobrim djelima šestero: izlazak sunca s zapada, Dedžal, dim, životinju, smrt nekog od vas i Sudnji dan.”[6]

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetujući jednog čovjeka rekao: “Iskoristi pet prije drugih pet: svoju mladost, prije starosti, svoje zdravlje prije bolesti, svoje bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti, svoj život prije smrti.”[7]

Od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Dvije blagodati čiju vrijednost većina ljudi ne cijeni, su: zdravlje i slobodno vrijeme.“[8]

Ibnu-l-Dževzi, rahimehullah veli: „Kad, kad, čovjek je zdrav, ali nije slobodan zato što je zauzet sjecanjem opskrbe, a kad, kad, čovjek biva bogat, ali nije zdrav. Pa ako se ovo dvoje kod čovjeka istovremeno sastavi, ali ga savlada ljenost u činjenju pokornosti Allahu, neka zna da je obmanut. Otuda, jer je dunjaluk, ahiretska plantaža, i na njemu postoji trgovina čiji će se profit tek na ahiretu vidjeti, pa onaj ko svoje zdravlje i slobodno vrijeme iskoristi u pokornosti Allahu, takav je magbut (željeti da se postigne što što on ima). A onaj ko ih iskoristi u griješenju prema Allahu, ta je magbun (nesvjestan vrijednosti), jer iza slobodnog vremena dolazi zauzetost, a iza zdravlja dolazi bolest.“[9]

Blistavi primjeri prvih generacija žurenja i natjecanja  u činjenju dobrih djela

Najbolji uzor,  Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Od Ebu Sura’e Ukbe b. Amira, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Klanjao sam iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini ikindijski-namaz, pa je on nakon što je predao selam, žurno ustao, prelazeći preko vratova ljudi, sve dok nije stigao do sobe jedne od njegovih žena. Ljudi se prepadoše zbog njegove Žurbe. Zatim izađe pred njih, a kada primjeti da su se začudili njegovoj žurbi, on im reče: „Bio sam kod nas zaboravio nešto od lomljenog zlata, pa mi je bilo mrsko da ono prenoći kod nas, te sam naredio da se podijeli.“[10]

Es-Siddik, Ebu Bekr, radijallahu anhu.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko je od vas danas osvanuo kao postač? Ebu Bekr, radijallahu anhu reče: ‘Ja sam.’ A ko je od vas danas ispratio dženazu? Ebu Bekr, radijallahu anhu reče: ‘Ja sam.’ A ko je danas od vas nahranio sirimaha? Ebu Bekr, radijallahu anhu reče: ‘Ja sam.’ A ko je danas od vas obišao bolesnika? Ebu Bekr, radijallahu anhu reče: ‘Ja sam.’  Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Ove osobine se neće naći pri jednoj osobi, a da je neće uvesti u džennet.“[11]

Natjecanje između Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma.

Od Omera b. Hattaba, radijalllahu anhu, prenosi se da je rekao: “Naredio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da udjelimo sadaku, pa se kod mene tada zatrefilo nešto imetka, pa sam sebi rekao: ‘E danas ću preteći Ebu Bekra, ako ga ikad mognem preteći.’ Pa sad došao noseći polovicu mog imetka. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „A šta si ostavio svojoj porodici? ‘Isto toliko.’ Rekoh. Zatim dođe Ebu Bekr sa svim što je kod sebe imao. Allahov Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: ‘O Ebu Bekre, šta si svojoj porodici ostavio? ‘Ostavio sam im pouzdanje u Allaha i Njegova Poslanika.’ Reče: Ebu Bekr. Tada sam sam sebi rekao: ‘Tako mi Allaha, ni u čemu ga ja ne mogu nikada u preteći.“[12]

Od Omera b. Hattaba, radijalllahu anhu, prenosi se da je rekao: “Prošao je jedanput, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a sa njim sam bio ja i Ebu Bekr, pored Abdullaha b. Mes’uda, dok je učio Kur’an, pa je slušao njegovo učenje. Zatim je Abdullah, učini ruku’u i pao na sedždu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: ‘Traži, daće ti se, traži daće ti se.’ Zatim je produžio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Koga raduje da uči Kur’an pravilno kako je i objavljen, neka ga uči od Ibn Ummi Abda. Ja sam poranio da obradujem Abdullaha b. Mesu’da, s onime što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, pa kad sam pokucao na njegova vrata-ili je rekao-kada je čuo moj glas, upitao je: ‘Od kud ti da dođeš u ovo vrijeme?’ Rekoh: ‘Došao sam da te obradujem, s onime što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao.’ ‘Već te je pretekao Ebu Bekr.’ Reče. ‘Ako je to uradio, pa zaista je on druge uvjek u dobru preticao, a nikada se u dobru nismo natjecali, a da nas Ebu Bekr nije pretekao.“[13]

Žurenje Abdullaha b. Omera, radiujallahu anhu, da prije drugih uđe u Ka’bu.

Od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Na dan oslobođenja Mekke, došao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jašući na Kasvai/devi, zajedno s Usamom, uz njega je bio i Bilal i Osman b. Talha, i tako se približio do Ka’be. Zatim je rekao Osmanu: ‘Donesi nam ključ.’ Osman mu je donio ključ, i otvoro vrata, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je ušao a s njim Usame, Bilal i Osman, te su vrata za njima zatvorena. Tamo je ostao dugi dio dana, te je zatim izašao. Tada ljudi požuriše da da uđu, a ja ih sve pretekoh, te zatekoh Bilala, kako stoji iza vrata, te ga upitah? Gdje je klanjao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem? ‘Između ova dva prednja stuba.’ Reče. Tada je Ka’ba bila na šest stubova poredanih u dva reda, a on Sallallallahu alejhi ve sellem, klanjao je izmešu dva stuba u prednjem redu, tako da su mu vrata Ka’be bila iza leđa, a okrenuo se svojim licem ka pravcu kojem se i ti okerećeš kada ulaziš u Ka’bu, između njega i zida. Zaboravio sam da ga upitam koliko je rek’ata klanjao, a kod mjesta gdje je klanjao nalazi se crveni mermer. Reče: Abdullah b. Omer.“[14]

Hubejb b. Šehid, rahimehullah, veli: „Upitan je Nafi’a, rahimehullah: „Šta je od ibadeta Ibn Omer, radijallahu anhu, radio u svojoj kući?“ „Niste vi to u stanju. Abdest je uzimao za svaki namaz, a između toga neprestalno je mushaf bio pred njim.“ Reče.[15]

Žurba Ensarije Ebu Dahdaha, radijallahu anhu, da drage volje Allahu zajam da.

Ebu Dahdah El-Ensari,  radijallahu anhu,  kada su objavljene riječi Allaha Uzvišenog: „Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati?“ El-Bekare, 245 ustao je ka Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellm i rekao: „Zar Allah od nas traži zajam?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Tako je o Ebu Dahdah.“Pokaži mi svoju ruku, Allahov Poslaniče. Reče. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellm, mu pruži svoju ruku, a Ebu Dahdah, reče: „Ja evo dajem na zajam, svome Gospodaru Uzvišenom i Plemenitom, moju plantažu a tada je u njoj bilo 600 sadnica palmi. Zatim je Ebu Dahdah, došao te je povikao: „O Ummu Dahdah, izađite iz plantaže, ja sam na zajam dao našu plantažu Gospodaru Uzvišenom i Plemenitom.“[16]

U jednoj od verzija ove predaje stoji: „Kada je to čula njegova supruga, stala je iz usta njihove djece vaditi datule, i istresati ono što je bilo u njihovim džepovima, želeći tim svojim djelom potpunu nagradu od Allaha, bez umanjenja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za ovaj postupak Ebu Dahdaha, radijallahu anhu rekao: „A koliko samo rodom prepunih palmi u džennetu ima za Ebu Dahdaha.“[17]

Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhu.

Od Mudžahida, rahimehullah, prenosi se da je rekao: „Nije bilo ibadeta kojeg ljudi nisu bili u stanju uraditi, a da to nije na sebe preuzeo Ibn Zubejr, radijallahu anhu. Jedanput je bujica potopila Ka’bu, pa je Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhu, oko nje tavafio plivajući.“[18]

Abdullah b. Mubarek, rahimehullah.

Sufjan Es-Sevri, rahimehullah, rekao je: „Ja zaista priželjkujem da od mog cijelog života, makar jedna moja godina bude, poput godine Ibn Mubareka, ali zaista nisam u stanju da budem poput njega ni tri dana.“[19]

Ibn Ujejne, rahimehullah veli: „Uspoređivao sam stanje ashaba i stanje Abdullaha b. Mubareka, rahimehullah, pa im nisam mogao pronaći nikakvu prednost nad njim, osim to što su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to što su se uz njega borili.“[20]

Ebu Muslim El-Halvani.

Ebu Osman b. Ebi El-Atike, rahimehullah, kaže: „Čuo je Ebu Muslim El-Halvani, rahimehullah, nekog čovjeka kako govori: „Danas je pobijedio, taj i taj.“ Na to on reče: „Ja sam danas pobijedio.“ Upitaše: „Kako, o Ebu Muslime?“ „Poranio sam iz moje kuće, te sam bio prvi ko je ušao u vašu džamiju.“[21]

Ebu Muslim El-halvani, reahimehullah, je okačio bič u mesdžidu njegove  kuće, kojim je samog sebe plašio.[22]

El-Huldi, rahimehullah, veli: „Jedanput  mi je ispričao El-Kalanisi, rahimehullah, kako je neki čovjek podijelio 40000 siromasima, pa mi je Semnun, rahimehullah, kazao: “Zar nisi vidio koliko je samo taj podijelio, i šta je učinio? A mi nemamo se čemu vratiti, pa da to podijelimo.“ Zatim nas je poveo ka mjestu, pa kad smo došli do Medaina,  tu smo klanjali 40000 rek’ata.“[23]

Ebu Bekr b. Ishak, rahimehullah, veli: „Družio sam se s Alijem b. Hemšazom, rahimehullah, kod kuće a i na putovanju, ali ne znam da su mu meleki ikada zapisali i jednu pogrešku.“[24]

El-Veki’a, rahimehullah, je rekao: „El-E’ameš je imao blizu sedamdest godina, a nikada nije zakasnio u džematu na  početni tekbir, a niti sam ga vidio da je ikada naklanjavao i jedan rek’at,  mada sam se njim družio šezdeset godina.“[25]

Uzvišenog Gospodara molimo da nam da podari uputu, milost i snagu da ove preostale dane ramazana iskoristimo u Njemu najdražim djelima, da nam naše grijehe oprosti i naše dove i ibadete primi. Amin!

___________________

[1] El-Hadid, 21

[2] Tejsiru-l-kerimi-r-rahman, 922.

[3] El-Mu’minun, 61.

[4] Tejsiru-l-kerimi-r-rahman, 598.

[5] Muslim, 118, Tirmizi, 2195, Ibn Hibban, 6704.

[6] Muslim, 2947.

[7] Hakim, Mustedrek, 7846, Bejheki, Šu’abu-l-iman, 10248, Munziri, Et-Tergib ve-t-terhib, 4/203, Ibn ebi Dunja, Kasru-l-emel, 111. Hadis je vjerodostojnim ocijenio Albani, Tahridž miškatu-l-mesabih, 5102.

[8] Buhari, 6412.

[9] Musare’atu fi-l-hajrat, Sa’ad El-Burejk.

[10] Buhari, 851, 3752.

[11] Muslim, 1027.

[12]Tirmizi, 3675, Ebu Davud,1678. Albani je predaju ocijenio vjerodostojnom, Sahih Ebu Davud, 1678, kao i Šuajb Arnaut, Tahridž zadu-l-me’ad, 6/180.

[13] Ahmed, 1/38, Nesai, Sunenu-l-kubra, 8257, Ibn Hibban, 7066, Taberani, Mu’džemu-l-evsat, 3/336. Hadis su vjerodostojnim ocijenili Ahmed Šakir, Musned Ahmed, 1/38, Šuajb Arnaut, Tahridžu-l-Musned, 36.

[14] Buhari, 4400, Muslim, 1329.

[15] Tuhfet-l-ulema bi tertib sijer e’alami-n-nubela, str. 261.

[16] Ahmed, Musned, 12490, Taberani, Mu’adžem-l-kebir, 763. Predaju su vjerodostojnom ocijenili: Hejsemi koji veli da su prenosioci ove predaje povjerljivi, Medžme’u-z-zevaid, 6/324 i Albani, koji je prvi rivajet ocijenio vjerodostojnim, Muškiletu-l-fakr, 120.

[17] Silsiletu-s-sahiha, 6/1132.

[18] Tuhfet-l-ulema bi tertib sijer e’alami-n-nubela, str. 261.

[19] Nuzhetu-l-fudala tehzib sijer e’alam-n-nubela, 767.

[20] Nuzhetu-l-fudala tehzib sijer e’alam-n-nubela, 767.

[21] Tuhfet-l-ulema bi tertib sijer e’alami-n-nubela, str. 261.

[22] Mevsu’atu-l-ahlak ve-z-zuhd ve-r-rekaik, 158.

[23]Tuhfet-l-ulema bi tertib sijer e’alami-n-nubela, str. 261.

[24]Tuhfet-l-ulema bi tertib sijer e’alami-n-nubela, str. 262.

[25] Mevsu’atu-l-ahlak ve-z-zuhd ve-r-rekaik, 159.