U okrilju bračne ljubavi

Ne oklijevaj

433pregledi

Preveo: mr. Ahmed Purdić

Povikao je na nju preko telefona: “Gdje si ti?!”, a ona je uljudno odgovorila: “U klubu sam, oče. Pratim predavanje uvaženog profesora.” Otac je uzvratio: “Sada je osam sati. U kući moraš biti za pola sata.” Ona je opet blago odgovorila: “Program još nije završen, a ja sam kupila i ulaznicu za program koji je poslije ovoga i završava se u devet i trideset. Sada nemam ni prijevoza do kuće. Došla sam ovamo sa prijateljicama koje su također platile punu cijenu programa.” Otac je istim tonom potvrdio: “U pola devet da si u kući. Pazi da ne zakasniš.” Ona je na sve to blagim glasom kazala: “U redu je oče, u pola devet sam u kući, ako Bog da.” Otac zatim kazuje: “Prekinuo sam vezu ljutito, ali me nakon malo vremena prošao bijes i osjećao sam se loše, jer sam bio oštar i neosjećajan, a moja kćerka je to sve sa strpljenjem slušala i odgojeno i uljudno se prema meni ophodila, ne osporavajući moje zahtjeve. Požurio sam da nazovem suprugu, njenu majku, da joj prenese da može ostati do kraja programa, ali mi je ona uzvratila: ‘Ona je tu, pored mene u kući, žurno ju je dovezao otac njene prijateljice.’ To me rastužilo, jer sam se loše ponio.”

Mudra suprugo, ugasi ljutnju svoga supruga brzim i preduzimljivim koracima, jer ljutnja je poput vatre koja guta i sagorijeva sve što joj se nađe na putu. Ljutnja može da nagori ili sagori nit bračne ljubavi koja spaja srca, ali se vatra gasi vodom i nestaje kao da je nije ni bilo.  

Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, došao je do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, noseći u ruci list Tevrata, pa je rekao: “O Allahov Poslaniče, ovo je list iz Tevrata”, pa ga je uzeo naglas čitati, dok se lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, počelo sve više i više mijenjati. Ebu Bekr, radijallahu anhu, to primijeti pa povika: “Hoćeš li prestati, majka te (ne)imala Omere, zar ne vidiš lice Allahovog Poslanika?!” Omer, radijallahu anhu, osvrnu se, te baci onaj list i povika: “Utječem se Allahu od srdžbe Njegove i srdžbe Njegovog Poslanika. Zadovoljan sam da mi Allah bude Gospodar, islam vjera, a Muhammed poslanik!” (Bilježi ga Darimi)[1] Omer je istog momenta napustio svoj postupak i počeo se umiljavati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pokušavajući ga oraspoložiti.

Zato, mudra suprugo, prekini s onim što uzrujava tvog muža, a ako priznaš i prihvatiš pogrešku, to će imati još veći efekat kod njega.

Otac pripovijeda o svom postupku: “Ranije sam jednom od dvojice sinova davao prednost, a razlog je sljedeći: kada bih mu naredio nešto, on bi to odmah učinio, dok bi moj drugi sin uvijek oklijevao i kasnio sa izvršenjem traženoga. Međutim, desilo se da su obojica jednom za jelom odbila da jedu određenu vrstu hrane, pa sam im naredio da to učine. Poslušni sin je to i učinio, ali onaj drugi je nastavio po svome. Posegnuo sam za nedoličnom mjerom, pa sam ga i udario jer sam već bio dovoljno nervozan i ljut. Mada sam odmah shvatio kakvu sam grešku napravio.”

Hadždžadžu je preneseno da je Enes b. Malik, radijallahu anhu, sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio na strani Ibn El-Eš‘asa  protiv halife Abdul-Melika b. Mervana, pa je naredio da ga dovedu. Kada to učiniše, Hadždžadž upita: “Šta je Enesčiću, bio si na strani Alije juče, pa onda sa Ibn Ez-Zubejrom, a danas si sa Ibn El-Eš‘asom?! Tako mi Allaha, oderat ću te kao što se ovca dere. Žig ću ti na vrat upeći kao što se ovce žiguju. Allah ti sluh oduzeo.”

Potom je Hadždžadž naredio da se na vratu Enesa, radijallahu anhu, utisne: “Ovo je Hadždžadžov vrat”. Enes b. Malik, radijallahu anhu, pismom se požalio halifi Abdul-Meliku, pa se ovaj rasrdio na postupak Hadždžadža te je napisao dva pisma, jedno Enesu, radijallahu anhu, u kojem ga nastoji udobrovoljiti, a drugo pismo je napisao Hadždžadžu u kojem mu prijeti. Kada je posredstvom sluge pismo stiglo do Hadždžadža, ovaj se prepao i počeo znojiti. U pismu je pisalo: “Ti si obični rob kojeg su stvari zavele. Tvoje vrijeme je isteklo. Prešao si granicu svojih ovlasti i hodaš po tankoj niti. Allah te prokleo, zar i pored očnog vida, ti ne vidiš stvari. Kako si mogao pokazati grubost prema prijatelju i ashabu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, praveći se odvažan i pred Allahovim sudom, obezvrjeđujući i iskorištavajući položaj vlasti.  Kada pročitaš ovo moje pismo, pokaži svoju pokornost i poniznost Enesu b. Maliku, radijallahu anhu, i budi mu poslušniji od mestvi i papuča na njegovim nogama. Ne postupiš li tako, iščekuj smrtnu strijelu koja će te dokrajčiti. Znaj da svaki događaj ima i svoj kraj. I sigurno ćete ovo upamtiti.” Čim je Hadždžadž završio sa čitanjem pisma, odmah je sa glasnikom otišao kod Enesa, radijallahu anhu, tražeći oprost i sve ga je molio dok mu nije oprostio.

Mudra suprugo, pazi da te duša ne nagovori na bezbrižnost i nemar prema zahtjevima muža pod izgovorom da je to “poniženje”, već budi pronicljiva, dalekovidna, puna samopoštovanja i pouzdanja, visokog ugleda i dobro upućena u konačnicu i posljedice stvari i postupaka. Zašto sve ovo? Zato što je krah bračnog života i gubitak bračnog druga  pogubniji od gubitka vlasti ili dijela zemlje u ratnim sukobima. Povjerenici visokih državnih funkcija čuvaju svoje položaje putem poslušnosti nadređenom, pa na isti način je tvoja dužnost da čuvaš mir i sreću svoje djece i porodičnu idilu i život, punim srcem i zadovoljstvom duše.

Evo šta kaže jedan muž po pitanju nemarnosti supruge spram njegovih zahtjeva: “Osnovni razlog nesuglasica i prepirke između mene i moje supruge jeste njen nemaran, nehajan i hladan odnos prema mojim zahtjevima. Rezultat toga je galama, svađa, višednevni prekid komunikacije i odbojnost. Počinjem prezirati naš zajednički život i dovodi me u situaciju da razmišljam o  razvodu braka.”

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda: “Načinila sam jastuk Allahovom Poslaniku od nekog platna na kojem su bile slike, pa kada je to opazio, ustao je hitro, a lice mu je pocrvenjelo. Povikala sam: ‘Šta je to bilo, Allahov Poslaniče? Oprosta tražim od Allaha za grijeh koji sam učinila.’ On reče: ‘Zar ne znaš da meleki ne ulaze u kuću u kojoj ima slika i da će  onaj ko slika biti kažnjen na Sudnjem danu? Bit će mu rečeno: ‘Oživi ovo što si naslikao!’”  Aiša nastavlja: “I nije ušao u sobu sve dok nisam izbacila taj jastuk.” (Buhari)[2]

Ako želiš da vidiš osmijeh na licu svoga muža, požuri da ostaviš ono što ga uzrujava i čini neraspoloženim. Zadobit ćeš njegovu zahvalnost, naklonost i darove, u početku će to stidno pokazivati, ali kasnije sigurno javno i otvoreno.

Jemen je nekada davno bio pod vlašću abesinskog kralja kojim je upravljao namjesnik Erjat Abesinac, pa se protiv njega pobunio jedan njegov vojskovođa Ebreha el-Ešrem, te se Jemen teritorijalno podijelio. Međutim, Erjat je želio zadržati svoju vlast i krenuo je u rat protiv Ebrehe, no bio je poražen. Ebreha je zavladao cijelim Jemenom. Kada je ta vijest stigla do kralja Abesinije, jako se rasrdio i zarekao se da će lično krenuti u Jemen, da ga pokori i svojom nogom stane na jemensku zemlju, a da će neposlušnom Ebrehi obrijati prednji dio glave.[3] Ebreha je to saznao, pa je požurio i sam sebi obrijao glavu te napunio jednu veliku zdjelu jemenskom zemljom i sa pismom je poslao kralju Abesinije, napisavši: “Poštovani kralju, Erjat je bio vaš rob i sluga kao i ja, pa smo se u mišljenju podijelili oko uprave Jemena, a obojica smo pokorni vama i pod vlašću smo vašom. Ja sam ovoga puta savladao Erjata za korist kraljevstva vašeg i želim ga samo učiniti jačim i postojanijim. Obrijao sam svoju glavu kada sam čuo za vašu zakletvu i nakanu, te vam šaljem zemlje jemenske da nogom stanete na nju i tako ispunite obećani zavjet.” Kada je ovo stiglo do kralja, oprostio je Ebrehi i prihvatio je njegovu ispriku, napisavši mu: “Upravljaj zemljom Jemena dok ti ne dođe moja nova zapovijed.”

Mudra suprugo, tvoje žurno eliminiranje srdžbe muža olakšat će ti put da njime upravljaš i osvojiš prijestolje njegovog srca. Postat ćeš mu najmilija i najdraža osoba Allahovom voljom.

 

Brzo ispuni njegove zahtjeve!

 

 Nastaviti će se inšallah

 

Naslov originala: Kejfe tuhavviline ez-zevdže el-gadibe ila muhibbin ‘ašik

( كيف تحولين الزوج الغاضب إلى محب عاشق  )

Serijal: U okrilju bračne ljubavi

Knjiga br. 3

Kako da svog srditog muža učiniš dragim zaljubljenikom

Autor: Adnan Abdul-Kadir

Preveo: mr. Ahmed Purdić

Redaktura prijevoda: hfz. Fahrudin Haseljić, Abdulvaris Ribo, prof.



[1] Darimi, Sunen, 435. Slično predanje bilježi i Ahmed, Musned, 3/387. Šejh Albani za ovo predanje kaže da je dobro (hasen), Irvaul-galil, 1589.

[2] Buhari, Sahih, 1963, Muslim, Sahih, 3941.

[3] Što je bio znak ismijavanja i poniženja. (op. prev.)

X