Ahlak

Nasihat – savjet svim džamijskim imamima

266pregledi

Priredio: Sead ef. Jasavić

Imam jednog džemata ima veliku ulogu, a ujedno i veliku obavezu – koja će uroditi lijepim i ukusnim plodom ako se izvrši na pravi način, stoga svaki imam treba biti svjestan te svoje uloge i obaveze, i ne smije se nikako poigravati s njom, a ja ću pokušati da je sažmem u nekoliko tačaka:

 

Znanje imama (fikhul-imameh):

1. Dati imametu i namazu njegovo stvarno pravo / hakk, praktikovati i slijediti sunnet Muhammeda, s.a.v.s., u svemu tome, imajući stalno na umu da smo u poslu izvršavanja obaveze i da je neophodna iskrenost pri djelu.

2. Upoznati se sa propisima imameta i namaza stalno se nadograđujući u ovim pitanjima, uz redovno i ponovno razmatranje pojedinih propisa vezanih za imamet i namaz; trebaju se skupljati i iščitavati fetve eminentnih učenjaka po pitanju imameta i namaza, a ja bih ovom prilikom predložio i jedno djelo na tu temu od šejha El-Sedhana “Greške prilikom obavljanja tahareta i namaza”.

3. Poštovati sunnet Muhammeda, s.a.v.s., kada je u pitanju dolazak na namaz kao i odlazak sa njega, kao i redovnost u praktikovanju namaskog zikra itd. Imam je uzor kada su ove stvari u pitanju.

4. Smirenost, umjerenost i skrušenost kada je u pitanju obavljanje namaza, uz dužno poštovanje sunneta Muhammeda, s.a.v.s., pri tome. Dakle, niti će se praktikovati žurba koja kvari namaz, niti odugovlačenje koje namaz može učiniti dosadnim!

5. Praktikovati klanjanje pritvrđenih namaskih sunneta, u džamiji ili kod kuće, uz naznaku da su namaski sunneti jedan vid zaštite i ograde koja čuva farz-namaz od svega što ga može ugroziti!

 

Bonton imama (edebul-imameh):

1. Redovnost u obavljanju imamske dužnosti čime će ostalim džematlijama biti primjer u tome, i to na taj način da izostajanje ili kašnjenje imama u obavljanju namaza nije njegova odlika.

2. Ne izostajati sa namaza!

3. Ne izostajati – posebno sa sabaha i ikindija-namaza, čuvajući sebe daleko od loših mjesta, kao i mjesta “rekla-kazala”. Kroz ove namaze posebno se gleda na imama jer je u globalu u tom vremenu kod kuće.

4. Ako se bude u potrebi za izostajanjem sa namaza, zbog putovanja ili neke druge obaveze, treba se naći prikladna zamjena za imamet u džamiji, a ako se osjeti da se neće moći stići na namaz – pozvat ćemo mujezina ili nekog drugog da mu javimo da nećemo stići, kako džematlije ne bi mnogo čekale na imama.

5. Klanjati farz-namaz na vrijeme – bez kašnjenja ili žurenja, posebno uzimajući u obzir mesdžide i džamije koji se nalaze na trgovima i pijacama, ili u blizini bolnica, škola…

6. Ako primijetimo da se džemat već okupio, može se mujezinu predložiti da uči ikamet i dva-tri minuta prije određenog vakta za farz-namaz, kako se džemat ne bi oneraspoložio zbog sjedenja i čekanja.

7. Što manje se izlagati nepotrebnom putovanju ili kašnjenju jer se to odražava na imamet i džemat, a ako se bude moralo putovati ili kasniti, onda treba naći prikladnu zamjenu.

8. Imam se mora kititi lijepim ahlakom i ponašanjem i mora biti uzor drugim ljudima i mora im biti omiljen i drag. Na ljude najviše utječe lijepo i umjesno ponašanje. Lijepo ponašanje su vrata kroz koja se ljudi približavaju imamu. U opisu Poslanika, s.a.v.s., stoji: “Ti si, Muhammede, na izvanrednom stepenu lijepog ponašanja i morala!” Lijep ahlak je, uz bogobojaznost i takvaluk, nešto najteže na Mizanu – Vagi djela, na Sudnjemu danu, stoga nikako ne smijemo zaboravljati na ovo.

9. Interesovati se za lične potrebe džematlija, posebno onih koji su muhtadžni – u potrebi ili koji nailaze na izvjesne poteškoće u životu uz nastojanje da se te potrebe riješe. Svako naselje – džemat ima i izvjesne probleme i neke svoje potrebe; imam mora biti u toku svega toga i  mora izlaziti u susret muhtadžnima i bolesnima i dužnim ljudima. Imam mora održavati kontakte sa uglednicima i funkcionerima svoga mjesta kako bi se bolje angažovali u pogledu zapošljavanja nezaposlenih ili liječenja bolesnih. Imam mora raditi na mirenju komšija, na mirenju supružnika, na popravljanju ahlaka i ponašanja svih ljudi – u svemu tome je velika nagrada kao i obostrana ljubav, respekt i poštovanje.

 

Imam i da‘vetske aktivnosti

1. Imam, ako je upućen u detalje nekog bitnog događaja, mora ga ukratko sa svojim džematom prokomentarisati; ako primijeti nešto što nije na mjestu kod džematlija, mora im skrenuti pažnju na to. Imam mora navikavati svoj džemat na iskrenost u riječima i djelima i da se čuvaju licemjerstva, i da ne očekuju od drugih da ih hvale i da im se zahvaljuju zbog dobrih djela koja čine. Allah je Onaj koji daje nagrade, mada ovo ne znači da se dobro neće pripisati onome ko ga je činio! – ali, to nas ne smije odvesti u oholjenje nad ostalima, zbog toga što je Allah, dž.š., taj od koga potječe svako dobro. Sa Allahom, dž.š., isplati se trgovati (vi Njemu podajte iskrenost srca i dobro djelo, a On će vama zauzvrat dati Džennet! op.prev.)

2. Osnovati džamijsku biblioteku radi čitanja ili iznajmljivanja knjiga.

3. Organizovati i neke aktivnosti za žene poput prigodnih predavanja ili okupljanja ili halki Kur’ana ili takmičenja i sl., uz saradnju sa nadležnim odborom islamske zajednice tog mjesta.

4. Pronaći neku ženu, učenu i lijepog ahlaka, koja će biti uposlena pri odboru islamske zajednice nekoga mjesta ili pri nekoj školi koja će pozivati i bodriti ostale žene određenog džemata na učenje Kur’ana i studiranje islama.

5. Uspostaviti halke za učenje Kur’ana i svega što je u uskoj sprezi sa učenjem, poput organizovanja izleta i ekskurzija za polaznike ili one koji su najbolji, unutar svoje zemlje ili van nje – na hadždž ili ‘umru npr..

6. Dovoditi daije i predavače sa strane koji će se obraćati džematu u džamiji i na drugim mjestima dotičući se tema koje su bitne za muslimane nekog mjesta ili vremena.

7. Organizovati takmičenja za džematlije i djecu – polaznike mekteba i halki, na kraju svakog mjeseca ili dva, uz dodjelu prikladnih nagrada.

8. Sarađivati sa ostalim aktivistima na polju islama iz jednog mjesta uz zajedničku podjelu knjiga, CD-ova, kaseta, časopisa, i uz organizovano posjećivanje i savjetovanje onih koji ne obavljaju namaz kao i onih koji rade druga loša djela.

9. Sarađivati sa imamima ostalih mesdžida i džamija, kada je u pitanju organizovanje da‘veta, uz redovne sjednice i druženja, kako bi se hajr dostavljao svim džematlijama.

10. Obratiti pažnju na da‘vetske reklame i pozivnice i sličice koje se stavljaju ili postavljaju u džamijama, uz obezbjeđivanje praktičnih oglasnih tabli, kako u džamijama tako i u čaršiji.

11. Iščitavati džematlijama određene tekstove (tefsir ajeta, hadise, fetve uleme itd.), shodno potrebi, prije ili poslije određenog namaza, makar jedanput sedmično, kako bi se širilo znanje o dinu, što pozitivno djeluje na društvo u cjelini.

12. Interesovati se za da‘vetska putovanja i posjete, kao i za putovanje na hadždž i ‘umru uz neophodnu organizaciju svega toga

13. Interesovati se za posebne dane – dane hadždža ili ramazana ili ostalih bitnih događaja kako bi se podsjetili na njihove poruke i pouke.

14. Interesovati se za strance u našemu mjestu, nebitno jesu li radnici u pitanju ili posluga i sl., i nebitno jesu li oni muslimani ili nemuslimani, uz obezbjeđivanje knjiga ili materijala koji su bitni za njih i to na njihovom jeziku, ako postoji potreba za tim, uz organizovanje posebnih prigoda za njih i rješenja za njihove probleme, uz lijepo ponašanje prema njima, što će se tražiti i od ostalih džematlija.

 

Imam i društvene aktivnosti

1. Uključiti penzionere u aktivnosti u nekom mjestu ili naselju.

2. Savjetovanje / šura – i ne držati se strogo svoga mišljenja nebitno jesu li u pitanju sitnice ili krupne stvari. U suprotnom će se tako ponašanje smatrati jednom vrstom oholosti koja zna biti odbojna i koja zna proizvesti mržnju džematlija prema imamu, što kasnije može utjecati na nestanak hajra ili pak na omraženost prema samoj džamiji.

3. Jačanje veza sa odgovornim ljudima iz nekoga mjesta i korištenje istih u misionarske ili socijalne svrhe u upravama u kojima rade

4. Ukazivanje počasti i respekta prema uglednicima jednog mjesta uz lijepu saradnju sa njima, što se često zna vratiti džematu sa velikim hajrom i dobrom.

5. Družiti se sa komšijama mjesečno ili nedjeljno – jedno od najplodonosnijih poteza koje jedan imam može povući.

6. Okupljanje trgovaca i odgovornih ljudi nekog mjesta, mjesečno ili sporadično, ili direktora i upravnika školi – da‘vet i pozivanje zahtijeva materijalnu i moralnu pomoć, jer se hajr ne može dostaviti drugima ako se prethodno ne uklone barijere sa puta.

7. Imam mora održavati kontakt sa svojim rođacima i prijateljima, mjesečno ili nedjeljno, i to ne samo iz svojega džemata već i šire

8. Imam mora iznaći redovna sredstva iz kojih će moći da snosi troškove podjele knjiga, brošura, časopisa, kaseta, CD-ova, nagrada za takmičenja…

9. Imam mora organizovati džemat svoga mjesta ili naselja u sprovedbi nekog hairli projekta ili djela, ili da se možda suprotstave nekoj negativnoj pojavi u društvu (zinaluk, droga, krađe, tuče…).

10. Otvoriti saradnju sa već postojećim institucijama u nekom mjestu ili naselju radi ostvarenja opće koristi cijele zajednice, a na prvom mjestu su sljedeće institucije i organizacije:

a) Organizacije za naređivanje dobra i odvraćanje od zla – koje su zaslužne za ostvarenje velikog hajra i sprečavanje velikog šerra – zla u mjestima u kojima se nalaze.

b) Institucije policije koje su zadužene za suzbijanje kriminala, mafije i droge, kontrolu saobraćaja, hvatanja ubica i lopova, za suzbijanje trgovine ljudima, uklanjanje alkoholičara iz javnog saobraćaja, smirivanje nereda i tuča itd.

c) Centri za da‘vu i pozivanje stranaca – nemuslimana.

d) Humanitarna društva.

e) Općine sa svojim službama.

f) Školske i medicinske ustanove itd.

 

Izvor: www.saaid.net

 

Ibrahim b. Abdul-Muhsin el-Fulejdž

 

 

X