Dok Japan potapa talas Allahove srdžbe, muslimane potapa prigušena magla kršćansko-jevrejskih zavjera…. Na prvi pogleda teško uočljiva, ali zapravo sudbonosna rana Ummeta – vješto skovani i nimalo naivni planovi krčenja zemljišta Islama, omeđavanja i parcelisanja, te konačnog sijanja sjemena mržnje po taktovima njihovih kompozitora……..bujicu polodova ovíh – u prvi mah sitnih sjemena – ubiremo svakodnevno svi- neki u ulozi mesa koje se kida čeljustima naivnih, a naivní opijéni zabludom i samoljubljem!
Pronicljivi dušmani kraljice Evrope (na čelu sa Britanijom) iz sata u sat razmatraju i ispituju kako uništiti i popljuvati islamske vrijednosti, a Bošnji je, od svih muka u kojim se Ummet nalazi, i pored nebrojno prečih stvari u borbi da Allahova riječ bude najviša, najbitnije kako «vehabija» veže ruke u namazu!
Ta ljudska strvina koja pali našu djecu i obeščašćuje naše sestre pomno nas prati i vješto zavađa; ambiciozno i ustrajno, a što je najbitnije – svjesno – parča i dijeli, a Bošnjo i dalje besposlen sjedi i mjeri dokle su kome nogavice i koliko dlaka ima na bradi!
Ovdje ne želim pričati o argumentima Sunneta i njegovoj važnosti (čitajte obligatornosti) već o prostim, i laicima i slijepcima jasnim pokazateljima oronulosti muslimanke svijesti, a prije svega masakriranosti muslimanskih srca dojenih kafirskim mlijekom mržnje prema braći muslimanima….
Vrlo mi je teško pisanim, a još teže usmenim putem predočiti hal i vapaj moje duše čitajući memoare kršćanskih misonara…..Uvidjeti žrtvu kafira za njihova (bolesna) ubjeđenja i njihove (ne) vjere…..a nakon toga samo se osvrnuti i vidjeti koliko su bosanski muslimani naivni i NEUKI da razdvoje vješta huškanja i stvarnost…….
Pa zar je problem i da neko obavlja namaz na bilo koji način koji je priznat kod učenjaka bilo kojeg ehli sunnetskog mezheba?….a ima puno onih koji se ohole prema Gospodaru svjetova pa se njima niko ne obraća a milimetrom se mjeri «na kojoj visini vehabija drži ruke»….
Jesu li doista muslimanska srca postala toliko prazna pa u njima ima mjesta i za ozonsku rupu mržnje prema muslimanima……jesu li kršćanki misionari vjerski obučeni i vješto skriveni u galabijama i pod medijskim turbanima okovali naša srca i isčupali milost prema (od nas) neznatno drugačijim muslimanima?!
Suosjećamo se sa zaslužnicima Allahove srdžbe kad god ih Allah tegobom kazni (iskuša), a u nama se tišti plamen mržnje prema poniznim Allahovim robovima……..
Pitam se – do kada će cenzurama i manipulacijama podložna ćepenačka svijest Bošnjaka nasjedati na isprepletene niti prljavih planova majmuna i svinja…..sredstva pokvarenih, oronulih srca i poganih duša Allahovih neprijatelja….
Izgleda – do u nedogled…….meni je pomoglo – a molim Allaha da i onima koji oholo osuđuju druge pomogne (da shvate huškanje) – iščitavanje literature cionističke bagre i njihovih planova, kao i brojnih djela, zapisa i memoara kršćanskih (prije svega protestantskih) misionara o njihovim obukama i skrivenim planovima zavađanja muslimana….kada to pročitate shvatite koliko smo plitkoumni i netrezveni (bili) osuđujući druge…..ovom prilikom preporučujem knjigu «Misionarstvo i masonizam u Osmanskom carstvu»
(može se skinuti sa: www.nur-islam.com/index.php?option=com_docman&task=doc_details&gid=2678&Itemid=2)
Svako će sa svojim djelima pred Tvorca, subhanehu ve te A´la, stati, i naše je da drugima ukažemo na (eventualne) pogreške, ali ne i da ih osuđujemo, blatimo i, na kraju krajeva, sami sebi križamo dobra djela……
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem je rekao: „Vjernik je onaj koji ne čini spletke drugima (ne istražuje tuđe zlo i takav je, ne zato što je neznalica, već što je plemenit i lijepa morala). A prezrenik je onaj koji misli da svojim varkama može sve postići.“
Prenosi se da je došao jedan čovjek Hasanu el-Basriju da se sa njim raspravlja, pa mu je Hasan rekao: «Što se mene tiče, ja sam sagledao svoju vjeru, a ako si ti svoju vjeru izgubio – onda je traži» (El-Adžurri, Eš-Šeriah, 241)
Jesmo li, doista, sagledali i spoznali Allahovu milost prema nama i veličinu u poniznosti Njemu – Tvorcu, Uzvišenom i Slavljenom, Onome koji daje najljepši oblik i Koji je Milostivi, ili ćemo je, i dalje, tražiti raspravom?!
Zaliječimo naša, mržnjom i osudom izrešetana srca, samilošću prema muslimanima; za početak dovom Allahu, Koji je jedini (istinski) poznavalac tajni naših srca i onoga što naše grudi skrovitim drže…..dovimo mu za Istinu, Istina dolazi spoznajom, trudom, ustrajnošću, čistim nijjetom i dovom, a ne (laičkom) raspravom i prepiranjem……. Ujedinimo naša srca na užetu robovanja Allahu, a rasprave ostavimo za slavlje nakon pobjede (inšaAllah)….
Gospodaru naš Uzvišeni, uputi nas na najljepša djela i najljepši ahlak, niko ne može na to uputiti osim Tebe, i sačuvaj nas loših djela i lošeg ahlaka, niko nas ne može sačuvati osim Tebe!
Olakšaj našoj braći u Imigracionom centru u Lukavici, ojačaj i potpomogni sve muslimane i mudžahide u Palestini, Iraku, Čečeniji, Kašmiru i Afganistanu….
Sačuvaj nas Dedždžala, životnih i smrtnih iskušenja, kaburske patnje i džehenema
Allahumme, drži nas u životu sve dok nam je život bolji od smrti, a usmrti nas čim nam smrt postane bolja od života……Ti si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!
Milostivi, daj nam veličinu pokornošću Tebi, i ne ponizi nas neposlušnošću prema tebi!
Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo, daj da kao vjernici umremo i učini nam najboljim naša zadnja djela! Amin
Ema D., 25.3.2011.
