Dawa

Naš uspjeh je u naređivanju dobra i odvraćanju od zla

563pregledi
Piše: Ehlimana Hardauš

Ummet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovan je svojstvima nareðivanja dobra i odvraćanja od zla, i u ovome se ogleda snaga ummeta i spas od nedaća i kazni, koje Allah spušta na Svoje robove. Rekao je Uzvišeni: ’’I neka meðu vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i nareðuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su spašeni.’’ (Ali Imran, 104.)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko vidi nevaljalo djelo neka ga promijeni svojom rukom, a ako to ne bude u stanju, onda neka ga promijeni svojim jezikom, a ako ni to ne bude u stanju, onda neka ga promijeni svojim srcem, a to je najslabiji vid imana.” Stoga svaki musliman treba da naređuje dobro i odvraća od zla shodno svojim mogućnostima. Nakon što je Ibn Redžeb, rahimehullah, spomenuo nekoliko hadisa, rekao je: “Svi ovi hadisi ukazuju na obavezu nijekanja zla, shodno mogućnosti, meðutim nijekanje zla srcem je neophodno, jer ukoliko srce muslimana ne niječe zlo, onda je to znak na iščeznuća imana iz njega.”

Nareðivanje dobra Uzvišeni je učinio svojstvenim vjernicima, a nareðivanje zla svojstveno licemjerima. Rekao je Uzvišeni: ‘’A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.’’ (Et-Tevbe, 71.) ’’Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima, traže da se čine nevaljala djela, a od dobrih odvraćaju’’ (Et Tevbe, 67.)

Onaj ko ne obavi ovu dužnost, a bude u mogućnosti obaviti je, saučestvuje u grijehu, na osnovu hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko vidi nevaljalo djelo pa ga promijeni svojom rukom – sačuvao se, a ako ne bude u stanju da ga promijeni svojom rukom pa ga promijeni svojim jezikom – sačuvao se, a ako ne bude u stanju da ga promijeni svojim jezikom pa ga promijeni svojim srcem – sačuvao se, a to je najslabiji vid imana.” Rekao je Ibn en-Nuhas da se pod riječju “sačuvao se” podrazumijeva da se sačuvao od grijeha poricanjem istog.

Neophodno je voditi računa da otklanjanje zla ne uzrokuje prerastanje istog u veće zlo. To obično biva kada se otklanjanje zla vrši rukom i na grub način. Ukoliko osoba nije u stanju da promijeni zlo u cjelini, onda se treba potruditi ga umanji. Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: “Poslanici su najbolja stvorenja i predvodnici pozivača u Allahovu vjeru, Allah ih je poslao da umanje zlo onoliko koliko su u mogućnosti, a nije ih poslao da uklone zlo u potpunosti.”

Prolazak muslimana pored osobe koja radi loše djelo, poput kraðe, bluda, pijenja alkohola i dr., kao da ga se to ne tiče – znak je njegove slabosti i uzrok spuštanja Allahove kazne, kao što se dogodilo jevrejima koji su zaslužili prokletstvo: ‘’Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali zato što su neposlušni i uvijek granice zla prelazili, jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka svojih’’ (El Maide,78-79). Takoðer, Allahova kazna zadesila je i grad čiji su stanovnici loša djela radili pa ih je Allah uništio iako je u njemu bio jedan dobar rob, ali ih on nije odvraćao od zla. Rekao je Uzvišeni:’’Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi druge popravljali.’’ (Hud, 117)

Naime, Uzvišeni je rekao ‘’muslihun’’, tj. oni koji druge popravljaju, a nije rekao ‘’salihun’’, tj. oni koji su dobri.

Mena’a el-Kattan smatra da u slučaju nepostojanja organizacija koje se bave nareðivanjem dobra i odvraćanjem od zla, kao što je slučaj u većini islamskih zemalja danas, samim tim ta obaveza ne spada sa odgovornosti ummeta, već se ummet mora potpomagati u sprovoðenju ove obaveze, jer ukoliko je obavi jedna skupina iz ummeta – sa ostalih spada grijeh, ali ako je ne obavi jedna skupina iz ummeta – onda grijeh obuhvata sve.

Posljedice ostavljanja nareðivanja dobra i odvraćanja od zla su sljedeće:
1. Prokletstvo i izljev srdžbe na zajednicu.

2. Zajednica zaslužuje opću kaznu koja obuhvata sve ukoliko loše djelo predvlada u njoj, a od istog se ne odvraća. Od Ebu Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili  ćete nareðivati dobro, a odvraćati od zla, ili će se približiti Allahovo slanje kazne na vas, zatim ćete Ga moliti, ali vam se neće odazvati.”

3. Neprijateljska prevlast nad muslimanima kao posljedica ostavljanja nareðivanja dobra i odvraćanja od zla, a čemu je svjedok historija muslimana.

4. Ekonomska kriza, širenje kamate i siromaštva.
Bosanska svakodnevnica eklatantan je primjer rasprostranjenosti loših djela svih vrsta. Da li ćemo raditi na njegovom otklanjanju i tako spasiti sebe i zajednicu od moguće kazne ili ćemo nijemo posmatrati i čekati da se na sve nas spusti Allahova srdžba i kazna – na nama je.

Prvi put objavljeno: subota, 19 Travanj 2008 05:49