Aktuelno

Muslimanski teroristi i nemuslimanski osumnjičenici

365views

Piše: Amir Durmić

Koja je razlika između muslimana koji prevozi i preprodaje eksploziv i nemuslimana koji radi istu stvar? Ogromna. Prvi je terorist, a drugi je osumnjičenik ili, u najgorem slučaju, obični prijestupnik. Ovo pravilo još uvijek nije zapisano u evropske i svjetske zakonike, ali svakodnevna praksa u svijetu i regiji konstantno ga potvrđuje. Vrlo svjež primjer koji je po ko zna koji put potvrdio ovo (za sada) nepisano pravilo, desio se prije nekoliko dana, tačnije u utorak, 22. 10. 2013. godine, kada je granična policija BiH na graničnom pojasu Prijedel na području Foče, zajedno sa inspektorima za indirektno oporezivanje (?), zaplijenila 50 kilograma plastičnog eksploziva perunit i 100 električnih detonatora. Ova vijest je u domaćim i regionalnim medijima prošla gotovo neopaženo, a ne treba ni spominjati da joj svjetski mediji nisu pridali nikakvu pažnju. A zašto i bi kada krijumčar nije terorist (musliman), već osumnjičenik (nemusliman)?! Dakle, poenta je izgleda u imenu i prezimenu prekršitelja zakona, odnosno u njegovoj vjerskoj i nacionalnoj odrednici i ni u čemu drugom.

Nakon prvog medijskog izvještaja u kojem su objavljeni samo inicijali osumnjičenika, (M. E.), gotovo da je sve bilo jasno. “Musliman nije, garant”, bilo je prvo što sam pomislio, jer su objavljeni samo inicijali počinitelja, a i u šturim medijskim izvještajima niko ovaj “incident” nije dovodio ni u kakvu vezu sa terorizmom ili pripremanjem za teroristički čin. Ali, nisu svi mislili tako. Recimo, nagađajući koje je vjeroispovijesti počinitelj, izvjesna gospođa Živanka Blagojević Mitkovska na ovu je vijest preko svog Facebook profila reagirala sljedećim riječima: “Teško da postoji Srpsko ime sa početnim slovom E.. ipak će biti da je Al Kaida u pitanju. prije će biti da je neki Enes, Emir, Esad, Ekrem i sl.”

Ipak, gospođa Živanka grdno se prevarila, jer puno ime i prezime ovog “osumnjičenika” je Mladen Elez (27) i on je nakon kriminalističke obrade pušten da se brani sa slobode, a protiv njega će trebinjskom tužilaštvu biti podnesen izvještaj zbog “nedozvoljenog prometa eksplozivnih materija”.

U vrlo površnim i nimalo pompeznim vijestima koje se u vezi s ovim slučajem mogu naći na internetu, krivda Mladena Eleza se minimizira te kao da mu se pokušava pronaći opravdanje za njegov pokušaj šverca eksploziva, baš kao da je posrijedi zemljoradnik koji preko granice ilegalno prevozi kukuruz ili umjetno gnojivo. Ovako su to “upakovale” famozne “Nezavisne”:

Radi se o plastičnom eksplozivu koji se inače koristi u rudarstvu, odnosno za miniranje stijena. Problem je što osumnjičeni nema dozvolu da prenosi ovaj eksploziv i za to će odgovarati, objasnio je izvor “Nezavisnih” blizak istrazi.

Znači, jedini problem jeste što “osumnjičeni” nema dozvolu da prenosi eksploziv, i tu se priča završava. To bi moglo objasniti činjenicu da su pri Mladenovom hapšenju pored policije bili prisutni i inspektori za indirektno oporezivanje (valjda da uberu porez na promet eksploziva?!). Mladen, dakle, nije čak ni kriminalac ni švercer, a kamoli terorista! Mladen je jednostavno osumnjičenik, jer ko zna kako se eksploziv zajedno sa detonatorima obreo u njegovom automobilu? Možda mu ih je u auto, bez njegovog znanja, neko bezbeli podvalio?!

Stereotipno ćemo se upitati, šta bi se desilo da je uhapšenik kojim slučajem bio musliman, i to, gluho bilo, onaj “novi”? Gotovo je izvjesno da bi ga istog trenutka domaći i regionalni mediji proglasili teroristom, a ni medijske kuće svjetskoga glasa ne bi “postile” kod tako slasnog zalogaja. Uhapšeni bi bio proglašen za nacionalnu, regionalnu pa i planetarnu prijetnju, a svi oni koji bi se na bilo koji način mogli povezati s njim, makar se radilo i o izgledu, po ko zna koji put bi sedmicama i mjesecima prolazili kroz sveopću medijsko-mahalsku verbalnu, a ponegdje i fizičku torturu.

Sjetimo se kako su polovinom maja ove godine agenti FBI-a upali u stan studenta iz Saudijske Arabije u Michiganu nakon što su ga komšije vidjele kako nosi ekspres lonac i pozvale policiju. Nakon što ga je FBI ispitao i nakon što je zbunjeni student objasnio da mu lonac služi za kuhanje tradicionalnog jela i pokazao im ga, jedan inteligentni FBI agent rekao mu je da “mora biti oprezan kad uokolo hoda s takvim stvarima”. U FBI-u su također kazali kako ih je žena koja stanuje u blizini obavijestila da student hoda uokolo sa loncem “poput metka”.

I tako, dok muslimani u svijetu moraju biti vrlo oprezni čak i kada kuhaju rižu u ekspres loncu, jerbo se isti uz malo mašte i kreativnosti može preinačiti u razornu bombu, nemuslimani na našim prostorima gotovo da neometano u svojim automobilima mogu prevoziti detonatore i desetine kila eksploziva, a najgore što im se može desiti jeste da budu uhapšeni, prođu “kriminalističku obradu” i budu proglašeni osumnjičenicima. A sud i ostale sitnice? Ako do njega ikada i dođe, nikada nemuslimanski “osumnjičenik”, u ovom slučaju Mladen Elez, neće biti proglašen teroristom niti tipom opasnim po nacionalnu sigurnost. Nošenje takvih i sličnih etiketa izgleda da je rezervirano samo za muslimane poput, recimo, Imada Al-Husejna Ebu Hamze, koji, i pored činjenice da u trenutku hapšenja na savjesti nije imao ni saobraćajni prekršaj, već punih pet godina robija u Imigracionom centru u Lukavici.

 

“A nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nasilnici! On ih samo ostavlja do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći, uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti…” (Ibrahim, 42–43)