Islam i žena

Muslimanka je lijepog morala

558pregledi
S arapskog prevela: Sabaheta Ćeman

Žena muslimanka je u svojim obavezama ista kao i muškarac. Ona je nosilac poslanice u životu, te je stoga obavezno da bude društvena, aktivna i utjecajna, koliko joj u tome dozvoljavaju okolnosti njenog života, života njene porodice i njenih mogućnosti. Ona se druži sa ženama onoliko koliko je u mogućnosti, obraća im se u skladu s visokim islamskim ahlakom koji čini da se ona ističe meðu ostalim ženama.

Gdje god se naðe svjesna žena muslimanka, ona je blistavi svjetionik, svjetiljka upute, izvor usmjerenja i faktor izgradnje, usmjerenja i osvješćenja- riječima i djelom.

Žena muslimanka, koja je obasjana uputom Kur’ana časnoga i koja se napaja s izvora čistog poslaničkog sunneta, prvoklasna je društvena i kulturna ličnost. Ona je kvalificirana za obavljanje njene obaveze misionarstva u društvima žena. Ona je otvorenih očiju, intelekta i razmišljanja o uputi ove veličanstvene vjere koja je u svijetu uzdigla ženu u veoma ranom periodu historije žene. Islam joj je podario veoma veliku skupinu lijepih moralnih osobina, o kojim govore kur’anski i hadiski tekstovi ove čiste vjere. Islam je učinio vjerom prihvatanje tih moralnih osobina, za koje će čovjek biti nagraðen, a ako ih ostavi, bit će kažnjen. Ovi su tekstovi uspjeli učiniti ličnost žene, iskrene prema svome Gospodaru, jedinstvenim primjerom društvene, kulturne, odgojene, bogobojazne, nježne, velikodušne i čedne žene.

Žena je muslimanka svjesna propisa svoje vjere. Ona se ističe u svakom društvu u kojem se nalazi, otjelovljujući vrijednosti i lijepe vrline njene istinite vjere, praktičnom primjenom ovih vrijednosti i kiteći se tim vrlinama. Osnova njene izvanredne društvene ličnosti jeste ogroman saldo tih islamskih vrijednosti u njenom društvenom ponašanju i u postupanju prema ljudima. Iz ovog velikog i bogatog izvora žena muslimanka crpi svoje navike, običaje, vladanje i ponašanje. Sa ovog čistog i prijatnog izvora žena muslimanka napaja se kako bi pročistila svoju dušu i formirala svoju ličnost društvene muslimanke.

Lijepog je morala

Bogobojazna je žena muslimanka lijepog morala, plemenitog suživota, darežljiva je, nježnog govora, blagog obraćanja, dobroćudna je i druželjubiva. U svemu tome ona za svoj uzor uzima moral plemenitog Poslanika, s.a.v.s., o kojem svjedoči njegov sluga Enes, r.a., kad kaže: “Bio je čovjek najljepšeg morala.”

To je stoga što Enes, r.a., nije vidio ni kod jednog ljudskog bića moral kakav je vidio kod plemenitog Poslanika, s.a.v.s., niti se tim moralom može opisati ijedno ljudsko biće. Pustimo ga da nam priča o jednoj od osobina morala plemenitog Poslanika, s.a.v.s. On priča: “Služio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., deset godina i nikad mi nije rekao: ’Uf’, niti mi je ikad za nešto što sam uradio, rekao: ’Zašto si to uradio?’, a niti mi je kad za nešto što nisam uradio, rekao: ’Zašto nisi ovako uradio!?’”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je uzvišenog morala, kao što ga je i njegov Gospodar opisao: “Jer ti si, zaista, najljepše ćudi.”

On je svojim ashabima ponavljao kakav trag ostavlja lijepa ćud u formiranju ličnosti čovjeka muslimana, kao i u podizanju njegovog stupnja kod Allaha, dž.š., i o njegovom visokom položaju meðu ljudima. O tome on kaže: “Najbolji ljudi meðu vama su oni koji su najboljeg morala (ćudi).”

“Zaista su mi od vas najdraži i sjedit će najbliže meni na Sudnjem danu oni koji su najljepše ćudi. A zaista su mi najmrži od vas i bit će najudaljeniji od mene na Sudnjem danu, ’sersarun’ (nametljivi govornici), ’mutešeddikun’(oni koji se samodopadno prenemažu u svom govoru, oholo pokušavajući da istaknu svoju stručnost i sposobnost) i ’mutefejhikun’ (oni koji pričaju ispunjenih i razvučenih usta, diveći se svome govoru i uzdižući se nad drugima).” Ashabi rekoše: “Allahov Poslaniče! Mi znamo ko su ‘sersarun’ i ‘mutešeddikun’, ali ko su ‘mutefejhikun?’”Rekao je: “To su ’mutekebbirun’ (uobraženjaci koji sebe uzdižu nad ostalima).”

časni ashabi, neka je Allah zadovoljan njima, muškarci i žene, slušali su ovu veličanstvenu Poslanikovu, s.a.v.s., uputu o lijepom moralu, a i svojim su očima gledali živo utjelovljenje plemenitog morala u ličnosti Poslanika, s.a.v.s. Tako se u njihove duše urezivalo plemenito ćudoreðe koje je postajalo jednom od njihovih karakteristika i jednom od njihovih moralnih osobina. Tako je izrasla ta jedinstvena moralna generacija, u tom najboljem društvu i u najboljem vijeku.

Enes, r.a., priča: “Vjerovjesnik je bio milostiv i niko mu ne bi došao, a da mu nije obećao ili ispunio mu ako je mogao. Jednom prilikom je uspostavljen namaz te je došao neki beduin, uzeo ga za odjeću i rekao: “Ja imam jednu malu molbu i bojim se da je ne zaboravim.”Ustao je Poslanik s njime i udovoljio njegovoj molbi, a zatim je stupio u namaz.”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije vidio drugog izlaza do da sasluša beduina i da udovolji njegovoj potrebi, iako je namaz već uspostavljen. On se nije ljutio zbog tog beduina koji ga je uzeo za odjeću, koji je uporno tražio da udovolji njegovoj potrebi. Postupio je tako jer je gradio moralno društvo i zato što je praktično podučavao muslimane, kako se musliman treba ponašati prema svome bratu čovjeku. On im je uspostavljao moralni temelj koji treba da gospodari muslimanskim društvom.

Ako se lijepo ćudoreðe (moral) kod nemuslimana i temelji na lijepom odgoju, pravilnom izrastanju i naprednom obrazovanju, ono se kod muslimana temelji, prije svega, na uputi vjere koja je moral učinila temeljnim svojstvom čovjeka muslimana koje podiže njegov stupanj na ovome svijetu i prevagnjuje tas na njegovom mizanu na ahiretu. Jer, na Sudnjem danu, na dan kada će se račun polagat, neće bit težeg djela na mizanu (vagi) čovjeku vjerniku od lijepog ćudoreða, kao što nas o tome obavještava Allahov Poslanik, s.a.v.s., riječima: “Ništa na mizanu vjernika, na Sudnjem danu, neće biti teže od lijepog ćudoreða, a Uzvišeni Allah, doista, prezire onoga ko bestidni razvrat čini.”

Štaviše, islam je lijepo ćudoreðe učinio potpunošću imana, jer smatra da su najboljeg ćudoreða ljudi čiji je iman najpotpuniji. O tome govori Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Najpotpunijeg su imana vjernici koji su najljepšeg ćudoreða.”

Islam je ljude najljepšeg ćudoreða učinio najdražim Allahovim robovima. O tome svjedoči hadis Usame bin Šurejka u kojem kaže: “Sjedili smo kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao da je na našim glavama ptica i niko od nas nije govorio sve dok mu nisu došli neki ljudi i upitali: “Koji su Allahovi robovi najdraži Uzvišenom Allahu?” Odgovorio je: “Oni koji su najljepšeg ćudoreða.”

Nije nimalo čudno da ljudi najljepšeg ćudoreða budu ujedno i najdraži Allahu, jer je lijepo ćudoreðe u Šerijatu nešto veličanstveno. To je nešto najteže što se stavlja na mizan svakog roba na Sudnjem danu. Kao što smo vidjeli, lijepo se ćudoreðe izjednačava s namazom i postom, s dva velika rukna islama, kao što to potvrðuje Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim riječima: “Na mizan neće biti stavljeno ništa teže od lijepog ćudoreða, a lijepo ćudoreðe će svoga vlasnika dovesti do stupnja posta i namaza.“

U drugom predanju stoji: “Doista će rob svojim lijepim ćudoreðem dosegnuti stupanj onoga ko posti i ko klanja.”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je plemenitim ashabima potvrðivao važnost lijepog ćudoreða i podsticao ih na to da se njime uljepšaju i da ga zavole. To je činio na različite načine: svojim govorom i svojim djelom, znajući koliki on trag ostavlja u odgoju karaktera, u pročišćenju duša i uljepšavanju moralnih osobina. O tome govore njegove riječi upućene Ebu – Zerru: “O Ebu – Zerre! Hoćeš li da te uputim na dvije osobine koje najmanje opterećuju, a koje su teže od bilo čega drugog na mizanu?”Rekao je: “Hoću, Allahov Poslaniče.” Rekao je: “Na tebi je da se lijepo ponašaš i da mnogo šutiš. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, stvorenja se neće uljepšati ničim sličnim poput ovih osobina.”

“Lijepo je ćudoreðe razvitak, a loše ćudoreðe je nesreća. Dobročinstvo je produžetak života, a milosrðe sprečava neprirodnu smrt.”

Jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., dova je: “Gospodaru moj, u lijepom liku si me stvorio, pa uljepšaj i moje ćudoreðe.”

Dova plemenitog Poslanika, s.a.v.s., da uljepša njegovo ćudoreðe, a o njemu Uzvišeni Allah kaže: “Jer ti si, zaista, najljepše ćudi“, dokaz je njegovog velikog pridavanja važnosti lijepom ćudoreðu kao što je i dokaz njegove tople želje da muslimani neprestano traže njegovo povećanje, bez obzira koliko se uspeli na njegovim lijepim stepenicama, kao što je njihov veličanstveni Vjerovjesnik tražio njegovo povećanje putem ove dove.

Lijepo ćudoreðe sveobuhvatni je izraz pod kojim se podrazumijeva svako plemenito svojstvo koje krasi čovjeka, koje ga pročišćava i uzdiže, kao što je: stid, blagost, nježnost, praštanje, velikodušnost, vedrina, iskrenost, povjerljivost, savjetovanje, postojanost, čistodušje i druga lijepa moralna svojstva.

Temeljiti istraživač tekstova društvenog usmjerenja u islamu ima pred sobom veoma veliki broj ovih tekstova, koji podstiču na svaku od ovih visokih društvenih moralnih osobina, što ukazuje na dostignuti cilj islama u pogledu preciznog formiranja društvene ličnosti čovjeka muslimana; on se ne zadovoljava općim stvarima, nego zastaje kod svakog djelića i elementa morala koji formira jedan od aspekata potpune društvene ličnosti. Ova sveobuhvatnost i potpunost ne nalaze se ni u kojem ustrojstvu društvenog odgoja, kao što se nalaze u ustrojstvu ove vjere.

Neophodno je da istraživač koji se bavi prikazom ličnosti žene muslimanke, zastane kod svih ovih tekstova, da se upozna s uputom, usmjerenjem i propisima koje oni sadrže kako bi mogao prikazati izuzetnu društvenu ličnost po kojoj se ističe čovjek musliman, bilo da se radi o muškarcu ili ženi, i odredi karakter i osobine te osobene ličnosti, a neke od njih obraðene su u sljedećim poglavljima.

Prvi put objavljeno: Utorak, 25 Ožujak 2008 21:52