Aktuelno

Muslimanima je vadžib (stroga obaveza) braniti čast svoga Poslanika

396pregledi
Autor: Prof. dr. Nasir  el-Omer
 
Preveo: Admir Zekić

Allahov zakon o onome ko povrijedi Njegovog Poslanika je: ako na dunjaluku ne dobije kaznu koju zaslužuje, onda će ga Uzvišeni Allah na ahiretu, sigurno, kazniti onako kako zaslužuje. Mnogo je dogaðaja u siri Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji potvrðuju ovo Allahovo pravilo na Zemlji.

Rekao je Uzvišeni: ‘’Ti javno ispovijedaj ono što se nareðuje i mnogobožaca se okani, Mi ćemo te sačuvati onih koji se rugaju.’’ (El-Hidžr, 95.)  Priča o povodu objave ovoga ajeta i kako je Allah uništio i kaznio one koji su se rugali Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., poznata je i bilježe je skoro svi historičari i mufessiri. Bili su to stariji ljudi i plemići svoga naroda, njihov predvodnik bio je El-Velid ibn Mugire, a sa njim su bili  El-‘As ibn Vail, El-Esvedan ibn El-Muttalib i El-Haris ibn Kajs. Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pisao pisma vladarima i pozivao ih u islam, poslao je pisma i Kisri i Kajsaru, ali su obojica odbila islam, meðutim, Kajsar je ispoštovao Poslanikovo, s.a.v.s., pismo, i ugostio njegovog izaslanika, pa mu je i kraljevstvo ostalo. Rekao je Ibn Tejmijje u ”Sarimu”: ”Pričaju: ‘Kraljevstvo je i dan-danas u rukama njegovih potomaka”’, i dan-danas neki Kajsarovi potomci nasljeðuju vlast u nekim njihovim državama. Meðutim, Kisra je pocijepao pismo i počeo se ismijavati sa Poslanikom, s.a.v.s., pa ga je Allah nedugo nakon toga ubio, raskomadao njegovo carstvo, a njegovim potomcima nije ostavio ništa od kraljevstva. Pa ima li veće potvrde za to od riječi Allaha, s.v.t., kada kaže:  ‘’Onaj koji tebe mrzi – sigurno će bez spomena ostati.’’ (El-Kevser, 3.) Allah će uništiti svakoga ko mrzi, prezire i bori se protiv Poslanika, s.a.v.s., i neće mu ni spomena ni traga ostaviti.

Ko mrzi Muhammeda, s.a.v.s., ostat će bez spomena!

Prenosi se da je ajet iz sure El-Kevser spušten povodom  El-‘Asa ibn Vaila ili povodom Ukbe ibn Ebi Muajta ili povodom Ka’ba ibn El-Ešrefa, a sve je njih Allah Svemogući žestoko kaznio. Poznata je rečenica, koju i historija i današnjica potvrðuju: ”Meso uleme je otrovno!”, tj. onaj ko vrijeða ulemu kao da jede zatrovano meso. Pa šta je onda sa ”mesom” Vjerovjesnika, alejhis-selam? U vjerodostojnom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Ko iskaže neprijateljstvo Mom dobrom robu, taj Mi je objavio rat.”’ Pa šta je onda sa onima koji iskažu neprijateljstvo poslanicima? Jedna od osnova vjerovanja  ehli-sunneta jeste da je islam onih ljudi koji psuju ashabe na rubu provalije, moraju se u tome spriječiti i zaslužuju odgojnu kaznu, pa šta je onda sa onima koji vrijeðaju nekog poslanika, i šta je tek onda sa onima koji vrijeðaju Muhammeda, s.a.v.s.? ‘’One koji Allaha i Poslanika Njegova budu uznemiravali, Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.’’ (El-Ahzab, 57.)

Ako se osvrnemo na kazivanja o vjerovjesnicima, koja su spomenuta u Kur’anu, vidjet ćemo da su njihovi narodi uništeni tek onda kada su se počeli ismijavati sa poslanicima. Kada su im počeli govoriti sve i svašta, kao što je bio slučaj i sa Izraelćanima kada su poniženi i srdžbu Allahovu na sebe navukli zato što su poslanike bespravno ubijali, kako to Kur’an opisuje: ‘’Ma gdje se našli, oni su poniženi, osim ako su pod zaštitom Allahovom i zaštitom drugih ljudi. Oni su zaslužili srdžbu Allahovu i bijeda je pala na njih, to je zato što u ajete Allahove nisu vjerovali i što su vjerovjesnike bespravno ubijali, to je zato što su Allahu bili nepokorni, i što su prešli svaku granicu u griješenju!’’ (Ali Imran, 112.) Samo istjerivanje Vjerovjesnika znači nestajanje sigurnosti i nagovještaj kazne, zato Uzvišeni kaže: ‘’A umalo da te pokrenu da izaðeš iz zemlje da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo poslije tebe ostali.’’ (El Isra, 76.)  Ako je ovakva ”nagrada” za protjerivanje Vjerovjesnika, kakva je tek onda kazna onima koji ga povrijede ili se izruguju i ismijavaju? Svakoga ko se ismijava i vrijeða Poslanika stići će prokletstvo. Enes ibn Malik, r.a., prenosi: ’’Jedan je kršćanin primio islam i naučio je suru El-Bekare i Ali Imran, služio je kod Poslanika, s.a.v.s., kao  pisar, ali se zatim odmetnuo i vratio se kršćanstvu i počeo govoriti:  ‘Muhammed ne zna osim ono što sam mu ja zapisao’, pa ga je Allah usmrtio. Ukopali su tog čovjeka, a kada je svanulo, našli su ga kako ga je zemlja izbacila, pa su rekli: ‘Ovo su uradili Muhammed i njegovi ashabi zato što je napustio njihovu vjeru i pobjegao od njih, oni su ga iskopali iz groba i bacili.’ Pa su ga uzeli i iskopali mu što su mogli dublju rupu i ponovo ga ukopali, ali kada je svanulo, vidjeli su da ga je zemlja ponovo izbacila. Tada im je postalo jasno da to nije djelo ljudi, zatim su ga uzeli i sami bacili. ” Ova predaja je vjerodostojna i nalazi se kod Buharije i drugih. Imam Ibn Tejmijje, govoreći o ovom predanju, kaže: ‘’Ovaj nesvakidašnji dogaðaj ukazuje da mu je to bila kazna dosljedna veličini riječi koje je govorio. To je dokaz da je bio lažljivac i da je njegov postupak gori od samog otpadništva, jer otpadnika je i prije bilo, pa ničije tijelo nije zadesilo ono što je zadesilo njegovo. To je takoðer dokaz da će Allah čuvati i osvetiti Svog Poslanika od onih koji ga psuju i ružno o njemu govore, i otklonit će laži lažljivaca kada ljudi to ne budu u stanju.  

Muslimani priznaju sve poslanike

‘’Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što se objavljuje Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova, mi ne pravimo nikakve razlike meðu njima i mi se Njemu predajemo.’ Pa ako oni budu vjerovali u ono što vi vjerujete, na Pravom su putu, a ako glave okrenu, oni su onda daleko od Pravog puta, i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i zna.’’ (El-Bekare, 136.-137.) Kolika je samo razlika izmeðu muslimana koji u sve poslanike vjeruju, hvale ih i priznaju, i drugih koji su otvoreno istupili protiv svojih poslanika u prošlosti i sadašnjosti i to prenose s generacije na generaciju! Upravo slučaj ismijavanja sa Poslanikom, s.a.v.s., od strane nekolicine zapadnjaka znak je njihovog kulturnog propadanja i skorog nestanka. Predali su se vrijeðanju i psovanju izražavajući svoj bijes i gnjev prema muslimanima, zaboravljajući da takav postupak govori, ustvari, o njihovom duhovnom i moralnom padu, te odbacivanju logike i pravičnosti.

Dvostruki američki aršini

čudno je što vlasti nekih država nalaze ispriku za postupke svojih maloumnih u slobodi mišljenja i štampe, ali kada je u pitanju odnos prema onome ko se navodno suprotstavi semitizmu ili ga psuje, odnos je potpuno drukčiji! Amerika je u nedavnom proglasu odala priznanje Danskoj povodom pokretanja procesa protiv grupe antisemista i njihovog proglašenja krivima, dok se na zlodjela i ismijavanja sa islamom i Poslanikom, s.a.v.s., koja se u Danskoj u nekoliko navrata ponavljaju, Amerika uopće ne osvrće.

Sve nam više postaje jasno da su principi demokratije, slobode i zakona Ujedinjenih nacija, na koje se oni pozivaju, samo dvosjekli mač u rukama ljudi, i ovi principi važe samo kada su u pitanju njihova ubjeðenja, vjera i kultura. Ako se ovo ponovi, neka znaju da je muslimanima vadžib (stroga obaveza) da brane čast svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svim svojim snagama, riječima i djelima, i da traže da se nasilnici kazne onako kako zaslužuju. Paradoksalan je postupak nekih muslimana koji ne poštuju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ne pomažu ga koliko bi trebali. Vidjet ćemo mase ljudi okupljene na mevludima, kako kažu iz ljubavi prema Poslaniku, ali da li je iko čuo da je ijedan ovakav skup podigao svoj glas, pomogao i stao u odbranu časti Poslanika, s.a.v.s.? Je li moguće da jedan musliman ne može mirno posmatrati kako njegova zemlja prekida diplomatske i druge odnose sa nekom zemljom zbog neke sporedne stvari, a da nakon toga prstom ne pomjeri kada se ismijava Vjerovjesnik ovog ummeta? Branjenje i pomaganje Poslanika, s.a.v.s., djelima i riječima, te kažnjavanje onoga ko mu se suprotstavi, bilo je kod ashaba i naših dobrih prethodnika dio vjere. Koliko je samo njih svoje živote žrtvovalo za odbranu Poslanika! Zločincu je dovoljno poniženja na dunjaluku da bude uništen i da ga milioni jezika proklinju do Sudnjega dana. činjenica je da muslimani danas brzo zaboravljaju i olahko prelaze preko nekih stvari, ali i pored toga oni nikada ne zaboravljaju i ne opraštaju onome ko je naškodio njihovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa makar se takav zakačio o zidove Kabe, a naročito onome ko vrijeða Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegove smrti, što i islamska historija potvrðuje.

I na kraju, Allaha molimo da  daruje pobjedu  Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da uzdigne islam i muslimane jer On sve može, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i časne ashabe, i sve one koji slijede Muhammeda, s.a.v.s.

 
Prvi put objavljeno: Četvrtak, 06 Ožujak 2008 06:04