AktuelnoISTAKNUTO

Muke jednog pastira

916views

Piše: Muhamed Ikanović

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado. Vođa je pastir i odgovoran je za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici i odgovoran je za svoje stado. Žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado. Sluga je pastir u imetku svoga gazde i on je odgovoran za svoje stado. Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.” (Muttefekun alejhi)

Uzvišeni Allah kaže: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6)

I navedeni hadis i ajet jasno govore o odgovornosti svake osoba koja ima određeno zaduženje, a posebno o odgovornosti roditelja u pogledu djece, kao i o odgovornosti oca i supruga u pogledu njegove porodice. Ovdje ćemo se osvrnuti na samo jednu od tih odgovornosti, a to je odgovornost roditelja u pogledu djece.

Ljubav bez alternative

“…Allah je prema Svojim robovima milostiviji od ove majke prema svom djetetu.” (Buhari)

U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava kolika je Allahova milost prema ljudima, i da bi nam to bilo jasnije, navodi ljubav majke prema djeci, navodi ljubav sa kojom se nijedna dunjalučka ljubav ne može porediti. Slobodno možemo reći da roditeljska ljubav, a posebno ljubav majke, na dunjaluku nema alternativu. Ako roditelj pruža djetetu dovoljno ljubavi, to će se vidjeti u kasnijem djetetovom životu, ali će i nedostatak te ljubavi ostaviti tragove. Roditeljska ljubav jedan je bitan sastojak zdravog života i formiranja zdrave ličnosti. Međutim, obično se desi da djeca i nisu baš svjesna veličine i bitnosti te ljubavi, naročito kada malo čvršće stanu na svoje noge i dočekaju tinejdžerski period. Tada počinju bure u njihovim pogledima na život, ponašanju, kao i u samom odnosu prema roditeljima. Mnogi od njih gledaju na roditelje kao na starce u pravom smislu riječi, ljude kojima rok trajanja polahko ističe i koji baš i ne znaju dobro stvari kao što su to oni uspjeli da nauče i saznaju. Za njih oni više nisu osobe koje znaju da uživaju u životu i da se provode kao što to oni znaju. Ukratko rečeno: nisu još osjetili težinu dunjalučkog života. Skoro sam negdje pročitao: “I ja sam se nekada radovao zimi dok je babo plaćao drva.” Da, život je mnogo lakši i ljepši dok je čovjek u okrilju roditelja, a naročito u ovom vremenu kada roditelji daju često i više nego što su njihove prave mogućnosti uzimajući na sebe teret dugova da bi udovoljili svojoj djeci.

A djeca imaju sve manje obaveza, sve su više slobodna i uglavnom se bave svojim prohtjevima znajući da dobro iskoriste roditeljsku slabost prema njima zasnovanu na ogromnoj ljubavi koja roditelja čini ponekad i slijepim da vidi kolika je njegova žrtva i posvećenost naspram djece. Lijepo to zvuči, ali možda se i u tome krije razlog problema koji roditelji imaju s djecom i razlog nedostatka dovoljnog poštovanja djece prema roditeljima jer vide u njima sluge i sebi podređene.

Minimizirana uloga roditelja

Novije doba ponudilo je muslimanu i muslimanki, kao i muslimanskoj porodici mnoštvo izazova s kojima smo se susreli prilično nespremni. Jedan od većih izazova jeste odgoj djece, odnosno, kako odgojiti dijete u okruženju u kojem se nalazimo. Možda je i najveći izazov u tome upravo to okruženje. Ono se više ne svodi na sokak, mahalu, ulicu, čaršiju ili grad, sada je to okruženje mnogo veće. Danas često čujemo da je svijet postao jedno selo. I otprilike je i takva situacija, jer internet konekcijom mi dolazimo i do najudaljenijih krajeva svijeta i saznajemo šta se tamo dešava. Internet, pored dobrih i korisnih stvari, nudi mnoštvo lošeg, nemoralnog i beskorisnog sadržaja. Omladina i nema baš dobro izgrađene filtere za to i zato se vrlo brzo šire nakaradni trendovi među mladima. Roditelj koji želi da svome djetetu usadi islamske norme vladanja i ponašanja suočava se sa uistinu velikim teretom. Gotovo je teško izolovati djecu od takvih stvari, jer vrlo lahko dolaze do uređaja i konekcije, što im otvara prozor ka svijetu. Na taj način, kao i određenim “pedagoškim metodama” kojima se djeca odgajaju u školi, uloga roditelja dosta je minimizirana u procesu odgoja. Dijete počinje da sve više stvari uči i uzima od drugih, a većina toga u koliziji je s onim čemu nas uči vjera islam. I još kada se dijete nađe u društvu svojih vršnjaka koji furaju te trendove, ono dobiva vjetar u leđa da se priključi svemu tome jer u protivnom neće biti “cool” i “in”.

Daj od sebe ono što si u stanju

Iako svi brinemo o svojoj djeci i želimo da budu bolji od nas u svemu, pa i u praktikovanju vjere, nekada se to ne desi. Često roditelji pitaju šta da rade s djecom, kako da rješavaju probleme, kako da se ophode prema tinejdžerima itd. Uistinu je težak teret koji roditelji nose i neopisiva je bol koju osjećaju u tim trenucima. Možemo reći da su roditeljske ruke prilično svezane, ali to ne znači da se trebamo predati, nego od sebe dati onoliko koliko možemo.

“Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti…” (El-Bekara, 286)

Bitno je da u obzir uzmemo nekoliko činjenica:

  • Odgoj počinje prije rođenja djeteta. Da bi roditelji mogli odgajati, treba da se i sami odgoje, da biraju adekvatnog bračnog saputnika i tokom trudnoće praktikuju sve ono što će ostaviti traga na dijete dok je još u utrobi, poput čestog slušanja i učenja Kur’ana i sl.
  • Odmalena paziti na svaki detalj i na sve ono što dijete preuzima od okoline i ne učiti ga neprimjerenim riječima i ponašanju.
  • Navikavati ga na često slušanje učenja Kur’ana.
  • Voditi ga na mjesta gdje se okuplja vjernička populacija i u džamije, odnosno od malih nogu učiti ga da bude vjerski aktivan.
  • Kada dijete poraste i kada budemo u stanju da vodimo razgovore, onda će to biti jedna bitna stvar u njegovom životu. Razgovor nema alternativu, i roditelj, ukoliko želi da bude uspješan odgajatelj, mora nalaziti vremena za druženje i razgovor sa svojom djecom. Dozvolimo im da nam kažu sve svoje probleme, ma koliki oni bili, i pomozimo im da ih riješe.

Važno je i napomenuti da nam je na ovom polju potrebno da timski radimo i sarađujemo kako bismo pomogli jedni drugima u odgoju djece. Zajedno uvijek možemo više.

“Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se pomagati u grijehu i nasilju.” (El-Maida, 2)

 

El-Asr, br. 105