Dawa

Muhammed inm Abdu-l-Vehhab, imam reformator i njegov pokret

442pregledi
Autor: prof. dr. Nasir Abdu-l-Kerim el-‘Akl
 
Djetinjstvo i karakterne osobine:

Imam Muhammed bin Abdu-l-Vehhab, rahimehullah, – roðen 1115., umro 1206. godine po hidžri – pojavio se sa svojim Pokretom u srcu Nedžda, koji je vapio za izbavljenjem iz blata novotarija, izmišljotina, podjela, neznanja i zapuštenosti. Povodi za reformu bili su snažni i nužno potrebni, što ćemo uskoro pojasniti.
Ovaj imam roðen je i odrastao u okruženju nauke, čestitosti i Pravog puta. Njegov otac, djed i mnogi članovi njegove porodice bili su učeni i ugledni ljudi. Imali su iskustva u davanju fetvi, donošenju presuda i podučavanju drugih tome. To je pomoglo ovom mladiću da iskoristi svoj izuzetni talenat i u sigurnom naučnom okruženju ga usmjeri ka čvrstoj i utemeljenoj šeri’atskoj metodi.
Korisno bi bilo ovdje ukazati na najznačajnije elemente ispravnosti, obnoviteljstva, liderstva i voðstva koje uočavamo u ličnosti ovog velikog reformatora. Spomenut ćemo slijedeće:
Još u ranom djetinjstvu kod njeg su se mogle primijetiti odlike izuzetne genijalnosti i talenta, pronicljivost, oštroumnost, snaga memorije, poimanja i dubokog promišljanja. To mu je omogućilo da veoma rano počne stjecati znanje i da se učvrsti u njemu i u šeri’atskom pravu. Pored toga, odlikovao se snažnom pobožnošću, imanom, predanim obavljanjem ibadeta, lijepim etičkim osobinama kao što su odgovornost, iskrenost, samilost, brižnost, darežljivost, mudrost i strpljivost, dalekovidnost, snažna odlučnost i druga liderska svojstva koja je rijetko naći, osim kod posebno nadarenih i malobrojnih osoba u historiji čovječanstva.
Ovo je u potpunoj koliziji sa onim kako ga predstavljaju njegovi protivnici i opisuju svojim sljedbenicima – galamdžijama, neznalicama i onima kojima je istina skrivena. Oni za njega kažu da je neuk, glup, zao, grub, slabo pobožan i bogobojazan i drugo slično tome čije spominjanje pametan čovjek smatra da je ispod njegovog dostojanstva, a kamoli da u to bude ubijeðen i da tome povjeruje.
Da li je razumno da jedan neznalica i glupan pokrene ovako velike procese, da probudi takvu revnost svih ovih protivnika, da pokrene njihove vojske i strahom zatrese njihove postelje?! Da li je moguće da slabo bogobojazna i malo pobožna osoba pokrene ovakav reformatorski pokret koji sve do danas zaokuplja pažnju svijeta? Zar da takvu osobu Allah pomogne, podrži i preko njega uzvisi ovu vjeru?!

Težišta Pokreta

Njegov Pokret zasnovan je je na zdravom islamskom programu (menhedžu), načelima i principima, od kojih su najvažniji slijedeći:
Davanje prava robovanja (ibadeta) isključivo Allahu Jedinom i obavezivanje na pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i na sve što iz toga proizilazi, kao što je npr:
1. učvršćivanje Allahove jednoće (tevhida), a odbacivanje mnogoboštva (širka) i izmišljotina;
2. uspostavljanje vjerskih obaveza i znamenja uspostavljanjem namaza, hisbe (organiziranog) upućivanja na dobro i odvraćanje na zlo, borbom na Allahovom putu (džihad), nareðivanjem dobra i zabranjivanjem zla;
3. postizanje pravde (putem sudstva i na druge načine) i uvoðenje šeri’atskog sankcioniranja (hududa) prekršaja u sudstvu;
4. izgradnja islamskog društva zasnovanog na tevhidu, Sunnetu, jedinstvu, etici, sigurnosti i pravdi.
Sva ova težišta ostvarena su u mjestima gdje se ustalio ovaj Pokret, ili u mjestima na koje je on imao jak utjecaj. To se najjasnije uočava u predjelima koji su u sastavu blagoslovljene Saudijske države. Ona je kroz svoje tri etape pronijela zastavu obnoviteljskog pokreta, tako da je, kad god bi zavladala nekim dijelom, u njemu učvrstila tevhid, vjerovanje, Sunnet i blagostanje. To je jasna potvrda Allahovog obećanja datog u Njegovim riječima:  
„A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan – one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i zekat udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Allahu se na kraju sve vraća.” (El-Hadždž, 40,41.)
„A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih voðama i
nasljednicima učinimo.“ (El-Kasas, 5.)

Odlike imama i njegovog Pokreta

Životni put imama i putanja njegovog Pokreta odlikuju se brojnim odlikama, od kojih posebno izdvajamo slijedeće:

Čista biografija

Biografija ejha, njegova ličnost, znanje, pobožnost, njegov moral, kako prema istomišljenicima tako i prema neistomišljenicima, kao i u svim drugim prilikama, najjasnije nam otkrivaju istinu o njegovoj čestitosti, ispravnosti, liderstvu i imametu. S druge strane, njegova biografija obiluje mnoštvom argumenata koji pobijaju tvrdnje njegovih protivnika, onih koji osporavaju njega kao ličnost, njegov Pokret, njegov i pravac njegovih sljedbenika.
Uz to, on je pojasnio svoj Pokret i pravac i sve to branio kroz svoje traktate, knjige i postupke. Učinio je to on lično, ali i njegove pristalice, tako da svako ko želi istinu i objektivnost tu može pronaći dovoljno argumentacije. U ovoj knjizi ćemo spomenuti jedan dio tih citata.

Čist izvor

Izvori sa kojih se imam napajao znanjem, odgojem i moralom, su čisti izvori Šeri’ata, zdrave ljudske prirode i čestitog porijekla. Ti izvori su u vidu Kur’ana, Sunneta i postupaka ispravnih prethodnika, prvih muslimana. Daleko su od filozofiranja, sufizma i apologetike. Oni su i u vidu zdrave ljudske prirode koju nisu izopačili novatorski pravci, strasti i sumnje, te u vidu plemenitog porodičnog okruženja. Njegova porodica poznavala je propise vjere i bila učena, časna i ugledna.


Ispravan pravac (menhedž)

Pravac samog imama i njegov Pokret, te pravac njegovih sljedbenika i način na koji se odnosi prema svojim protivnicima, čisti je selefijsko-šeri’atski pravac, bez ikakvih primjesa u sebi. Taj pravac u sebi sadrži utemeljenost, čvrstinu, ubjeðenje, jasnost, sveobuhvatnost, realnost i sposobnost potrebnu za uspostavljanje muslimanskog društva prepoznatljivog po pobožnosti, čistoti, originalnosti, vitalnosti, dostojanstvu i sigurnosti.
Pravac kojeg su se imam i njegovi sljedbenici držali kada su pisali, potvrdili nešto od vjere i to izlagali ljudima bio je čisti šeri’atsko-selefijski. On se naslanjao na Kur’an, Sunnet, čistu šeri’atsku terminologiju, bez filozofskih nagaðanja, sufijske treminologije, smetenosti apologetičara i književnih izljeva.  


Naslanjanje na pravac prvih muslimana (selefu salih)

Imam se tokom svog poziva u svemu oslanjao na pravac prvih muslimana (selefu salih). Upravo zbog toga njegov pravac odlikuje se utemeljenošću, širinom, realnošću, čvrstinom i čvrstim uvjerenjem.
Naslanjane na ovaj pravac pokazalo se veoma plodnim. Temeljna značenja vjere i njegova znamenja postavljena su na najbolji i najpotpuniji način. To je rezultiralo uspostavljanjem tevhida, namaza, džihada, nareðivanja dobra i odvraćanja od zla, sudstva, pravde i bezbijednosti. Afirmirano je sve što je pozitivno, a uklonjeno sve ono negativno. Vjera i nauka se širila svim krajevima u koje je stigao ovaj Pokret i u kojima se učvrstila njegova država (Saudijska država).
Temelji na kojima je sazdan ovaj Pokret su isti oni temelji i postulati na kojima čvrsto stoji dini-islam, zato je taj pokret, hvala Allahu, polučio bogate plodove na Allahovom ispravnom putu i putu poslanstva.


Ambicija i široki pogledi

 
Pravac imama Muhammeda bin Abdu-l-Vehhaba odlikuje se ambicioznošću i snažnom vjerom u uzdizanje Allahove Riječi, potporu islama, širenje Sunneta i izliječenje Ummeta od teških oboljenja, kao što su: izmišljotine i novotarije u vjeri, nevaljalštine, neznanje, razjedinjenost, nepravda i zaostalost.
Široki pogledi i ambicioznost u teorijsko-praktičnom metodu koga se držao ovaj Pokret jasno se daju primijetiti u mnogim njegovim elementima, od kojih bismo posebno izdvojili slijedeće:
1. stavljanje težišta na temeljna načela i prioritete kao što su tevhid i vjerske obaveze, ali bez zapostavljanja onoga što je po svojoj obligatnosti ispod toga;
2. imamove rane pripreme i dobra procijena onoga što očekuje Pokret od poteškoća i prepreka, ukazuju na njegovu širinu poimanja i procjenu stvari i dogaðaja, kao i pripremanje za to;
3. njegova blagovremena briga da pronaðe snažnu vlast koja će iznijeti teret ovog Pokreta i pružiti mu zaštitu, ispravan odabir u liku emira Muhammeda bin Sa’uda, nakon što ga je napustio Ibn Muammer.

Sposobnost i uspjeh

Šejhu bi bilo dovoljno slave, ugleda i počasti to da je Allah preko njega pomogao islam i uzvisio Poslanikov Sunnet, kao i to da nije preselio sa Ovog svijeta prije nego se u to svojim očima uvjerio. Gledao je plodove svoga Pokreta: visoko podignut bajrak Sunneta i državu tevhida za vrijeme vladavine imama Abdu-l-Aziza bin Muhammeda i njegovog sina Sa’uda, državu ogrnutu ponosom, pobjedom, respektom, snagom i sigurnošću, državu koja je uzvisila vjeru, ukinula novotariju i postala hilafetom koji se rasprostranio na cijelom Arapskom poluotoku. Posmatrao je islamsko društvo koje je, Allahu svaka hvala i zahvala, ličilo na ono iz prvih i časnih stoljeća islama.
 Bio je s pravom voða i reformator. Plodovi njegovog Pokreta proširili su se ne samo na sve muslimanske države, nego i na sve države svijeta. Ovaj Pokret je, Allahu hvala, i danas prisutan i vitalan.
 On je takoðer prisutan kod njegovih sljedbenika, onih koji slijede Sunnet i džema’at u njegovoj matičnoj državi i svim državama gdje oni žive. Njih je, Allahu hvala, mnogo.

 
Odlomak iz knjige “ Islam, a ne vehabizam.
 
Prvi put objavljeno: srijeda, 06 Lipanj 2007 08:57
X