Kada se osvrnemo oko sebe možemo vidjeti svašta, a ponajviše loših stvari. I ako bi posmatrali sve što se pred nama prikazuje, vidjeli bismo toliko negativnosti od kojih ne samo da bi nas glava zaboljela već bi nam se i život smučio. Međutim, čovjek ne bi trebao biti kao spužva koja sve upija već „treba biti poput pčele koja upija lijepo i daje lijepo“. Ako se pojedinac preoptereti razmišljanjima o onom lošem i negativnom što ga okružuje, ili se pak zabavi nekim fobijama, to će ga također dovesti u negativno stanje i opteretiti njegovu dušu,psihu i tijelo i kao takav čovjek nije dobar ni samome sebi ni ljudima oko sebe a neće koristiti ni široj društvenoj zajednici, već naprotiv, škodit će samome sebi i svima drugima. Također opasnost može biti i u tome da osoba živi u iluzijama i da se pravi slijepa na stvari i događaje koje se dešavaju pored nje. Ono što je neophodno i što insan treba posjedovati jeste pozitivna životna energija i jedan vedar i razuman pogled koji krasi umjerene optimiste. Dakle, da bi se uzdigli iz tih nekih tmina koje nas okružuju i da bi poletjeli poput pčele moramo uložiti određeni trud. Taj trud se sastoji u pronalaženju pozitivnih stvari i vrijednosti iz kojih se crpi energija i u koliko tu energiju ispravno uzmemo i iskoristimo, doći ćemo do željene sreće i uspjeha kojem svi težimo.
Te lijepe pozitivne stvari možemo pronaći i danas, ako ne u svom okruženju u dovoljnoj mjeri (a ovo je teško jer malo je danas onih na koje se može ugledati) onda svakako u Kur’anu časnom koji je uputa od Uzvišenog Allaha za sve ljude na svakom mjestu i sve do Sudnjeg dana. Potom sunet tj. praksa i govor Poslanika s.a.v.s. koji je u suštini lijepi i sočni cvijet kojeg mogu mirisati i njegov nektar piti svi oni koji su žedni i željni ljepote i istine, a do teg cvijeta svi možemo doći.
Kroz sunet vidimo kako su Poslanik s.a.v.s. i njegovi sljedbenici ispravno sproveli govor i uputu Onoga koji nas je kreirao i Koji najbolje poznaje naše potrebe. On nas je stvorio da jedino Njega obožavamo i želi nam dobro. Isto tako, kao Svojim stvorenjima daje nam uvijek nanovo nam daje mnogo dobro a na onom, vječnome svijetu dat će još i više svima koji shvate ovu istinu i slijede je. Ovu istinu možemo shvatiti ukoliko smo iskreni i pravedni. Posljedica tog shvatanja jeste smirenost i zadovoljstvo. Iz ovoga proizlazi sreća i pozitivno razmišljanje, a osoba s ovakvim osjećajima postaje inicijator i nosilac lijepih, plemenitih i korisnih ideja. Ako znamo da je Poslanika s.a.v.s rekao:“ Ne volim pesimizam a volim optimizam“, zatim „Olakšavaj te a ne otežavaj te i donosite radost a ne rastjerujte“, i mnogo drugih sličnih izreka, svakako ćemo, ukoliko se istih budemo pridržavali, postati pozitivne ličnosti koje mogu mijenjati svijet oko sebe. Dakle u sebe treba ugraditi taj pozitivitet koji nam se nudi u životu na ovom svijetu, a potom isti širiti i oko sebe. Jer ako na Bogu ugodan način zadovoljimo i usrećimo nekoga to će nama samima donijeti novu radost u srću, a ahiretska nagrada je mnogostruko veća. Ukoliko se potrudimo i više u činjenju svekolikog dobra, tada postajemo „oni prvi“ i takvima Allah dž.š obećava posebna mjesta i posebne nagrade, vijeno uživanje i vječnu slavu u Dženetskim prostranstvima. A najveće počasti i dolikuju prvacima-šampionima.
Abdulaziz
