Akida

Mirni dijalog između šijje i sunnije (2 dio)

388pregledi
Priredio: Emir Demir

Abdunnebijj: Međutim, nevjernici od njih žele korist, a ja svjedočim da Allah daje korist i štetu i da sve uređuje. To isključivo želim samo od Njega. Dobrim ljudima ne pripada nikakva odluka u tome, ali ih uzimam za cilj želeći njihovo zalaganje kod Allaha. Abdullah: Ove tvoje riječi su u potpunosti iste kao i riječi nevjernika, a dokaz je Allahov govor:
 
„Oni obožavaju mimo Allaha ono što im neće naštetiti ni korist donijeti i govore : Oni su naši zagovornici kod Allaha.“
Abdunnebijj: Ali, ja samo obožavam Allaha. Utjecanje njima  i dozivanje nije ibadet.
Abdullah: Ja te pitam: da li priznaješ da ti je Allah naredio da isključivo Njemu ibadet ispovijedaš i to je Njegovo pravo kod tebe, kao što Uzvišeni kaže: „I njima je naređeno da samo Allaha obožavaju, iskreno Mu vjeru ispovijedajući.“
Abdunnebijj:  Da. To mi je propisano.
Abdullah: Ja od tebe tražim da mi pojasniš to što ti je Allah propisao, a to je iskreno ispovijedanje ibadeta.
Abdunnebijj: Nisam shvatio šta želiš tim pitanjem, pa mi pojasni.
Abdullah: Poslušaj me da bih ti objasnio. Uzvišeni Allah kaže: „Molite svoga Gospodara ponizno i tiho, On ne voli one koji u molitvi pretjeruju.“ Da li je dova ibadet ili ne?
Abdunnebijj: Svakako, ona je osnova ibadeta, kao što se navodi u hadisu: „Dova je ibadet.“ (Ebu Davud)
Abdullah: Kada već priznaješ da je dova ibadet Allahu, a onda dozivaš Allaha danju i noću iz straha i nade za određenu potrebu, a onda uz to još radi te potrebe dozivaš kakvog vjerovjesnika, mekela ili dobroga čovjeka u njegovom kaburu – da li tada činiš širk u ibadetu?
Abdunnebijj: Da. Činim širk , ovo je sasvim jasan i očit govor.
Abdullah; Postoji drugi primjer, a on glasi: Kada znaš riječi Uzvišenog: Ti se klanjaj svome Gospodaru i kurban kolji.“, pa se pokoriš Allahovoj naredbi i prineseš žrtvu Njemu – da li je tvoje klanja i prinošenje žrtve ibadet Njemu Uzvišenom ili ne?
Abdunnebijj: Da, ibadet je.
Abdullah: Ako prineseš žrtvu kakvom stvorenju, kao što je Vjerovjesnik, džinn i drugi, uz prinošenje Allahu, da li si druge u ovome ibadetu Allahu pripisao?
Abdunnebijj: da. To je širk bez ikakve sumnje.
Abdullah: Ja sam ti naveo primjer dovom i prinošenjem žrtve zato što je dova najpritvrđenija vrsta verbalnog ibadeta, a prinošenje žrtve je najpritvrđenija vrsta djelatnog ibadeta. Međutim ibadet nije ograničen samo na ovo dvoje, već je daleko općenitiji. U njega spadaju zavjetovanje, zaklinjanje, traženje utočišta, pomoći i dr. Da li su idolopoklonici kojima je objavljen Kur’an obožavali meleke, dobre ljude, Lata i dr.?
Abdunnebijj: Da, oni su to činili.
Abdullah: da li je njihov ibadet njima bio išta drugo do upućivanje dove i prinošenje žrtve, traženje utočišta, pomoći, a u isto vrijeme su priznavali da su Allahovi robovi i da su Njemu podređeni, te da Allah uređuje sve stvari? Međutim, oni su ih molili i njima se utjecali zbog njihove pozicije i zagovorništva. Ovo je sasvim očita stvar.
Abdunnebijj: Da li ti onda, Abdullah,  poričeš šefa’at Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njega se odričeš?
Abdullah: Ne. Ja ga ne poričem, niti se odričem šefa’ata. Zapravo, Poslanik, s.a.v.s., a draži mi je i od oca i od majke, je zalagač kome će biti dato zalaganje,. Ja se nadam njegovom zalaganju, ali svo zalaganje pripada isključivo Allahu, kao što kaže Uzvišeni: Reci: svo zalaganje pripada Allahu.“ Neće ga biti osim kada Allah dozvoli. Isto tako Uzvišeni kaže: „Ko je taj ko će se kod Njega zalagati osim sa Njegovom dozvolom.“  – tj. ni za koga neće biti šefa’ata niti će se on sprovoditi osim kada Alah dozvoli. Uzvišeni kaže: „Oni se neće zalagati osim za onoga kime On bude zadovoljan“, a On je zadovoljan samo tevhidom. Uzvišeni kaže: „A ko bude neku drugu vjeru mimo islama tražio neće mu biti primljena i on će na Budućem svijetu biti od propalih.“  Pošto sav šefa’at pripada Allahu, i kada će biti tek nakon njegove dozvole, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., se ni za koga neće zalagati sve dok Allah ne dadne dozvolu, a Allah neće dozvoliti zalaganje osim onima koji su imali tevhid, kada je sasvim jasno da svo zalaganje pripada Allahu, onda od Njega Uzvišenog tražim i govorim: Allahu, ne uskrati mi Poslanikovo zalaganje. Allahu, daj da Tvoj Poslanik bude zalagač za mene i sl.  
Abdunnebijj: Složili smo se da nije dozvoljeno ni od koga tražiti nešto što ne posjeduje. Vjerovjesniku, s.a.v.s., je Allah dao zalaganje. Pošto mu je dato, onda ga posjeduje. Stoga  je dozvoljeno da tražimo od njega ono što posjeduje i to nije širk.
Abdullah. Da. Tvoj govor bi se uzeo kao ispravan da ti Allah to nije zabranio, jer On kaže: „i nikoga uz Allaha ne moli.“ Traženje zalaganja je molitva. Allah je dao Vjerovjesniku zalaganje i On ti je zabranio da ga tražiš od nekoga drugog, bez obzira od koga se tražilo. Također, šefa’at je dat i drugima mimo Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer je vjerodostojno od njega preneseno da će se zalagati meleki i djeci koja su umrla prije punoljetstva. Zalagat će se i evlije. Zar ćeš reći:Allah im je dao šefa’at, pa ću ja od njih tražiti? Ako ovo kažeš onda se vraćaš ibadetu dobrih ljudi koje Allah spominje u Svojoj Knjizi. Ako kažeš ne, onda je tvoj govor : „Allah mu je dao šefa’at i ja tražim od njega ono što mu je dao“ neispravan.
Abdunnebijj: Međutim, ja Allahu ništa ne pripisujem. Traženje utočišta kod dobrih nije širk.
Abdullah: Da li priznaješ i potvrđuješ da je Alah zabranio širk više nego što je zabranio blud, da ga Allah neće oprostiti?
Abdunnenbij: Da, potvrđujem to, to se jasno vidi iz Allahovog govora.
Abdullah: Ti si sada negirao da činiš širk kojeg je Allah zabranio. Možeš li mi, tako ti Allaha, pojasniti šta je to širk za kojeg kažeš da nisi u njega zapao i da ga za sebe poričeš?
Abdunnebijj: Širk je obožavanje kipova, okretanje kipovima, traženje od njih, strah od njih.
Abdullah: Šta znači obožavanje kipova? Zar misliš da su kurejševički nevjernici vjerovali da to drvo i kamenje, opskrbljuje i uređuje pitanja onih koji ih mole? Oni nisu uvjereni, kao što sam ti ja rekao.
Abdunnebijj:  Ni ja ne vjerujem u to. Zapravo, onaj koji ciljano bude obožavao drvo, kamen, turbe i dr. moleći ga i prinoseći žrtvu, pa kaže da ga to približava još više Allahu i da Allah odvraća nesreće berićetom tih stvari, onda je to obožavanje kipova na koje ja mislim.
Abdullah: Istinu si rekao i to je ono što vi činite kod kamenja i turbeta ii dr. Također, kada kažeš: Širk je obožavanje kipova, da li pod tim misliš da se širk odnosi samo na one koji to čine, a da pouzdanje u dobre ljude i upućivanje dove njima ne ulazi u pojam širka?
Abdunnebijj: Da. To sam htio reći.
Abdullah: Šta onda kažeš za mnogobrojne ajete u kojima Allah zabranuje oslanjanje na vjerovjesnike i dobre ljude, vezano za meleke i sl. On je proglasio nevjernicima one koji to čine. Kako je prethodno rečeno, ja sam tebi to spomenuo i za to donio dokaze.
Abdunnebijj: Oni koji dozivaju melek i vjerovjesnike nisu postali nevjernici zbog toga, već kada su rekli da su meleki Allahove kćerke, a da je Mesih sin Merjemin. Mi ne kažemo da je Abdulkadir Allahov sin, niti da je Zejneb Allahova kćerka.
Abdullah: Pripisivanje djeteta Allahu je zaseban kufr. Uzvišeni kaže: „Reci: On Allah je jedan, On je utočište svakome, nije rodio niti je rođen.“ (Jedan označava onoga koji nema sličnoga, a Es-Samed označava onoga koji se uzima za cilj potrebama.).  Ko ovo porekne postao jenevjernik, pa makar ne poricao kraj ove sure. Uzvišeni kaže: „Allah nije uzeo Sebi dijete, niti sa Njima ima kakav drugi bog. Kada bi svaki bog krenuo sa onim što je stvorio, jedni bi druge nadvladali.“ Uzvišeni je napravio razliku između dva nevjerstva. Dokaz za to je također da oni nevjernici koji dozivaju Lata, iako je bio dobri čovjek, nisu ga smatrali Allahovim sinom, a i oni koji ne vjeruju zbog ibadeta džinnima nisu ih takvima učinili, također. Sve četiri islamske pravne škole spominju u poglavlju o otpadništvu da musliman kada tvrdi da Allah ima dijete postaje otpadnik, ili ako Allahu pripuiše druga postaje otpadnik. Oni prave razliku između ove dvije vrste kufra.
Abdunnebijj: Ali Allah kaže: „Uistinu za Allahove velije nema straha niti će se oni žalostiti.
Abdullah:Mi vjerujemo da je to istina i također isto gvoroimo. Međutim, evlije se ne obožavaju. Mi smao negiramo i poričemo da se njima može činiti ibadet ujedno kada se čini Allahu, a inače obaveza ti je da ih slijediš (da ih voliš), da priznaješ njihove počasti (kerameti), jer počasti koje Allah ukaže svojim evlijama poriču samo sljedbenici novotarija. Allahova vjera je sredina između dvije krajnosti, uputa između dvije zablude i istina između dvije neistine.
Abdunnebijj: Oni kojima je objavljen Kur’an nisu svjedočili da nema drugog boga osimAllaha, poricali su Allahovog Poslanika, poricali su proživljenje, Kur’an i smatrali ga sihirom. Mi svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i d aje muhammed Allahov Posanika, potvrđujemo Kur’a, vjerujemo u proživljenje, klanjamo, postimo, pa kako nas smatrate istima kao što su oni?

Nastavit će se……..

Prvi put objavljeno: nedjelja, 08 Veljača 2009 04:55