Akida

Mirni dijalog između šijje i sunnije (1 dio)

368pregledi
Priredio: Emir Demir

Čovjek po imenu Abdullah (Allahov rob) susreo je drugoga koji se zove Abdunnebijj (rob Vjerovjesnika). Abdullah u sebi zanegira ovo ime, pa reče: „Kako se može reći da je neko rob drugome mimo Allahu?“ Potom se obrati Abdunnebijju rekavši mu: „Je li ti obožavaš koga drugog osim Allaha?“

Abdunnebijj: „Ne, ja ne obožavam nikoga drugoga osim Allaha. Ja sam musliman i jedino obožavam Allaha.“

Abdullah: „Onda, kakvo ti je to ime koje uveliko liči kršćanskim imenima kada se nazivaju npr. Abdulmesih (Mesijin rob) i to nije čudo, jer kršćani obožavaju Isaa. Onaj ko čuje tvoje ime odmah mu naumpadne da obožavaš Vjerovjesnika, s.a.v.s., a to nije uvjerenje jednog muslimana u pogledu njegovog Vjerovjesnika, već je obaveza da musliman vjeruje da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik.“

Abdunnebijj: „Ali, Muhammed, s.a.v.s., je najbolji čovjek i predvodnik svih poslanika. Mi uzimamo ta imena želeći postići berićet i približiti se Allahu ugledom i pozicijom Njegovog Vjerovjesnika kod Njega. Time tražimo od njega zalaganje. To ne treba da te čudi. Ime moga brata je Abdulhusejn (Husejnov rob), a prije toga ime moga oca je Abdurresul (Poslanikov rob).  Nadijevanje ovih imena nije nešto novo i uveliko je prošireno meðu ljudima..  MI smo naše pretke na tome zatekli i zato nemoj cjepidlačiti u ovom pitanju, jer je ono sasvim lahko, a i vjera je lahka.“

Abdullah: „Ovo je zlo veće od prvog zla, to je da od drugih mimo Allaha tražiš ono što samo Allah može, svejedno bio taj od koga tražiš Vjerovjesnik Muhammed, s.a.v.s., ili drugi dobri ljudi na manjem stepenu od njega, kao što su Husejn, radijallahu anhu i drugi. To je u potpunoj suprotnosti sa tevhidom koji nam je nareðen, a i sa značenjem la ilahe illallah – nema drugog boga osim Allaha.

Postavit ću ti nekoliko pitanja da bi se vidjelo koliko je uistinu ovo pitanje veliko, kao i posljedice nadijevanja ovakvog i njemu sličnih imena. Ja nemam za cilj ništa drugo do slijeðenje istine, te pojašnjenje neistine i njeno izbjegavanje, nareðivanje dobra, odvraćanje od zla, neka je Allah na pomoći i na Njega se oslanjam. Nema kratanja, nema snage osim uz pomoć Allaha Uzvišenog i Velikog. Prije toga ću te podsjetiti na riječi Uzvišenog: „Vjernici će, kada budu pozvani Allahu i Poslaniku, da im presude samo reći: „Mi slušamo i pokoravamo se.“ Takoðer kaže: „Ako se budete oko nečega sporili vratite to Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan.“

Abdullah: „Ti si rekao da ispovijedaš jednoću (tevhid) Allahu i da nema drugog boga osim Allaha? Možeš li mi pojasniti značenje toga?

Abdunnebijj: „Tevhid je da vjeruješ da Allah postoji, da je On stvorio nebesa i zemlju, da On oživljava, usmrćuje i upravlja kosmosom, On daje opskrbu, sve zna, o svemu je obaviješten, On je Moćan…“

Abdullah: „Zar je to tevhid samo? Faraon, njegov narod, Ebu Džehl i drugi bi bili mevhhidi (oni koji ispovijedaju tevhid), jer oni su znali ovu činjenicu kao i većina ostalih idolopoklonika. Faraon koji je sebi prizivao gospodarstvo priznavao je i vjerovo u dubini svoje duše da Allah postoji i da On upravlja kosmosom. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: „Oni su poricali te dokaze, nepravedno i oholo, a svojim dušama su u njih bili duboko ubijeðeni.“ Ovo priznanje se jasno očitovalo pri samom njegovom utapanju u moru.

U stvarnosti tevhid, zbog kojeg su poslani poslanici i objavljene knjige, i zbog kojeg je povedena borba protiv Kurejšija jeste ispovijedanje jednoće Allahu u ibadetu, a ibadet označava cjelokupni naziv za sve ono što Allah voli i čime je zadovoljan od izreka i djela, javnih i tajnih. El-Ilah (Bog) u riječima la ilahe illallah znači: Obožavanog, koga je jedino ispravno obožavati.

Abdullah: „Znaš li zašto su poslanici poslani na zemlju, a prvi od njih je Nuh?“

Abdunnebijj: „Da pozivaju idolopoklonike u ibadet Allahu Jedinome i da ostave obožavanje onih koje su Mu smatrali ravnim.

Abdullah: „Koji je razlog pojave širka kod Nuhovog naroda?“

Abdunnebijj: „Ne znam.“

Abdullah: „Allah je poslao Nuha njegovom narodu kad su pretjerali u respektu prema dobrima Veddu, Suvau, Jegusu, Jeuku i Nesru.

Abdunnebijj: „Je li to znači da su Vedd, Suvaa i drugi imena dobrih ljudi , a ne imena silnika, kafira?“

Abdullah: „Da. Ovo su imena dobrih ljudi koje je Nuhov narod uzeo za božanstva. Arapi su ih slijedili u tome, a dokaz za to je predaja od Ibn Abbasa u kojoj se kaže: „Kipovi iz Nuhovog naroda su kasnije preneseni meðu Arape. Vedd je bio božanstvo plemena Kelb u Dumetul-Džendelu. Suvaa je bio božanstvo plemena Huzejl. Jegus je bio božanstvo plemena Murat, a zatim plemena Benu Gutajf u Dževfu kod Sabeje. Je’uk je bio božanstvo plemena Hemdan, a Nesr božanstvo plemena Humejr od Alu Zul-Kilaa. Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda. Kada su pomrli šejtan je objavio njihovom narodu da na mjestima svoga okupljanja postave njihove kipove koje su nazvali po njihovim imenima. To su učinili, ali ih nisu još obožavali. Kada je ta generacija izumrla nestalo je znanja, pa su kipove počeli biti obožavani. (El-Buhari)

Abdunnebijj: „To je čudan govor.“

Abdullah: „Hoćeš da te obavijestim o nečemu još čudnijem? Da znaš da je Allah Uzvišeni poslao pečata svih vjerovjesnika našega predvodnika Muhameda, s.a.v.s., narodu koji su tražili oprosta, činili ibadet, tavaf, s’aj, hadždž, davali sadaku, ali su neka stvorenja učinili posrednicima izmeðu njih i Allaha.  Govorili su: „Želimo da nas oni približe Allahu, želimo njihova zalaganja kod Njega., a to su poput meleka Isaa, alejisselam, i drugoh dobrih ljudi. Allah je poslao Muhameda, s.a.v.s., da obnovi vjeru njihovog praoca Ibrahima i da ih obavijesti da je približavanje i vjerovanje Allahovo specifično pravio i da to nije ispravno činiti osim Njemu. On je jedini Tvorac koji nema sudruga, On jedini opskrbljuje, sedam nebesa i sve što je na njima, sedam zemalja i sve što je na njima su Njemu potčinjeni robovi. On njima upravlja i njima vlada. čak i božanstva koja su obožavali priznavali su da su ona u Njegovoj vlasti i pod Njegovim upravljanjem.

Abdunnebijj: „Ovaj govor je veoma graciozan i čudan. Imaš li dokaz za to?

Abdullah: Dokazi su mnogobrojni, a evo nekih. Uzvišeni kaže: „Reci: Ko vas opskrbljuje s neba i zemlje? Ili ko posjeduje sluh i vid, i ko živo iz mrtvoga izvodi a mrtvo iz živoga, i ko ureðuje sve stvari? Reći će: Allah. Reci: Kako se onda Njega ne bojite?“ Takoðer kaže: „Reci: Kome pripada zemlja i sve što je na njoj, ako znate? Reći će: Allahu. Reci: Zar se nećete opametiti? Reci: Ko je Gospodar sedam nebesa i Gospodar Prijestolja Velikog? Reći će: Allah. Reci: Zar se Njega nećete bojati? Reci: U čijoj je ruci carstvo svega, a On daje zaštitu, a ne daje se Njemu zaštita, ako znate? Reći će: Allah.“ Reci: Gdje se onda odmećete?“ Idolopoklonici su na hadždžu učinili sljedeću telbiju: „Odaziva ti se, Allahu, odazivam, Odazivam Ti se Ti sudruga nemaš, osim koji Tebi pripada, Ti ga posjeduješ, a on ništa ne posjeduje.“Kurejšijski idolopoklonici su znači priznavali da Allah upravlja kosmosom, a to se naziva tevhidurrububijje, Allahova jednoća gospodarstva, što ih nije uvelo u islam. Njihovo ciljano uzimanje meleka, vjerovjesnika i evlija od kojih su htjeli šefa’at i približavanje Allahu, je bio povod da se ohalale njihovi životi i njihovi imeci. Stoga je potrebno dovu usmjeriti isključivo ka Allahu, zavjet isključivo ka Allahu, prinošenje žrtava isključivo ka Allahu, traženje svake vrste pomoći samo od Allaha. Sve vrste ibadeta pripadaju isključivo Allahu.

Abdunnebijj: Ukoliko tevhid ne znači priznanje Allahovog postojanja i upravljanja kosmosom, kao što ti tvrdiš, šta onda on znači?

Abdullah: Tevhid zbog kojeg su poslani poslanici i kojeg su idolopoklonici odbili priznati jeste ispovijedanje jednoće Allahu u ibadetu. Zato se nijedna vrsta ibadeta ne upućuje nikome drugome mimo Njemu, kao što su dova, zavjetovanje, prinošenje žrtve, traženje pomoći i dr. Ovaj tevhid označava tvoje riječi la ilahe illallah. Bog (božanstvo) kod kurejševičkih mušrika označava onoga koji se cilja ovim ibadetima, svejedno bio melek, vjerovjesnik, evlija, drvo, grob, džinn. Oni nisu imali za cilj reći da je takav bog (božanstvo) tvorac, opskrbitelj, ureðivač. Oni znaju da to pripada jedino Allahu, kao što je prethodno navedeno. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je došao pozivajući ih u riječi tevhida la ilahe illallah i primjenu njenog značenja, a  ne samo njeno puko opetovanje.

Abdunnebijj: Ti kao da hoćeš reći da su kurejševički idolopoklonici bolje poznavali riječi la ilahe illallah od mnogih muslimana današnjice?

Abdullah: Da. To je bolna stvarnost. Nevjernici neznalice znaju šta Vjerovjesnik, s.a.v.s., misli pod ovom riječju (tevhida): Ispovijedanje jednoće Allahu u ibadetu i nevjerovanje u ono što se obožava mimo Allaha te odricanje od njega. Kada im je on, s.a.v.s., rekao da kažu la ilahe illallah (nema drugog boga osim Allaha) oni su rekli: „Zar sva božanstva jednim Bogom načini, to je uistinu čudna stvar!?“ i pored toga što su vjerovali da Allah upravlja kosmosom. Kada su to neznalice iz reda nevjernika poznavale, čudno je da neko se poziva na islam, a ne poznaje tumačenje ovih riječi, a poznaju ga ti nevjernici. Zapravo, takvi smatraju da je to samo puko  opetovanje i izgovaranje tih riječi bez uvjerenja srca u njihovo značenje. Upućeniji od njih misli da je značenje tih riječi „da ne stvara, da ne opskrbljuje, da ne ureðuje niko drugi osim Allah. Zato nema dobra u ljudima koji se pozivaju na islam,a kurejševički nevjernici i neznalice bolje od njih poznaju la ilahe illallah.

Abdunnebijj: Ali, ja ne činim širk Allahu, već svjedočim da On stvara, opskrbljuje, da daje korsit, donosi štetu, Jedini i da u tome sudruga nema, i da Muhammed ne može sebi donijeti korist ni štetu, a kamoli Alijj, Husejn, Abdulakdir i dr. Meðutim, ja sam grješnik a dobri ljudi imaju ugled i poziciju kod Allaha i od njih tražim da se putem putem svog ugleda i pozicije za mene zalažu.

Abdullah: Odgovorit ću ti onim što je prethodno rečeno, a to je da oni protiv kojih se Vjerovjesnik, s.a.v.s., borio su priznavali ono što spominješ. Priznavali su da njihovi kipovi ništa ne uređuju, već su samo imali za cilj njihovu poziciju i zalaganje. Prethodno smo o tome naveli dokaz iz Kur’ana.

Abdunnebijj: Ali, ovi ajeti su objavljeni o onima koji obožavaju kipove, pa kako možete smatrati vjerovjesnike i dobre ljude poput kipova?

Abdullah: Prethodno smo se usaglasili da su ovi kipovi  nazvani po imenima dobrih ljudi, kao u Nuhovo doba. Nevjernici su od njih samo željeli zalaganje kod Allaha zato što oni imaju uged kod Allaha, a dokaz su riječi Uzvišenog: „Oni koji su uzeli mimo Allaha zaštitnike kažu: Obožavamo ih samo da nas Allahu približe.“

Kada kažeš: „Kako možete vjerovjesnike i evlije smatrati kipovima“ , mi odgovaramo: Neki nevjernici kojima je poslan Vjerovjesnik, s.a.v.s., molili su evlije za koje Allah Uzvišeni kaže: „To su oni koje dozivaju i koji ka svome Gospodaru posredstvo uzimaju gledajući ko će od njih biti bliži Njemu. Nadaju se Njegovoj milosti i plaše se Njegove patnje. A od kazne tvoga Gospodara treba se bojati.“ Neki od njih su molili Isaa i njegovu majku. Uzvišeni kaže: „I kada Allah kaže: „O Isa, sine Merjemin, zar si ti rekao ljudima: Mene i moju majku uzmite za dva boga mimo Allaha?“ Neki od njih su molili meleke, a o njima Uzvišeni kaže: „Na Dan kada ih sve okupi, pa kaže melekima. „Jesu li to ovi koji su vas obožavali?“

Zato porazmisli o ovim ajetima, jer je Allah Uzvišeni u njima podjednako proglasio nevjernicima one koji za cilj uzimaju kipove ili dobre ljude, vjerovjesnike, meleke i evlije. Allahov Poslanik, s.a.v.s., se protiv njih borio i ni u kom pogledu nije pravio razlike izmeðu njih.

 
Nastavit će se……..

Prvi put objavljeno: četvrtak, 08 Siječanj 2009 18:00