Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/wp-content/themes/bingo/templates/template_single_post.php on line 1022
Društvo i politika

Mikro pozicija makro bendova

375pregledi

Piše: Mr. sc. Admir Mulaosmanović

Politika je, zahvaljujući modernim makijavelistima i njihovom nakaradnom poimanju bavljenja istom, postala sve samo ne častan posao. Obezvrijeđen je lik političara, a rad u politici, prema shvaćanju i razumijevanju običnog naroda skoro se izjednačio sa kriminalnom aktivnošću. U nekim slučajevima stvari doista tako i stoje, istina rijetko vidljiv na najvišim nivoima, nešto više na lokalnoj razini. Tranzicijsko društvo, kao što je bosansko, zapravo, mora biti suočeno sa pojavom marginalaca i mediokriteta u prvi plan. Sistem vrijednosti i demokratska kontrola, u vremenima poput ovoga, ne postoje tako da je lov u mutnom otvoren i ko krene u njega ubilježiće dobre rezultate. Da budem sarkastičan, kratkog su vijeka ti rezultati – naplata će neminovno biti izvršena. No, ljudi vole dunjaluk – šta možemo mi s tim!

Sazrijevanje društva, u političkom smislu, svakako će umanjivati broj onih koji su u politiku ušli radi vlastitog probitka i zarade. Takvi, naravno, nikada neće odumrijeti, ali svedeni na normalnu mjeru neće predstavljati veliki problem. Recimo da je sve to dio procesa koji se mora proći, u ovom konkretnom slučaju, prilikom prelaska iz totalitarnog u demokratski sistem. Dodaju li se nedaće koje su zadesile Bosnu, i posebice Bošnjake, u ovom dvadesetogodišnjem periodu stvari se mogu ocijeniti još i dobrim. Demokratizacije društva, agresija na Bosnu i pokušaj biološkog uništenja Bošnjaka, unutarbošnjački nesporazumi i neizvjesni/nepravedni mir – sve to je visilo i visi kao Damaklov mač nad našim glavama. Rupe u sistemu su, dakle, pri ovakvim uslovima velike. Možda da, ipak, naglasim kako demokratizaciju društva ne podrazumijevam i ne izjednačavam s ovim što se događa kod nas, niti sa onim što se pod time misli unutar zapadnog diskursa. Mi još niti približno nismo ušli u taj suštinski proces, negdje smo na samom početku, a zapadne demokratije, pak, su u određenom bunilu. Ipak, prevashodno kao pojedinci trebamo se izgrađivati i politički promišljati. Napraviti odmak od apolitične furke nameće se kao prioritet svakog Bošnjaka. Kao takvi trebali bi napokon znati postaviti kolektivnu priču u željeni okvir.
Dobar korak u pravcu gajenja slobodnog izražavanja i zastupanja vlastitog stava i ideja čini SDA. To potvrđuje predstojeći kongres ove stranke na kojem će se pojaviti tri kandidata za predsjednika. To je vrlo pohvalno i poželjno za profiliranje bošnjačke politike. Razgovori, slušanje i argumentiranje unutar ove političke opcije od presudnog su značaja za politički razvitak Bošnjaka. Još da su npr. usvojeni amandmani Hasana Čengića koji bi srušili Tihićeve instrumente kontrole i manipulacije, kongres bi samim tim bio uspješan i prije nego što se održao. Ali…
Šta nosi ovaj kongres i zašto je toliko pažnje usmjereno na njega? Niz je stvari koje treba spomenuti, a najznačajnija je da li će SDA, kako kažu analitičari sumnjivog morala, krenuti dalje u profiliranju ka pučkoj partiji europskog tipa u kojoj će se desiti konačna sekularizacija partije (sic!), ili će se radikalizirati i, zapravo, dovesti Bošnjake u vrlo nepovoljan položaj. Ova dilema je nestvarna i dolazi od osoba koje, suštinski, ne znaju razmišljati slobodno već su sputani ostavštinom prošlog sistema, intelektualnim krugom u kojem se kreću i strahom od drugačijeg. Zapleteni su u paučinu značenja, što bi rekao Weber, i iz nje ne mogu izaći. Vide odsjaj svijetla u mračnoj pećini u kojoj se nalaze, ali ga se boje. Malo da, s isprikom, dodamo i Platona! SDA je najznačajnija bošnjačka partija pa je, samim tim, potrebno progovoriti o političkim platformama koje se nude ili su neke tačke iz vlastitih programa već ponudili kandidati za predsjednika.

Profiliranje u pučku stranku europskog tipa, kako se često navodi, zastupa sadašnji predsjednik Tihić. On je navodno veoma mudar političar sa velikom podrškom međunarodnih krugova. Pored toga je izuzetno kooperativan i poželjan u nastavku procesa ustavnih promjena koji će biti glavno političko pitanje u narednom periodu. Šta to znači? Volio bih čuti da je bošnjački lider čvrst, ustrajan i nepokolebljiv, a ne kooperativan. Jasno je da kooperativnost, kada se govori o Bošnjacima, možemo izjednačiti sa popuštanjem i prihvatanjem neprihvatljivog. Pored određenih dobrih poteza koje je u prošlosti uradio Tihić je upravo pokazao i ovu, za Bošnjake pogubnu, stranu. Što je najgore popustljiv je bio prema neprijateljima Bosne, a rigidan spram neistomišljenika iz vlastite stranke. Pored toga veoma nekorektno je postupio prema protukandidatu Bakiru Izetbegoviću rekavši da još mora učiti, te da bi se sa njegovim dolaskom na čelo stranke ista radikalizirala (čitaj islamizirala) što bi naštetilo, kako stranci tako i narodu. Ove riječi govore puno o sadašnjem predsjedniku i njegovom ne/shvaćanju sistema vrijednosti do kojeg Bošnjaci drže. Još gori je način na koji pokušava diskreditirati jednog od prvih suradnika u proteklom periodu. Vlast je, očito, najslađi porok.
Protukandidat Izetbegović je, dakle, nedorastao i radikalan. Čime se to da potvrditi; kakve to ideje zastupa? Drži do islama i tradicije Bošnjaka. Bez problema i uvijanja kaže ono što veliki broj Bošnjaka želi da čuje od svoga lidera, a bez dodvoravanja glasačima. To ga čini radikalnim? Ja bih rekao da ima kičmu. Najveći problem je njegovo neprihvatanje marginalizacije vjere i vjernika u bosanskom društvu, što se već dugo nastoji učiniti, a na što je, izgleda, Tihić nasjeo.

On (Izetbegović) nije bošnjački Sanader kojeg priziva Ahmed Burić. Bošnjački Sanader (mada mu ova analogija ne stoji) je, prema spomenutom novinaru, čovjek koji će osigurati put u Europu preko Save, a ne stepenicama BBI centra. Jasno je da Sava personificira Tihića (rodio se i živio u Bosanskom Šamcu), a BBI Izetbegovića (bio na čelu kantonalne službe za izgradnju koja je dala dozvolu za građenje). I mislim da je Burić, gostujući na FTV, odabrao dobar primjer. Bošnjaci u Europu žele sa vlastitim identitetom, kao muslimani kojima su svinjetina i alkohol strana stvar. Moderni toliko da ne naruše vrijednosni sistem, kooperativni dovoljno da ne ugroze vlastite interese. Ukoliko Ahmed Burić i Senad Avdić žele da se oblokavaju i uživaju u svinjskim specijalitetima mogu to raditi drugdje. Niko im to ne brani. Ima dovoljno mjesta u Sarajevu gdje to mogu raditi. U BBI centu, eto, toga nema. U čemu je problem? Ukoliko Izetbegović nudi nepokolebljivost u zaštiti vlastitih interesa, ne nauštrb drugih, modernizaciju, ne nauštrb vjere i tradicije, onda stepenice BBI idu i preko Save bez problema. Ukoliko ih zbog toga, što su to što jesu, neko zaustavi, nisu stepenice krive. Ukoliko Europa ne može u svoje kalupe ugurati Bošnjake, ne znači da Bošnjaci sebi trebaju odsijecati ruke i noge.
Također, tumačenje da je radikalizacija (čitaj temeljenje na islamskim principima) SDA nešto što se s osmjehom očekuje u manjem entitetu jer bi time mogli lakše ostvariti vlastite težnje je zlurado.  Unutar srpskog korpusa djeluju prilično radikalni politički koncepti, SDA sa npr. Izetbegovićem na čelu ne bi bila ni približna Radikalima, SDS-u, pa i SNSD-u. Pa zašto se onda potencira da će se dogoditi radikalizacija najjače bošnjačke stranke ukoliko prevlada struja kojoj vjera nije teret? Zato što je islam poistovjećen sa neprihvatljivom i radikalnom ideologijom i što se želi da i Bošnjaci prihvate taj stereotip. Protiv toga se treba boriti na političkom polju. Zbog toga bi dobro bilo da Tihić izgubi. Makar na kongresu pobijedio i onaj treći.

 
Saff