Akida

Mertebe, stepeni i faze opšteg i zasebnog vahja i hidajeta 2 dio

599pregledi
Priredio: Sead ef. Jasavić
 
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijjeh rhm. 

Bejan/pojašnjenje je dvojako:

1. pojašnjenje putem ajeta koji se čitaju i slušaju, i
2. pojašnjenje putem vidljivih i očitih dokaza iz okruženja.

Obije vrste dokaza ukazuju na tevhid i jednoću Allaha dž.š., njegovih imena i svojstava, i Njegova savršenstva, kao i što ukazuju na istinitost onoga s čime su došli Njegovi poslanici. Stoga, Allah dž.š., poziva Svoje robove putem ajeta koji se čitaju da malo bolje razmisle o ajetima/znakovima koji se vide, tražeći od njih da razmišljaju i o jednima i o drugima.

Ovakvo pojašnjenje je ono s čime su slati Allahovi poslanici, i koje im je ujedno bilo i obaveza, kao i uleme i učenjaka nakon njih – a nakon toga Allah dž.š., baca u zabludu onoga koga On hoće! Allah dž.š., kaže: „Mi nismo poslali nijednog poslanika a da nije govorio jezikom naroda svoga, kako bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga On hoće i ukazuje na pravi put onome kome On hoće; On je Silan i Mudar!“ (Ibrahim, 4.) Poslanici su slati kako bi pojašnjavali istinu, a Allah je taj koji u zabludu baca onoga koga On hoće, i upućuje na pravi put onoga koga On hoće, veličanstvom Svojim i mudrošću Svojom!

7. Merteba/faza i stepen „specijalnog pojašnjenja“ koji iziskuje i „specijalnu uputu“. To je pojašnjenje s kojim uporedo ide i pažnja i pomoć i odabir i udaljavanje od srca svake vrste propasti i poniženja i njenih kvarnih materija. Uputa se od ovakve vrste pojašnjenja nikada ne odvaja. Allah dž.š., kaže: „Ma koliko ti želio da oni budu na pravome putu, Allah neće ukazati na pravi put onome ko je zalutao, i njima niko neće pomoći!“ (el-Nahl, 37.); ili: „Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, – Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će pravim putem poći.“ (el-Kasas, 56.)

8. Merteba/faza i stepen „isma’a“ – slušanja i čujstva. Alah dž.š., kaže: „Da Allah zna da od njih može biti kakva dobra, učinio bi On da oni čuju, a da je učinio i da čuju, oni bi se opet okrenuli, jer su oni inače takvi da glave okreću stalno!“ (el-Enfal, 23.) Nisu isti slijepi i onaj koji vidi, niti tmine i svjetlo, niti hladovina i vrućina: „i nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će učiniti da čuje onaj koga On hoće, a ti ne možeš one u grobovima dozvati, 23. tvoje je samo da opominješ.“ (Fatir, 22,23.)

Ovo slušanje je zasebnije u odnosu na slušanje i čujstvo dostavljanja i uspostavljanja dokaza kojim se izbija svaka vrsta opravdanja, ali ono je dostavljanje istine ušima, dok je ovdje u pitanju dostavljanje istine srcima, jer riječ ima svoj fizički i psihički sklop, i ona se dostavlja ušima i srcima, i za njih se veže. Uho sluša fizički sklop riječi, ali njeno značenje i cilj sluša srce, a Allah dž.š., negira nevjernicima to da su oni poslušali krajnji cilj riječi tj. srcem, potvrðujući im to da su poslušali svojim ušima. Allah dž.š., kaže: „I ne doðe im ni jedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju 3. Srca rasijanih!“ (el-Enbija’, 2,3.) Ovakvo slušanje će samo biti dokaz protivu slušatelja na Sudnjemu Danu!

Što se tiče samog cilja slušanja i njegovog traženog ploda – ono ne nastaje sa praznoćom i igranjem i nemarom i odbijanjem srca, već od slušatelja čini da kaže: „»Šta ono on maloprije reče?« To su oni čija je srca Allah zapečatio i koji se za strastima svojim povode!“ (Muhammed, 16.)

9. Merteba/faza i stepen „ilhama“ – inspiracije i nadahnuća. Allah dž.š., kaže: „I duše i Onoga koji je stvori 8. pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini!“ (Šems, 7,8.) Poslanik s.a.w.s., je rekao Husajru b. Munziru el-Huza’iju, onda kada je primio islam: „Reci: Gospodaru moj, inspiriši me razboritošću, i sačuvaj me zla duše moje!“

„Tahdis“ je užeg značenja od „ilhama“, zbog toga što je ilham općenit za sve vjernike shodno njihovom imanu; svakog vjernika je Allah dž.š., nadahnuo razboritošću koju mu je iman donio, a što se tiče „tahdisa“, Poslanik s.a.w.s., je za njega rekao: „Ako ga bude imalo u mome ummetu – to je Omer r.a.“ tj. on je jedan od „muhaddisa“.

Dakle, „tahdis“ je specifična vrsta ilhama, i on je neka vrsta vahja i objave ljudima koji nisu poslanici. Kada su u pitanju ljudi: „I Mi nadahnusmo Musaovu majku: »Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.«“ (el-Kasas, 7.); „I kada sam učenicima objavio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili« ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani«.“ (el-Ma’ida, 111.) Kada su u pitanju ostala stvorenja: „Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: »Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi.“ (el-Nahl, 68.)

10. Merteba/faza i stepen istinitog sna – „ru’ja sadika“, koji jedan dio poslanstva, ako što se to bilježi od poslanika s.a.w.s.: „Istinit san je 46 dio poslanstva.“ (Muttefekun ‘alejh) Početak vahja i objave Muhammeda s.a.w.s., je bio istinit san u trajanju od pola godine, da bi se potom transformisao u javnu objavu u trajanju od 23. godine, od kako je poslan pa sve do smrti s.a.w.s..

Istinitost sana ovisi od istinitosti riječi i jezika dotične osobe koja sanja. Najistinitijeg sna su oni najiskreniji. Pri primicanju Sudnjega dana snovi gotovo da i ne griješe, što su i riječi Poslanika s.a.w.s., zbog toga što se puno udaljilo od poslaničkog vakta i njegovih tragova, tako da su snovi zamjena vjernicima za to. Što se tiče perioda bliskog vremenu i svjetlu poslanstva ono je nadomješćavalo potrebu za istinskim snovima. Ovo nam potvrðuju i kerameti koji su se javljali nakon perioda ashaba, a nisu se javljali samim ashabima, zbog toga što nisu imali potrebe za time zbog jačine svoga imana, dok su za razliku od njih drugi bili u potrebi za podrškom snova zbog slabosti svoga imana, o čemu nam govori i imam Ahmed rhm.. Ubadeh b. Samit r.a., kaže: „San vjernika je govor kojim se Allah obraća svome robu.“ (Medžme’ul-Zeva’id, br.11728.)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Od poslanstva nije ostalo ništa osim mubešširata – nagovještaja. Bi rečeno: Šta su mubešširati Allahov poslaniče?  Reče: Lijep san kojeg vidi vjernik ili mu se ukaže.“ (Sahihul-Buhari, br.6589.)

Ako muslimani usniju neki san – ne pobija se!

Poslanik s.a.w.s., je rekao svojim ashabima, onda kada su usnili noć Kadra u zadnjoj desetici Ramazana: „Vaš san se složio na zadnjoj desetici Ramazana, pa ko je od vas bude potraživao neka je traži u zadnjoj desetici Ramazana.“ (Musned Ahmed b. Hanbel, br.4499.)

San je neka vrsta otkrovenja, i dijeli se na:

1. Rahmani – milosni.
2. Nefsani – psihički.
3. Šejtani – vražiji.

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Postoje tri vrste sna: snoviðenje od Allaha, snoviðenje žalosti od šejtana, i snoviðenje koje je plod onoga o čemu čovjek razmišlja na javi, pa to poslije vidi u snu.“ (Sahihu Muslim, br.2263.)

Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 1/37.

Prvi put objavljeno: četvrtak, 07 Lipanj 2007 02:57