Vjera i život

Materijalizam – odanost spoljašnjem svijetu

644pregledi

Piše: Dženis Šaćirović
Uvodnim dijelom ovog teksta želim predstaviti svoj rad i najaviti knjigu na temu materijalizma koju, inšallah, namjeravam završiti i objaviti nakon studija na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Tema je zanimljiva, danas neizbježna, ali na nju nije potrošeno puno ‘’mastila i hartije’’. S obzirom na to da vrijeme u kojem živimo zahtijeva da razmišljanja i stavove predočavamo u pisanoj formi, otuda su knjige najbolje i najinstrumentalnije sredstvo saopćavanja. Iz fokusa lične percepcije i svojim istraživačkim radovima i voljom želim ukazati na materijalizam, izazove, tendencije i utjecaj na društvo, te pokušati odgonetnuti ili dati odgovore na najopćenitija pitanja koja se tiču ove teme.

Koliko danas vidimo stvari onakve kakve zaista jesu? Koliko se pitamo da li smo u pravu kada nešto opažamo i mislimo da je tako? Čistoća razmišljanja o ispravnosti individualnih stavova nije onakva kakva bi trebala biti. Vjerujemo u prolazno i živimo zatvorenih očiju. Naše vjerovanje u prolazno je dokaz da smo slijepi. U vezi s tim, naš Gospodar u Kur’anu kaže: “Ima ljudi koji imaju oči, a ne vide; imaju srca, a ne osjećaju; imaju uši, ali ne čuju; oni su kao životinje, pa čak i gori od životinja.” To opisuje i hadis najodabranijeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., koji kaže: “Kada god vjerujemo u ono što nestaje, što je kratkog daha, tada nam se zasljepljuju oči.” Dakle, ovakvo stanje je posljedica nepotrebne ljubavi koju osjećamo prema prolaznome. Današnja propaganda cionista – koji su do sada uspjeli sve religije, ideologije i ubjeđenja pretvoriti u praznu filozofiju –pokrijepljena velikim materijalnim sredstvima, usmjerena je na bezuspješne pokušaje uništenja islama.

Ovisnost o materiji prevashodno se javlja zbog nevjerovanja u nafaku. Čovjek nije ono što čini, već ono čemu teži. Suprotno općem mišljenju, danas čovjek više teži nefunkcionalnom i neproduktivnom društvu. Društvo u kojem vrijediš onoliko koliko imaš je pagansko društvo. Nažalost, ovo pogađa sve strukture, a naročito je naglašeno u slabo razvijenim društvima, koja su kao takva primorana na utopljenički status. Ono se stvara kao posljedica prikazivanja pojednostavljene i vrlo često iskrivljene mentalne slike. A šta je to danas, po nama, idealno društvo? Koliko sebe doživljavamo spremnim za to društvo i koliko je ono samo spremno da nas prihvati? Bit će spremno ukoliko neutraliziramo svoje opće moralne standarde. U društvu su ljudi anonimni članovi, spajani ili razdvajani interesom. “Ne traži se društvenost kao takva, nego koristi koje iz nje proizlaze”, rekao je Hobbes. Savremeno društvo iz tih razloga religiju čini suvišnom, a moral nepotrebnim. Idealno društvo imamo u islamu. Standardi načina života i ponašanja leže u ispisanim hadisima od prije skoro jednog i po milenija, prije pojave svega ovoga što danas doživljavamo. Čovjeka u materijalizmu doživljavaju kao pomoćnu tačku interesnih ciljeva. Eliminiranje svega isključivo ljudskog, pokazalo se kao bitan uvjet za širenje materijalizma kao ateističke misli.

Materijalizam se u kapitalizmu manifestira kroz društveni progres. Svi su vezani interesom. Realisti su dočekali svojih pet minuta, oni tvrde da je novcem moguće kupiti i ljubav. Oni demantiraju idealiste koji slijepo vjeruju da je ljubav najvažniji pokretač muško-ženskih odnosa. Današnji brak iz koristi je u suprotnosti sa idejom srodnih duša i djelom koje se čini u ime Allaha, dž.š. Takav površni vrijednosni sistem dovodi do stvaranja površnih odnosa i površne komunikacije.

Usljed neinvestiranja lične energije u razvijanje intelektualnih, socijalnih, a iznad svega emotivnih sposobnosti, kapaciteta i vještina potrebnih za dostizanje određenog nivoa, komunikacija postaje nekvalitetna i distancirana. Upravo tu leži paradoks da se nasuprot opadanju kvaliteta komunikacije povećava njen kvantitet. Složit ćemo se sa činjenicom da je okrenutost materijalizmu i predanost spoljašnjem svijetu uzrok nedefiniranih porodičnih standarda. Uloga vaspitača kod formiranja jedne nove ličnosti je velika. U vaspitanju je najvažniji početak. On uglavnom počinje pričanjem bajki, zato treba cenzurirati pisce koji ih pišu. Ti pisci više nisu oni stari dobro poznati stvaraoci klasičnih djela za djecu. Bajke su danas moderne, sistematski osmišljene i praktično prikazane. Pod utjecajem takve pedagoške ideje, formira se osoba koja će cijeli svijet oko sebe posmatrati kroz fokus materijalne koristi. Zato iako ima utjecaj, porodica ne predstavlja osnovnu ćeliju društva, već društvo igra ulogu u formiranju porodice. Principi osjećanja, postaju principi interesa. Umjesto razgradnje svijesti o materijalnom, naprotiv, ono se podstiče. Internacionalizacijom ovakvog “razvoja” društva dolazi do razvoja materijalističkih i hedonističkih shvatanja kao osnovnih principa opstanka i zasnivanja porodice. Modernim ili tradicionalno lošim progresom čovjek prodaje svoju dušu u zamjenu za bezvrijedno dostojanstvo. Složit ćemo se da su zapadnjačke kulture i načini življenja utjecali i doprinijeli poprimanju nekih novih saznanja, standarda ili tipova življenja. U poređenju sa njima, ne zaostaje nijedno prosječno društvo poput našeg.

Ako u narednom vremenu iskoristimo svoje prednosti i kapacitete procesima edukacije i sveopćeg integrisanja u društvo, te pojmom vjerske dimenzije i shvatanja poruka Kur’ana i sunneta, u tom slučaju presjeći ćemo Gordijev čvor koji nas je vezao za ono što nas čini podanicima spoljašnjem svijetu. Samo u tom slučaju, materijalizam će iščeznuti.