Priredio: Nedim Botić
Sve porodice imaju problema, bilo velikih ili malih. Rijetko koji dom ih je pošteđen. Postoje problemi između braće i sestara, između roditelja, između muža i žene. Koliko često muževi i žene ne mogu jedno drugom ni u oči pogledati? Ponekad problemi poprime ozbiljne dimenzije i dospiju na stepen teško rješivih tako da postanu i javno poznati. Može se čak desiti da sebebom tih musibeta muž i žena izgube osjećaje jedno za drugo što na kraju dovodi do najtežeg ishoda – razvoda. Razmišljao sam o problemima koje ljudi imaju jedni s drugima i otkrio sam da svi oni imaju jednu zajedničku osobinu – a to je nedostatak pravde u međuljudskim odnosima. Svaka stranka uvijek svaljuje krivnju na druge, a sebe isključuje od greške, i stavlja u poziciju žrtve koja je trpjela nemoguće, nosila ogroman teret i pokazala beskonačno strpljenje. Uvijek je druga strana ta koja je manipulativna, teška i nemarna.
Kako bi se u našim očima smanjila slika veličine naših problema, moramo biti u stanju da se barem na trenutak stavimo u tuđu kožu. Mi moramo sagledati problem iz kuta druge osobe, moramo razumjeti motive druge osobe i razloge njenog ponašanja.
Moramo imati dobru volju i pokazati iskreno zanimanje spram druge strane. To nam daje priliku da izgradimo mostove razumijevanja, nađemo zajedničke tačke, što na kraju rezultira kompromisom i pomirenjem.
Rijetko se neko žali na problem i kaže: “Ja sam onaj koji je u krivu. Ja sam onaj koji je bio nepošten… Što mogu učiniti da ispravim stvari i popravim stanje?”
Nažalost, svi imaju lijepe slike o sebi i predstavljaju sebe u najljepšem svjetlu, a druge u što je moguće negativnijem svjetlu.
To je jedna tačka problema. Druga tačka je strpljenje. Ništa se u životu ne može postići bez strpljenja.
Omer, radijallahu anhu, jednom je rekao: “Pronašli smo najbolje od naših života kroz strpljenje.”
Ko god prakticira strpljenje, Allah ga učvršćuje sa strpljenjem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko traži čednost, Allah će ga učiniti čednim. Ko traži neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim. I niko nije dobio dar koji je bolji i opsežniji od strpljenja.” (1)
Postoje neki problemi koji se mogu riješiti, a postoje i drugi problemi koji se mogu učiniti manje ozbiljnima. Zatim, tu je treća skupina problema koji se ne mogu ni riješiti ni umanjiti, ali se mogu podnijeti sa strpljenjem. Osoba se može prilagoditi životu s njima.
Strpljenje je najbolji lijek, čak i za one probleme koji se ne mogu riješiti ili umanjiti.
Ljudi koji se stalno druže jedni s drugima – muževi i žene, rodbina, prijatelji, kolege na poslu – neće biti u mogućnosti živejti jedni s drugima duži vremenski period osim ako se ne nauče strpljenju.
To je razlog što je Hidr rekao Musau, alejhis-selam: ”Ti sigurno nećeš moći sa mnom da izdržiš – reče onaj – a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?” (2)
Na te riječi Musa, alejhis-selam, odgovorio je riječima: “‘Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da! – reče Musa – i da ti se neću ni u čemu protiviti.” (3)
Postoje teške i gorke okolnosti kroz koje osoba mora u životu proći, ali strpljenje je ponekad jedina opcija u tim situacijama. U drugim vremenima strpljenje je najbolje od svih dostupnih opcija. Osoba čak može da nema nijedan drugi način rješenja problema, osim čekanja da Allah pruži olakšanje. Čekanje na pomoć od Allaha je čin ibadeta. Allah kaže: “Ta, zaista, s mukom je i last.” (4)
Dakle, postoje dva temelja za sve međuljudske odnose:
Prvi je samoprocjena putem koje osoba preispituje svoje vlastite pogreške, a zatim radi na njihovom rješavanju.
Druga je strpljivost, s kojom je čovjek u stanju nositi se sa nekim pogreškama drugih ljudi. Obje strane u odnosu su pozvane da vježbaju strpljenje jedni s drugima.
Sve što sam ovdje rekao je općenito, tj. ne odnosi ni na koga posebno. Nije usmjereno isključivo samo na žene, ili samo na muškarce. Umjesto toga, tekst se odnosi na većinu, ako ne i sve, problema s kojima se ljudi susreću u svojim odnosima s drugima.
Autor: Selman ibn Fahd el-Aude
Bilješke:
(1) Sahihul-Buhari (1469) i Sahih Muslim (1053).
(2) Kur’an, El-Kehf, 67-68.
(3) Kur’an, El-Kehf, 69.
(4) Kur’an, El-Inširah, 5.
