AkidaISTAKNUTO

Lejletul-mi’iradž

1.5kviews

Priredio: Sead ef. Jasavić
Resulullah s.a.w.s., je provodio izuzetno težak period u životu krčeći trnoviti put islamu. Njegova misija širenja Allahove vjere, doživljavala je uspone i padove. U tom događaju između uspjeha i razočarenja desio se događaj Isra i Mi’radža, o kojem ćemo opširnije govoriti zbog njegove velike duhovne vrijednosti.  Allah dž.š., kaže: “Neke od tih poslanika smo odlikovali više nego li druge; s nekima od Njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni uzdigao!” (el-Bekara, 253.)

Šejh Ebu Bekr el-Džeza’iri, u svome djelu “Haza el-Habib ja Muhibb”, 135. str., kaže slijedeće: “Mi’radž/uzdignuće je najljepša nadoknada i nagrada za ono što je Poslanik s.a.w.s, pretrpio od bolova, tuge i jada poput bojkota koji je trajao 3 godine u Ebu Talibovim stranama, koje su proveli u gladovanju i mukama, i nakon gubljenja svoga pomagača Ebu Taliba, i svoje supruge Hatidže. Miradž se dešava nakon poslanikova protjerivanja iz Ta’ifa i Sekifa, onda kada je bio gađan kamenjem i zlostavljan od ološi njihove. Nakon ovih muka i jada – miljenik miljenika nagrađuje time da ga uzdiže i približava Sebi, obasipajući ga Svojim zadovoljstvom, s čime je učinjeno da je Poslanik s.a.w.s., zaboravio na sve muke i umor koji ga je pogodio na putu dostavljanja poslanice, i širenja da’aveta islama. Neka je Allahov saleva na njega, i na njegovu familiju, i na njegove drugove, sve dok zakiri čine zikr Allahu.”

Allah dž.š., kaže: “Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uisitinu, sve čuje i sve vidi.” (el-Isra’, 1.)

Imam Kasimi rhm., u tefsiru “Mehasinul-Te”vil”, kaže: Ovaj ajet nam ukazuje na utemeljenost Isra’a tj. poslanikovog s.a.w.s., noćnog putovanja iz Mekke ka Bejtul-Makdisu, a što se tiče uspinjanja prema nebesima – ovaj ajet ne ukazuje na to, dok ima onih koji uzdignuće potkrijepljuju prvim ajetima sure Nedžm.”

Imam Kadi Ijad rhm., u svome djelu el-Šifa’, kaže: “Većina predstavnika selefa, i muslimana uopšte, smatra da je se Isra’ desio tijelom, i u budnom stanju, i ovo je ono što je istina, i najtačnije je je to da je se Isra’ desio tijelom i dušom, u cijelom događaju, na što nas upućuje ajeti i sahih predaje, jer da je u pitanju samo duša bilo bi rečeno – “Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo dušu Svoga roba…” – i ne bi bilo rečeno: Svoga roba. Na isto nas upućuju i riječi Allaha dž.š.: “Pogled nije skrenuo, niti je prekoračio!”

Da je u pitanju bio san – tada Mi’radž Poslanika s.a.w.s., ne bi bio niti čudo, niti mu’džiza, niti bi ga negirali nevjernici, niti zbog toga na iskušenje pali oni koji su bili slaboga imana.”

Navešćemo predaju od imama Muslima rhm., u vezi Isra i Mi’radža, jer je muslimova predaja potpunija od buharijine predaje, zbog toga što govori o Isra’u i Mi’iradžu, dok buharijina predaja govori samo o Mi’iradžu.

Od Enesa b. Malika r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Doveden mi je burak, životinja veća od magarca, a manja od mazge, pa reče: Uzjahah ga, sve dok ne dođoh do Bejtul-Makdisa. Reče: Svezah ga za halku za koju su vezivali i poslanici prioje mene, pa reče: Zatim uđoh u mesdžid, i klanjah dva rekata u njemu, nakon čega sam izašao, kad mi u tom dođe Džibril a.s., sa sudom punim vina, i sudom punim mlijeka. Ja odabrah mlijeko. Džibril reče Poslaniku s.a.w.s.: Odabrao si fitru – a zatim se uzdigosmo ka nebesima.

Džibril zatraži da mu se prolaz otvori, kad bi rečeno: Ko si ti? Reče: Džibril. Rekoše: Ko je s tobom? Reče: Muhammed. Rekoše: Već je poslato za njega. Reče: Već je poslato za njega. Prolaz nam bi otvoren, kada u tom naiđosmo na Adema a.s., koji mi iskaza dobrodošlicu, i prouči mi dovu za hajr.

Potom se uzdignusmo do drugog neba. Džibril a.s., zatraži da mu se prolaz pusti. Bi rečeno: Ko si ti? Reče: Džibril. Rekoše: Ko je s tobom? Reče: Muhammed. Rekoše: Već je poslato za njega? Reče: Već je poslato za njega. Prolaz nam bi otvoren, kada u tom naiđoh na sinove moje tetke: Isa b. Merjem i Jahja b. Zekerijja a.s., koji mi iskazaše dobrodošlicu, i zaželješe mi dobro.

Potom bih uzdignut na treće nebo. Džibril a.s., zatraži da mu se prolaz pusti. Bi rečeno: Ko si ti? Reče: Džibril. Rekoše: Ko je s tobom? Reče: Muhammed. Rekoše: Već je poslato za njega? Reče: Već je poslato za njega. Prolaz nam bi otvoren, kada u tom naiđoh na Jusufa a.s., kojem bješe dat dio ljepote; iskaza mi dobrodošlicu, i zaželje mi dobro.

Potom bih uzdignut na četvrto nebo. Džibril a.s., zatraži da mu se prolaz pusti. Bi rečeno: Ko si ti? Reče: Džibril. Rekoše: Ko je s tobom? Reče: Muhammed. Rekoše: Već je poslato za njega? Reče: Već je poslato za njega. Prolaz nam bi otvoren, kada naiđoh na Idrisa a.s., koji mi iskaza dobrodošlicu, i zaželje svako dobro. Allah dž.š., kaže: “I na visoko mjesto smo ga uzdigli!”

Potom bih uzdignut na peto nebo. Džibril a.s., zatraži da mu se prolaz pusti. Bi rečeno: Ko si ti? Reče: Džibril. Rekoše: Ko je s tobom? Reče: Muhammed. Rekoše: Već je poslato za njega? Reče: Već je poslato za njega. Prolaz nam bi otvoren, i tada naiđoh na Haruna, koji mi iskaza dobrodošlicu, i zaželje svako dobro.

Potom bih uzdignut na šesto nebo. Džibril a.s., zatraži da mu se prolaz pusti. Bi rečeno: Ko si ti? Reče: Džibril. Rekoše: Ko je s tobom? Reče: Muhammed. Rekoše: Već je poslato za njega? Reče: Već je poslato za njega. Prolaz nam bi otvoren, kad u tom naiđoh na Musa’a a.s., koji mi iskaza dobrodošlicu, i zaželje svako dobro.

Potom bih uzdignut na sedmo nebo.  Džibril a.s., zatraži da mu se prolaz pusti. Bi rečeno: Ko si ti? Reče: Džibril. Rekoše: Ko je s tobom? Reče: Muhammed. Rekoše: Već je poslato za njega? Reče: Već je poslato za njega. Prolaz nam bi otvoren, kada u tom naiđoh na Ibrahima a.s., koji svojim leđima bijaše naslonjen na Bejtul-Ma’amur, u kojeg svakog dana ulazi 70.000. meleka, ne vraćajući mu se kasnije. Nakon toga bijah poveden  ka Sidretul-Munteha’u, čiji listovi bjehu poput slonovskih ušiju, a plodovi poput lonaca. Reče: Kada je Božiji emer prekri tako se promijeni da njegovu ljepotu niko ne može opisati.

Allah mi tada objavi ono šta mi objavi – propisa mi 50 namaza u toku jednog dana i noći. Dođoh do Musa’a a.s., kada mi reče: Šta ti je Gospodar propisao za ummet? Rekoh: 50 namaza. Reče: Vrati se svome Gospodaru, i zatraži od njega da ti olakša, jer ti narod to ne može podnijeti, jer sam ja već to iskušao sa Benu Israilom.

Reče: Vratih se svome Gospodaru, i rekoh: Gospodaru, olakšaj mom ummetu! Tada mi olakša za pet namaza, i dođoh do Musa’a a.s., i rekoh mu: Umanjio mi je za pet. Reče: Ummet ti to neće podnijeti; vrati se svome Gospodaru, i zatraži mu da ti još olakša. Reče: Tako sam išao između Musa’a a.s., i Allaha dž.š., sve dok Allah dž.š., nije rekao: O Muhammede; pet namaza su, svakog dana i noći; svaki namaz će vrijediti za deset namaza, i time će biti namireni 50 namaza. Ko namjeri učiniti dobro djelo, pa ga ne učini, imaće jednu nagradu, a ako ga učini imaće deset nagrada; ko namjeri učiniti loše djelo, pa ga ne učini, neće mu biti pisano ništa, a ako ga učini biće mu upisan jedan grijeh. Reče: Spustio sam se, sve dok ne dođoh do Musa’a a.s, gdje ga obavijestih o zadnje rečenom, pa reče: Vrati se svome Gospodaru, i traži mu da ti olakša. Poslanik s.a.w.s., reče: Vraćao sam Mu se, sve dok se nisam zasramio i zastidio!” (Muslim, 2/210)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., u svome djelu Zadul-Me’ad, 3/38., kaže: “Kada je osvanulo jutro, Resulullah s.a.w.s., obavijesti svoj narod, da mu je Allah dž.š., pokazao te noći neka znamenja Svoja. Oni pretjeraše u nevjerovanju, i potvoriše ga još većim lažima nego do tada. Okomiše se na njega još žešćim nasiljem. Zatražiše od njega da im opiše Kudusi Šerif. Allah dž.š., mu to dozvoli, pa ga on opisa u najsitnije detalje, sa jasnim dokazima. Nisu bili u stanju da mu prigovore ni u čemu, niti su imali šta da mu kažu. Također ih obavijesti o njihovim karavanama u odlasku i povratku, i reče im kada će stići u Mekku. Zatim im reče za odbjeglu devu s čela karavana. Sve je bilo tako kako je rekao, ali je sve to njima samo povecalo srdžbu, a nevjernici samo u poricanju žive.

Šejh Safijjurrahman el-Mubarekfuri, u djelu “Zapečaćeni džennetski napitak”, str. 128-129., kaže slijedeće: “Čitalac nalazi u suri Isra’ da je Allah dž.š., spomenuo događaj noćnog putovanja samo u jednom ajetu. Nakon toga govori o sramoti jevreja, i njihovim kriminalnim radnjama, a potom ih upozorava da ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu. Može čitalac pomisliti da ova dva ajeta nisu povezana, ali nije tako, jer Allah dž.š., ovakvom metodom  govora ukazuje da se Isra’ dogodio u Kudusi Šerifu, i da će jevreji sići sa vrha ljestvice vodiča ljudskog društva, zbog zarađenih zlodjela koja su ih srozala na dno. Umjesto njih, Allah dž.š., je uzdigao Svoga Resulullaha, a.s., i s njime objedinio dva Ibrahimova vjerska centra. Došla su vremena da duhovno vođstvo pređe s naroda na narod, sa naroda koji je natovario na svoja pleća zlo, prevaru, grijeh i neprijateljstvo, na narod koji je sklon dobročinstvu. To se sve dešava dok Poslanik s.a.w.s., dobija objavu – Kur’an, koji vodi jedinom ispravnom putu.”

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., nam navodi nekoliko faida hadisa koji govori o Mi’radžu, pa kaže: “Nebesa imaju prava vrata, i čuvare zadužene za njih; hadis nam ukazuje na propisanost traženja dozvole za ulazak, i da je na onome koji traži da negdje uđe, da kaže: Ja sam taj i taj, i da nije dovoljno reći samo: Ja. Onaj koji prolazi selami onoga koji sjedi, pa makar onaj koji prolazi bio bolji od onoga koji sjedi; u hadisu je dokaz propisanosti tome da se osobe od hajra dočekuju terhibom, hvalom i dovom, kao i to da je dozvoljeno pohvaliti u lice osobu koja je sigurna zapadanja u iskušenje. U hadisu je dokaz dozvoljenosti oslanjanja leđima prema kibli jer je Ibrahim a.s., bio taj koji je leđima bio naslonjen o Bejtul-Ma’mur, a Bejtul-Ma’amur je poput Ka’abe; u hadisu je dokaz dozvoljenosti derogacije propisa prije nego li se u praksu sprovede, te da je putovanje noću vrijednije od putovanja danju, i da je ibadet noću vrijedniji nego li ibadet danju – te je stoga većina poslanikovih s.a.w.s., putovanja, i ibadeta bila noću. U hadisu je dokaz tome da je iskustvo mnogo jače od svega ostalog, što se zaključuje iz riječi Musa’a a.s., da je on već okušao i isprobao svoj narod; ovaj hadis je dokaz utemeljenosti uzimanja u obzir adeta, ukazivanjem većeg na manje, jer su prijašnji narodi bili veći i snažniji od nas, ali nisu mogli podnijeti ono s čime im je Musa a.s., dolazio…

Hadis je dokaz utemeljenosti osobine stida, kao i davanja nasihata i savjeta onome kome je nasihat i savjet potreban, pa makar ta osoba i ne tražila od nas to da joj mi dajemo savjet!” (Fethul-Bari, 7/258.)  

Imam Muslim rhm., bilježi predaju od Ibnu Abbasa r.a., koji kaže: “Vidio je svoga Gospodara svojim srcem!” (Muslim, 176.)  

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Svaki hadis u kojem se kaže da je Muhammed s.a.w.s., svojim okom vidio Allaha dž.š., na Zemlji – to je notorna laž uz idžma’/saglasnost svih muslimana, i njihove uleme. Takvo što nije spomenuo niko od meritorne islamske uleme, niti takvo što prenosi iko od njih. Sporenje među ashabima r.a., je bilo samo u tome da li je Muhammed s.a.w.s., svojim okom vidio Allaha dž.š., u noći Mi’radža ili ne: Ibnu Abbas r.a., uz većinu uleme Ehli-Sunneta smatra da je Muhammed s.a.w.s., vidio Allaha dž.š., u noći Mi’radža, dok je Ajša r.a., uz određen broj uleme uz nju, negirala to – mada ona, radijallahu anha, po ovom pitanju ne prenosi ništa od Poslanika s.a.w.s., niti ga je išta pitala u vezi toga, niti po tom pitanju prenosi ikakvu predaju od Ebu Bekra r.a.. Neke neznalice spominju to da je Ebu Bekr r.a., pitao Poslanika s.a.w.s., da li je vidio Allaha dž.š., pa je rekao: Da – ali je Ebu Bekr r.a., rekao Ajši r.a.: Ne!? Ovaj hadis je čista laž, uz konsenzus sve uleme. Zbog svega navedenog, Kadi Ebu Ja’ala rhm., i ostali, spominju različite rivajete od imama Ahmeda rhm., po ovom pitanju tj. da li će se reći: Muhammed s.a.w.s., je vidio Allaha dž.š., svojim očima; ili će se reći: Očima svoga srca; ili će se reći: Vidio Ga je, ali niti očima glave, niti očima srca – sva tri mišljenja se bilježe od imama Ahmeda rhm..” Medžmu’ul-Fetava, 3/387.

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Poslanikove s.a.w.s., mu’džize su raspolućenje mjeseca, plač debla za njime, opis Bejtul-Makdisa u noći Mi’radža, obavijest o prošlim i budućim događajima, dobijanje plemeite Knjige, uvećavanje hrane i pića i to po nekoliko puta kao što je bio slučaj sa hranjenjem vojske u Bitki na Hendeku, iz jednog lonca, koji se nimalo nije umanjivao, kako se to bilježi u poznatom hadisu Ummi Seleme r.a, i kao što je bio slučaj sa pojenjem vojskeu Bitki za Hajber, i to iz jedne kože za vodu, koja se nikako nije umanjila, i kao što je bio slučaj sa punjenjem posuda vojske u godini pohoda na Tebuk, od malo hrane, koja se nikako nije umanjila, a bilo ih je oko 30.000., te slučaj izviranja vode između njegovih prstiju, i to nekoliko puta, sve dok ljudi ne bi svoje potrebe namirili, što je bio slučaj u pohodu na Hudejbiji…” Medžmu’ul-Fetava, 11/275.

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Poslanici a.s., su klanjali namaz za Muhammedom s.a.w.s., u noći Mi’radža, u Bejtul-Makdisu.” Medžmu’ul-Fetava, 1/354.

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Allah dž.š., je razgovarao sa Muhammedom s.a.w.s., dajući mu naredbe, u noći Mi’radža!” Medžmu’ul-Fetava, 2/320.

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Ne bilježi se ni u jednom od sahih hadisa da je Muhammed s.a.w.s., svojim okom vidio Allaha dž.š.” Medžmu’ul-Fetava, 2/336.

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: “Stub na kojem ova vjera počiva jesu pet propisanih namaza, i na muslimanima je obaveza da ih dobro čuvaju i paze, više nego li išta drugo. Omer b. el-Hattab r.a., bi znao poručiti svojim namjesnicima slijedeće: “Najbitnija stvar kod mene vam je namaz; ko ga sačuva, i istraje na njemu – sačuvao je vjeru, a ko ga zagubi, pa šta će to onda sačuvati!? Namaz je prvi ibadet kojeg je Allah dž.š., stavio u obavezu. Pet dnevnih namaza je Allah dž.š., lično u obavezu stavio Poslaniku s.a.w.s., u noći Mi’radža, i namaz je zadnji vasijjet i oporuka Poslanika s.a.w.s., svome ummetu, u trenucima napuštanja ovoga svijeta, onda kada je govorio: Čuvajte namaz, čuvajte namaz; i budite obazrivi na ono što vaše desnice posjeduju! Namaz je prvo djelo za kojeg će čovjek odgovarati na Sudnjeme Danu, i namaz je zadnje što će nestati od ove vjere, pa kada i on ode otići će i sva vjera. Namaz je stub vjere, tako da kad njega ne bude bilo vjera će pasti jer nema na čemu opstati!” Medžmu’ul-Fetava, 3/428..

Na kraju možemo sumirati nekoliko faida i poruka koje nam daje događaj iz noći Isra-i-Mi’iradža:

1.    Vjernici uvjek moraju imati na umu i moraju biti čvrsto ubjeđeni u to da poslije muke i tegobe uvjek dolazi olakšanje kao što je nakon muke od bojkota muslimana u Mekki, smrti Ebu Taliba i Hatidže, i protjerivanja is Ta’ifa došlo olakšanje Muhammedu s.a.w.s., u noći Mi’iradža. Na nama je obaveza saburati, nadati se nagradi, i hajrate i dobra djela neprestano činiti, a Allah je taj koji izlaza daje.

2.    Mesdžid el-Aksa u Kudsu-Jerusalimu, je ove noći posebno dobio na vrijednosti, jer smo sahih putem saznali da je Kuds stjecište svih Božijih poslanika i da je Muhammed s.a.w.s., posebno počašćen time da sa tog mjesta bude uzdignut ka Allahu dž.š., što nam ukazuje na to da smo Kudsa najpreči mi – MUSLIMANI, i da na Kuds ne polaže pravo nijedna nacija posebno, već samo jedina i ispravna vjera!

3.    Noć Mi’iradža je povezala poslanicu Muhammeda s.a.w.s., sa centrom svih poslanika i sa njihovom poslnicom, što nam je još jedanput potvrdilo svjetsku, čovječansku i civilizacijsku poruku islama.

4.    Noć Mi’iradža je dala posebne počasti Muhammedu s.a.w.s., koji je bio počašćen time da korača tamo gdje ni jedno ljudsko biće bilo nije, a svaka počast Muhammedu s.a.w.s., je ujedno i počast njegovim sljedbenicima i njegovom ummetu.

5.    U noći Mi’iradža je Allah dž.š., propisao klanjanje pet dnevnih namaza – pa je zbog toga namaz Mi’iradž svakog vjernika kojim čovjek, između ostalog, olakšava sebi život na dunjaluku koji nije lak i koji je ispunjen tegobama i mukama.

6.    Ebu Bekr el-Siddik r.a., i njegov odnos prema poslanikovom s.a.w.s., Mi’iradžu, treba da bude uzor i primjer svima nama kako se Muhammed s.a.w.s., slijedi, i kako Mu se vjeruje u ono što radi i zbori. Svaki musliman mora biti ažuran i brz kada je sprovedba Sunneta Muhammeda s.a.w.s., u pitanju, ne bitno jeli teorijskog ili praktičnog karaktera!

Molim Allaha dž.š., da očisti Kuds od nečisti cionističke, i da dozvoli da se zastava tevhida opet zavijori nad Kudsom, i ostalim islamskim zemljama, i da nam da da uživamo klanjajući namaz u Mesdžidul-Aksa’u, kao što je to dao Salahuddin Ejjubiji rhm.. Imam na džumi namazu, nakon salahudinovog oslobođenja Kudsa, je na početku hutbe proučio ajet: “I zameo se trag narodu koji činjaše zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svih svjetova!”

Molimo Allaha dž.š. – kao što je zameo trag onim prvim koji su Kuds porobljavali, da i po drugi put uništi Njegove neprijatelje, i da nas upotrijebi u tome, a Allah je u stanju sve učiniti, i on se na dove odaziva!

Priredio: Sead ef. Jasavić
Imam “Sultanija” džamije
Plav, Sandžak, Crna Gora