Rekaik

Kuća od stakla

416views
Preveo i prilagodio: Smail L. Handžić
(1) Moji susreti sa srećom su uvijek kratko bivali… Što se mene lično tiče, u rahatluku sam bila veoma kratko vrijeme…

Svoje djetinjstvo sam provodila pod majčinom brigom i nadzorom, i pod očevom ljubavlju i pažnjom. Bila sam im kćerka jedinica, mnogo razmažena, tako da sam sa lahkoćom postizala ono što sam željela. Nikada nisam znala za ikakvu bol, niti sam ikada osjećala ikakvu tugu. Mislila sam da život sa sobom ne nosi nikakve probleme, sve dok u našu kuću nije došlo jedno novo ljeto…

Moja majka je rodila drugu kćerku koja je uzela moje mjesto u srcu mojih roditelja, i majku okupirala brigom o njoj, tako da je stalno razmišljala o sestrinoj koristi.
Postala sam kao neki stranac u kući! Niko se nije brinuo o meni niti išta o meni pitao! Kada bih god pokušala da se približim majci, nailazila bih na grubo ophođenje i na osori odnos prema meni, tako da bi me sve to udaljavalo od nje. Mislila sam da će njena radost zbog dolaska moje rođene sestre, a moje zapostavljanje, samo trajati dok traju prolazni ljetni oblaci. Neće to mnogo potrajati, iščeznut će sa prolaskom nekoliko dana, i tako će nestati gorke stranice moga života.

Međutim, sva moja očekivanja i moje nade su bili uzaludne, bila su to samo lažna maštanja!

Kako su dani prolazili tako se sve više razvijala barijera između mene i moje majke i oca. Čak, i kada bih se razboljela, ne bih nailazila na ikakvu brigu sa njihove strane. Suprotno tome, kada bi se moja mlađa sestra razboljela, majka bi je žureći nosila u bolnicu radi liječenja!

Oh, oh!!! Moj stres zbog majke i moga oca je plaho velik, a moja rana je duboka zbog ljubomore!

Taj problem me je navodio da konstantno razmišljam o svemu što je crno. Drhtim bojeći se od pomisli na stvarnost, nemam ni druga, niti nekoga ko će me shvatiti usred moga iskušenja i gurbetluka među mojima u kući, osim mojih tužnih i bijednih suza koje spaljuju moje očne kapke, ali, zato, ipak te suze olakšavaju bol moga srca i duševni košmar!!!

Noći poniženja i moje patnje se odužiše, a moje razilaženje sa mlađom sestrom se povećavalo iz dana u dan. Također, u mome srcu se povećaše i znaci mržnje i zavisti prema mome ocu, majci i mlađoj sestri. Počela me je i napadati i nadvlađivati u svemu! U mom mozgu su se stalno vrtila pitanja: Kako su se ovako promijenili moji roditelji? Šta sam im to loše uradila pa me odbacuju na ovaj odvratan način? Zašto nailazim na njihov nemar prema meni, za razliku od moje sestre koja uživa svo interesovanje i brigu?

(2)

Išla sam u osnovnu školu kada sam se jednom bila prehladila… Ta prehlada mi se preobrazila u zli bronhitis, a sve zbog majčine nepažnje. Jednom sam imala jake bolove koje nisam mogla da podnesem, pa sam besvjesno pala na zemlju. Tek tada se pomjerila moja majka, i odvela me u bolnicu. Vratili smo se zajedno uz obavezu da ne ustajem sa postelje deset dana. Tih deset dana sam provela u žestokoj borbi sa iznemoglosti, bolesti, bolovima, tuzi i zabrinutosti. Moje tijelo nije prihvaćalo nikakvu hranu, a oči nisu željele sna!

Otac je bio čovjek jako lijepe duše. Ali, majka je ipak bila gazda u kući! Otac joj je pokorno hizmetio u svim poslovima. Barijera između mene i oca je bila velika. Nisam mu se mogla ni požaliti na svoje brige i bolove. Nisam imala drugarice kao što su to ostale djevojke imale, jer je posao, gdje je moj otac radio, zahtijevao stalno preseljavanje. Zbog toga sam se stalno morala prebacivati iz škole u školu, i nisam bila u mogućnosti da sebi odaberem prisne prijateljice. Činjenica je, ali, uvijek sam bila tuđinac, kako u kući, tako i izvan nje!

Dani su brzo prolazili. Završila sam srednju školu i upisala se na fakultet. Tamo sam upoznala mnogo prijateljica. Počela sam polahko izlaziti iz svijeta tuđine, zvjerstva i roditeljske nepravde, u kome sam živjela… Ukazale su se želje za sretnim roditeljskim životom, procvjetalom budućnošću, za suprugom koji će me razveseliti… Ova slatka maštanja su mi rado dolazila, istina, malo po malo, ali ipak rasla u mome mozgu.

(3)

Jednoga dana se desio događaj koji je potpuno promijenio smjer moga života. Jedan mladić, naizgled vrlo lijep i prijatan, htio je da me zaruči i oženi!!! Toj vijesti sam se mnogo obradovala, međutim, roditelji su protraćili moje veselje. Odbili su ga zbog mnogo mahana koje je imao. Ja sam žudila da se udam za njega, jadnica, sve pod ubjeđenjem da ću ga moći promijeniti da bude bolji nakon što se udam. Najveći razlog moje udaje je bio u tome što je udaja jedino preostalo uže pomoću kojeg se mogu iščupati i pobjeći iz neprijatnosti moje majke koje sam preživljavala. Udaja za njega je jedino rješenje za prekid svih nepravdi, poniženja i pravljenja razlika koje sam osjećala između mene i moje mlađe sestre. Moj izlazak iz kuće je bila jedina moja nada za osjećanjem vlastitog postojanja i povratkom moga rahatluka, nakon što sam bila odbačena i kao tuđinac među rođenim roditeljima u vlastitoj kući.

Nakon svih mojih napora, moji roditelji su napokon pristali da se udam za njega.

Konačno je došla i noć radosti, noć moga života koja se nikada ne zaboravlja, noć u kojoj trebaju moji snovi da postanu dugo očekivana stvarnost. Mislila sam da mi cijeli dunjaluk neće biti dovoljno prostran da u njega stane sva moja radost! Osjećala sam da ću se nakon te noći zauvijek rastati od tuge, suza i nesreće!! Započet ću novi život koji će biti prepun sreće, radosti i duševne stabilnosti…

Kada su se naše svadbene uzvanice razišle, i kada sam se prvi put osamila sa svojim suprugom, počelo je se pokazivati, do tada skriveno, lice moga muža. Dočekao me je psovkom i vrijeđanjem, prijetnjom i zaplašivanjem… Oh, oh, kao da sam se tada našla u nemirnom crnom košmaru! Tako sam provela tu prvu, crnu noć, noć koju iz pameti nikada neću moći izbrisati.

Kako su dani prolazili, otkrivala sam gorku stvarnost moga budućeg braka koja je presjekla svu moju nadu za srećom. Otkrila sam da je moj suprug ogrezli ovisnik o drogi, i tako sam spoznala razlog zbog kojeg ga je moja porodica odbijala! Ali na svu moju žalost, sada je to sve uzalud. Sada moram da se pomirim sa neizbježnom sudbinom, sa sudbinom koju sam sama izabrala!

Dani su mi polahko prolazili… Postala sam majka, a time se povećao moj teret. U prilog tome je išlo i to što se sa proticanjem dana povećavala i njegova zabluda i udubljenost u porocima! Njegovo ponašanje prema meni je sve više i više postajalo grublje i osornije. Njegov slučaj je postao nepodnošljiv!!! Uopće se nije zanimao za skrbništvo nad kućom, naprotiv, stanje je došlo do toga da je napustio svoj službeni posao. Kući ne bi dolazio osim samo radi jela ili sna! Ostatak svoga vremena je provodio sa svojom lošom družinom, uz bestidne noćne zabave i opojna i ubojita noćna bdijenja!!!

U mojim očima je dunjaluk postao mračan. Stranice razboritosti su se zbrkale u mojoj glavi. Više nisam znala kako da se ponašam, niti šta da radim!? Da li da pobjegnem svojoj porodici i da od njih zatražim pomoć?! Ali, kamo sreće kada bi mi oni htjeli pomoći! Oni su stvarni razlog moje nesreće i belaja; sa jedne strane, zbog toga što su mi nepravdu učinili kada su napravili razliku između mene i moje mlađe sestre, a sa druge strane, zbog toga što su me dali ovome ogrezlom zločincu i udali me za njega, bez da su me prethodno upoznali sa njegovim stvarnim stanjem!

Bila sam primorana da se zaposlim u jednoj školi, za skromnu plaću, kako bih mogla zaraditi sebi i svojoj kćerki jedinici! Ovakvo stanje je bilo četiri godine u toku kojih sam rodila četvero djece. Stalno sam imala neku nadu da će se on pokajati i iza sebe ostaviti put droge i zabluda kojim je trenutno hodio. Često sam molila Allaha da mu podari uputu, da ga popravi i izbavi iz ubojite narkomanije. Preostalo mi je samo da očekujem neki izlaz!

(4)

Jednoga dana je ušao u kuću i glasno dozivao: Semira, Semira, gdje si?! Brzo sam mu prišla i upitala: Šta ti je, zbog čega se tako dereš?!  Drsko, i potpuno hladno je odgovorio: Hoću da mi dadneš novac! Imam veliku potrebu za njim, ja sam sve potrošio što sam imao!!! Ljutito sam se izgalamila: Zar ti nije dovoljno, čovječe, to što protraćiš svu svoju plaću na te otrove i opojna sredstva, pa sada želiš još i od mene da ti dadnem pare, da ti pomognem da uništiš sebe i svoju porodicu i kuću?! Zaderao mi je se u lice i rekao: Prestani da bez ikakve koristi brbljaš, i hajde, požuri, donesi mi novac, mnogo mi je potreban!!! Dok su mi suze graškom tekle, rekla sam mu: O čovječe, zar se ne stidiš, zar ti je nedovoljno to što umjesto tebe izdržavam tvoju djecu i kuću?! Sultane, o moj dragi mužu, tvoja djeca imaju potrebu za tobom! Zar ne razmišljaš o njihovoj budućnosti? Zar se ne bojiš za njih? Osim Allaha oni nemaju nikoga drugog nego tebe? Dokle ćeš ih ovako ostavljati? Poput siročadi su, kao da su izgubili svoga oca? Zaista me stalno pitaju o tebi… Tada je zagalamio rekavši: Začepi ludačo jedna!!! Brzo da si mi donijela novac!!!

Odbila sam da mu ga donesem i u tome sam bila uporna… Uhvatio ga je njegov bijes i kao da je postao nemilosrdna zvijer. Grubo je nasrnuo na mene da me udari, ozlijedi i oslabi, pred našom rođenom djecom. Od strašnog prizora kojeg su vidjeli obuhvatio ih je veliki strah. Skakali su plačući i vrišteći… Nisam mogla podnijeti sve te silne udarce koji su se sručili na mene, pa sam i ja počela vrištati. Krv je oblila moje nemoćno tijelo! Srušila sam se na zemlju izgubivši svoju svijest. Djeca su i dalje vrištala preplašena zbog strahote prizora. Što se tiče Sultana, on je poput vulkanske lavine izletio iz kuće. Stariji sin je otrčao do naših susjeda da zatraži pomoć. Tada je, žureći, došla jedna komšinica, pružila mi prvu pomoć i odvukla me, zajedno sa mojom djecom, u bolnicu.

Nakon nekog perioda u bolnici prišao mi je doktor i šokirao me je riječima: Žao mi je što ti moram ovo kazati, ali tvoja djeca su oboljela od epilepsije zbog izlaganja velikom psihičkom potresu! Kod njih sam otkrio veliki psihički strah.

Semira se tada prepustila plaču zbog svoje patnje, kajanja i žalosti. Novo iskušenje sa djecom joj je još više povećalo njenu bol i strah. Nekoliko incidenata poput ovoga zadnjeg su bili stvarni razlog oboljenja njene djece od epilepsije. Šta se može tek dogoditi ako se desi sukob još žešći od ovoga?! Ovakva slična pitanja su joj se stalno vrtila po glavi, nanoseći joj duševni nemir.

Kada je osvanuo novi dan, suprug se teturajući, sad desno a sad lijevo, vratio kući. Bilo je to od uticaja ubojitih otrova koje je konzumirao dan ranije. Poput neviđenog luđaka je lupao po vratima. Trenutci straha su se smjenjivali… Tada se začula psovka, galama i vriska ljudi i žena. Uznemirena srca Semira je potrčala prema prozoru da sazna šta se to dešava… Njen čovjek, Sultan, je uslijed gubitka svoga razuma, a sebebom droge, pogriješio svoja vrata. Pokušao je da nasilno uđe u stan naših susjeda. Tada je uslijedila žestoka tuča među muškarcima, a žene su to popratile galamom i vriskom. Sultan je onesviješten doveden u kuću. Dobio je žestok udarac koji je bio kao nagrada za batine koje je preživjela Semira. A ona, nježnog srca mu je prišla i dočekala ga… Njeno tijelo je drhtalo, a suze su joj lile niz oči. Taj dan je provela sva u strahu i nervozi. Nije znala šta da više uradi sa čovjekom sa kojim je željela imati sreću, a umjesto nje sada doživljava svakodnevne strahote i stresove. I ne samo to, sada je još i osramoćena među bližnjim komšijama!

Sultan se probudio nekako kada je počeo ezan za podne, i počeo glasno dozivati: Semira, donesi mi doručak! Rekla sam mu: Još imaš i apetita za hranom, zar ne znaš šta si učinio našim komšijama sinoć?! Osramotio si nas u čitavom kvartu!!! Iznenađeno je upitao: Pa, šta sam to uradio?

Izgubila je sve tračke sabura i odgovorila mu: Izgleda da ti brzo zaboravljaš?! Začudo mi je kako ne zaboravite konzumirati te droge i taj ubojiti heroin koji će vas sve upropastiti i uništiti? Kako to da zaboravljate samo zvjerstva koja učinite? Osramotio si i sebe i mene pred komšijama!!! O čovječe, zar ti nije dovoljno to što radiš sebi i nama svaki dan? Do kada ćeš biti skladište  heroina, rob hašiša i svoje družine alkoholičara? Zar se ne bojiš Allaha? Zar se ne bojiš Njegove kazne? Razmisli, pa makar i jedan mali trenutak, ti si suprug i otac! Ti imaš svoje odgovornosti i obaveze naspram svoje žene, porodice, djece, kuće… Prije svega, imaš odgovornost naspram sebe samoga!!! Urazumi se, Sultane, unakazio si nas i upropastio našu budućnost!!!

Prekinuo je ljutito rekavši: Začepi glupačo! Zatim je divljački nasrnuo na nju krvnički je udarajući. Brzo je pobjegla i za sobom zaključala vrata od kuhinje. Sultan je iz kuće kao luđak izašao nakon što je sve polupao što mu se našlo na putu!

(5)

Semirina kuća je postala kao strašna tvrđava. Međutim, to nije bilo sve! Sultan se vraćao kući u periodu kada bi ona bila na poslu, te krao njenu odjeću, nakit i novac, kako bi za tu vrijednost mogao sebi kupiti ubojiti heroin. Kako su dani prolazili, Semirine teškoće su se povećale, a sa njima i problemi sa njenim suprugom. Bol je postala njena nerazdvojiva svakodnevnica.

Jednoga dana je otišla jednoj od njenih komšinica da se požali na svoje velike brige i boli, ne bi li našla sebi, itekako, potrebnu utjehu. Nažalost, ta zla komšinica ju je posavjetovala da i ona počne konzumirati heroin, ne bi li joj on ublažio njene muke. U trenutku ljudske slabosti, slabog imana i skrhanosti brigama i krizom, šejtan je ovladao Semirom, pa je, tražeći svoj izgubljeni duševni mir i zaborav svojih briga, upotrijebila heroin. Zaboravila je da je upravo taj heroin glavni razlog njenih problema sa suprugom. Zaboravila je da je on uzrok njene nesreće i propalog bračnog života.

Nakon toga nije prošlo mnogo, a ona se povratila svojoj razboritosti. Spoznala je zvjerstvo i grešku koju je bila počinila, te je otišla u bolnicu da se liječi. Međutim, kada je za to Sultan saznao, odmah ju je vratio iz bolnice… Sebičnost je bila jača od ljudskosti! On nije ni o čemu drugom razmišljao do o sebi samom! Želio ju je vidjeti ovisnom o heroinu kako bi mu bila saučesnik u zlodjelu, i kako bi se zajedno naslađivali konzumiranjem tog ubojitog otrova. Nije se zadovoljio samo sa njenim izvođenjem iz bolnice, niti sa zabranom daljnjeg liječenja i potražnjom spokojnog odmora i zdravlja, nego, u trenutku kada je odbila da ga posluša da konzumira opojna sredstva, je nasrnuo na nju udarajući je udarcima od kojih je oslabio njen sluh i vid. Semira je oboljela od raznih bolesti, a sve razlogom konstantnog straha koji se nastanio u njoj. Njen imunitet je bio skroz oslabio. Obolila je od tuberkuloze, pa je se razbolijevala i za najmanji razlog. Odveli su je u bolnicu po drugi put da se liječi od mnoštva bolesti i od ovisnosti od upotrebe droga. Sultan je konstantno pokušavao da je izvede i zabrani joj dalje liječenje, međutim, svaki njegov pokušaj je završavao sa njegovim razočarenjem.

(6)

Zahvaljujući Uzvišenom Allahu, Semira je napokon izašla iz bolnice, ali sada potpuno zdrava. Njen suprug, Sultan, je uporno ostao na svom zabludjelom putu droge i propasti.

Jednoga dana se upustila sa njim u žestoku prepirku, pa ju je jako udario uslijed čega je besvjesno pala na zemlju poput smirene lešine koja se uopće nije pokretala.
Ovaj nepravedni i zlobni suprug je pomislio da je umrla i rastavila se sa ovim svijetom zbog tog silnog udarca. Tada ga je snašao veliki strah, jer, otkrit će ga policija i uhapsiti zbog toga što je ubio svoju vlastitu ženu. Pobjegao je iz kuće i poslije toga se više nikada u nju nije vratio!!!

Ostala je Semira, jadnica, povrijeđene duše, ranjenih osjećanja, sa svojom bolesnom djecom, gutajući gorke zalogaje boli, tuge i nesreće. Patila je zbog svoga propaloga i nesretnoga djetinjstva! Patila je i zbog nježnosti i suosjećanja koje je izgubila u kući svojih roditelja. Zbog toga je pobjegla budućem mužu ne bi li sve to, jadnica, pronašla kod njega. Međutim, tamo je samo našla opojna sredstva: heroin, hašiš i druge ubojite otrove.

Kičma i srž porodične kuće, o kojoj je Semira sanjala, bila je slomljena…
Slomljena, jer je to, ustvari, bila kuća od stakla, a ne od čvrstog i snažnog kamena… Slomljena, jer je to bila kuća izgrađena na nerazumijevanju i nepodudarnosti duševnosti i ideja među supružnicima…
Slomljena, jer Semira nije bila zrela da izabere čestitog i bogobojaznog muža, koji će biti sposoban da sa njom izgradi sretan i miran porodični život…
Slomljena, jer droga spada među najveće opasnosti! Ona razara kuće, upropaštava porodicu, uništava ljudske vrijednosti…. Droga je ubica ljudske sreće i veselja!!!

Najvažnije pouke iz ove priče:

1. Obaveznost pravednosti u odnosima među djecom i zabrana pravljenja razlike između dječaka i djevojčica.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: « Bojte se Allaha i budite pravedni među vašom djecom.» (Muslim)

2. Davanje prednosti nekom djetetu nad ostalom djecom je razlog pojavljivanja i buđenja zavidnosti, neprijateljstva i mržnje prema razmaženom djetetu u dušama ostale djece. Također, to je razlog pojavljivanja duševne uznemirenosti i nervnog poremećaja kod njih. Na ovaj način roditelji bivaju razlogom uništavanja svoje vlastite djece, i ovako sprečavaju razvijanje dječije ambicioznosti.

3. Greške se ne liječe pravljenjem drugih grešaka! Također, ni vatra se ne može ugasiti sa vatrom! Ova žena iz priče, Semira, nakon što je izgubila nježnost i naklonjenost u kući svojih roditelja, pokušala je izliječiti roditeljsku grešku sa činjenjem nove greške. Naime, željela je da se riješi svojih patnji, koje je doživljavala od strane svojih roditelja, sa udajom za prvu osobu koja naumi da je zaruči. Nije se raspitivala o njegovom karakteru i vjeri! Pogledajte kakva je bila njena završnica i razmislite kako su se stvari odvijale! Allaha Uzvišenog molimo za utočište od ovakvog i sličnih slučajeva!

4. Upozorenje na loše društvo i obavezu udaljavanja od istog, svejedno da li to bilo školsko društvo, radne kolege, komšije, rođaci, ili neko drugo društvo. Čovjek se treba uvjek bojati iskušenja za sebe koja mogu proizaći u njihovoj blizini.
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: « Primjer dobrog i lošeg druga je kao primjer prodavača mirisa i raspuhivača vatre (kovača). Prodavač mirisa će ti pokloniti miris, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš od njega osjetiti lijep miris, a raspuhivač vatre će ti zapaliti odjeću ili ćeš od njega osjetiti ružan miris.» (Buharija i Muslim)

5. Narkomanija odgaja narkomana da ne mari na odgovornosti koje se nalaze na njegovim plećima. Ona u njemu proizvodi ljubav prema lijenosti, spavanju i nemoralu. Također, narkomanija doprinosi usamljenosti, nemoćnosti i paralizi čovjeka. Ukratko, narkomanija narodima ne donosi nikakvo dobro!!!

6. Potreba pravilnog odabira dobrog bračnog druga i važnost njegovog traženja. Da se žena nikada ne uda, bolje joj je nego da se uda za zločudnog čovjeka, dakle, onoga koji nije postojan u svojoj vjeri i svome moralu, jer, u suprotnom će je to dovesti do kazne, gorkih iskušenja i životnih nemira.

Žene se ne smiju pouzdavati u riječi: Popravit ću ga nakon što se udam za njega!, jer su činjenice i bračna iskustva dokazale njihovu netačnost! Žena je po svojoj psihološkoj prirodi i osjećanjima sklonija da se prepusti i povinuje svome čovjeku, nego da to bude obrnuto.

Pitam se, da li su naše sestre dobro razumjele ovu činjenicu, prije nego li se požele pokajati u vrijeme kada to kajanje više neće koristiti!!!