Aktuelno

Kriza autoriteta

455pregledi
Piše: Amir Durmić

Mitovi i legende koje su nastale kroz dugu historiju ljudskog roda često su dokazana i vrlo efikasna sredstva za začetak i održavanje raznih ideologija, ideja i pokreta, a na njima su nerijetko nastajale države i velike svjetske imperije. Ponekad su ti mitovi inspirirani istinskim dogaðajima koji su obilježili historiju jednog naroda ili nacije naprimjer, dok je jedan veliki dio tih mitova čista izmišljotina i laž, koja nije zasnovana ni na kakvim realnim činjenicama.

Meðutim, lideri i voðe raznih naroda, ili pokretači odreðenih ideja i projekata dobro su shvatili da je masama bitno proturiti legendu o slavnim precima, njihovoj hrabrosti i superiornosti nad ostalim narodima, pa da se ljudi u skupinama okupe oko zajedničkog cilja i maksimalno se založe za njegovo ispunjenje. Naravno, istinitost tih mitova oko kojih su se okupili, poslije niko neće provjeravati, već oni bivaju prihvaćeni kao dogma oko koje ne smije biti polemike. Na ovaj način mnogi su narodi od svojih velikih grešaka pravili uspjehe, od izgubljenih bitaka pobjede, a zločine koje su počinili njihovi preci proglasili su opravdanim ili čak humanim.

”Care, legenda si”

Sjetimo se samo legendarne bitke na Kosovu o kojoj svi Srbi govore s ponosom, iako su njihovi preci u toj istoj bitki potučeni do nogu, ili hronološki nam još bližeg genocida u Srebrenici koji je ovaj isti narod u većini prihvatio kao veliku pobjedu i trijumf svojih sunarodnjaka, a ne kao gnusni zločin. Ako je ovaj metod efikasan za održavanje kolektivne svijesti cijelog jednog naroda, sigurno je da bi mogao poslužiti i za veličanje i hvalospjeve na račun odreðenih osoba, trendova i društvenih pojava  koji u stvarnosti ne zaslužuju da se spominju u pozitivnom kontekstu. Uzmimo na primjer jednog narkomana koji umre od predoziranja droge, ili motociklistu koji usljed velike brzine ili izvoðenja raznih ludorija izgubi život, u većini slučajeva drugovi obojice spomenutih, od njih prave legende i mučenike, po zidovima ispisuju grafite sa njihovim imenima, njihovi mezari (grobovi) postaju svetišta na kojima se uče Fatihe ili pale svijeće, a ponekad se na istim održavaju i odreðeni rituali pod parolom ”zauvijek si u našim srcima” ili tome slično. Bilo bi preče da su iz primjera njihovih uzalud izgubljenih života uzeli pouku i ibret, pa se prošli zabluda koje su bile uzrok smrti njihovih poznanika. Meðutim, izazov da osoba postane ”legenda” u čaršiji ili šire, te da se o njoj prepričavaju priče, često pretjerane i neutemeljene, neodoljiv je velikom dijelu omladine, pa će za svoj komadić slave, i ovacije od društva i svojih jarana biti spremni učiniti bilo kakvu glupost, kriminal, ili čak i zločin. Nemoguće bi bilo pobrojati sve metode koje koristi veliki dio današnje omladine na putu do osvajanja titule ”legende”, ali je većina tih metoda oprečna vjerskim, moralnim i kulturološkim normama i principima, kao i zdravom razumu.

Medijsko trovanje uma

Gubitkom pozitivnih autoriteta tinejdžeri iz generacije u generaciju postaju problematičniji, a kriminal i maloljetnička delikvencija su sve učestaliji. O tome svjedoče i skori dogaðaji koji su potresli našu zemlju. Iako su se svi mediji nesebično potrudili da lociraju i prozovu krivce za takvo stanje u našoj državi, svjesno pokušavajući da kao žrtvenog jarca na stup krivnje stave odreðene pojedince iz našeg društva, skoro pozivajući na njihov linč, veliki dio tih istih medija, kroz emitiranje mnogih neprimjerenih materijala, uveliko učestvuje u sustavnom indoktriniranju maloljetnika i omladine i tako ih potiče na kriminal, nemoral i problematično ponašanje pojedinaca i čitavih skupina. Filmovi puni nasilja, ubistava, krvi i ostalih neprimjerenih scena svakodnevno se prikazuju na većini televizijskih kanala. Glavni ili sporedni likovi u velikom dijelu tih filmova su poročne osobe, od profesionalnih lopova i kradljivaca, do narkomana, ubica i siledžija. Meðutim, njihovi životi i ponašanje na televizijskim ekranima prikazani su kao ”cool”, kako omladina voli reći, jer oni uživaju u ”jedinom životu” koji imaju, ne boje se životnih izazova na koje odgovaraju ako treba i silom, prevarom ili nasiljem, jer u životu nema mjesta za mlakonje i ”luzere”. Živjeti razuzdano, uživati u životu, po potrebi umrijeti mlad i biti lijep leš, parole su koje se mogu direktno ili indirektno razumjeti iz konteksta mnogih filmova i serija. Kako lukavo prevariti državu, opljačkati banku, krijumčariti i koristiti drogu ili pobjeći iz zatvora, sve su to ”sitnice” koje se iz filmova vrlo lahko mogu naučiti. Izlaskom na ulicu ili odlaskom u školu, djeca i tinejdžeri kopiraju svoje junake i idole, te će za malu sitnicu napraviti nered, nekoga udariti ili čak i teško ozlijediti. Najsmješnije u svemu tome je kada se pred film emitira upozorenje ”roditeljska pažnja” sa porukom kako film može sadržavati oblike nasilja ili nemoralnih scena. Ovo u stvarnosti djeci i omladini doðe kao vrsta stimulansa da dotični film pogledaju, a veliki broj roditelja apsolutno ne kontrolira one sadržaje koje njihova djeca prate na televiziji.


Poticaji na razvrat

Preko medija se često govori i o problematici maloljetničkih trudnoća, nekontroliranom porastu legalnih i ilegalnih abortusa, sve većem broju tek roðene a zatim i odbačene djece, te se ”mudro”, uz sugestije i prijedloge raznih stručnjaka iz različitih oblasti, želi pronaći rješenje za taj veliki problem koji zadesi naše, ionako ranjivo i poročno društvo. Treba li napomenuti da se na tim istim medijima redovno reklamiraju prezervativi, te se omladina poziva u ”siguran odnos” sa svojim ”partnerom”, filmovi sa vulgarnim i perverznim scenama su svakodnevni, a kult golotinje prisutan je u onim sadržajima u koje ga ne bi uvrstila ni izrazito bolesna osoba. Reklamiranje paste za zube, recimo, voćnog jogurta ili soka, često je popraćeno scenama koje aludiraju na bezobrazluk i razvrat. Tinejdžerski filmovi, serije i časopisi prepuni su uputa ”kako upoznati i zadovoljiti partnera” ili ”kako izbjeći neželjenu trudnoću” itd. Nakon svega toga, razni ”stručnjaci” nam žele pojasniti kako omladina nije dovoljno informirana o intimi i seksualnim potrebama, te kako ih po tom pitanju valja educirati na regularan način. Vjerovatno nije daleko vrijeme kada će se pokrenuti inicijativa za uvoðenje školskog predmeta koji će tretirati ovu oblast, što je već slučaj u mnogim evropskim zemljama. O braku kao prevenciji protiv navedenog problema ne govori niko osim rijetkih predstavnika religijskih zajednica koji jedva da i mogu o tome nešto progovoriti javno. Ovi spomenuti ”stručnjaci” o ranom braku govore kao o nečem štetnom jer treba umno sazreti te ostvariti ”osnovne životne uvjete” (što valjda podrazumijeva završen fakultet, stan od sto kvadrata, stalno zaposlenje sa velikom platom, dobar auto, kućnu pomoćnicu…), meðutim ovi isti stručnjaci ne vide ništa loše u tome da mlade osobe upražnjavaju intimne odnose s kim im se ćefne, samo moraju biti oprezni pri odabiru partnera i koristiti kontracepcijska sredstva!
Istinite legende
Svjesni smo da je probleme lahko nabrojati, dati svoj šturi komentar i onda mudro zaključiti da se stanje treba promijeniti. O tome valjda svi bruje i pričaju. Izuzetno je teško u ovako zamršenoj i kompleksnoj situaciji ponuditi konstruktivno rješenje za svjetliju budućnost generacija koje dolaze na našim prostorima pa i šire. Kad je riječ o ovome, vratit ćemo se na početak teksta. Kod muslimana, bili oni iz reda Bošnjaka ili bilo kojeg drugog naroda, treba usaðivati svijest o njihovim vjerskim i ideološkim korijenima. Muslimani ne moraju iskopavati legende i mitove iz svoje prošlosti, jer oni imaju nešto više od toga. Imaju izvornu objavu Kur’an, kao uputu i milost za čitavo čovječanstvo, i očuvani sunnet Poslanika, s.a.v.s. Imaju zlatne primjere u prvim i potonjim generacijama koje su slijedile Kur’an i sunnet, i koji su, čak i po svjedočanstvu nepristrasnih historičara iz reda drugih religija, postigli nevjerovatne rezultate na polju nauke, ćudorednih vrlina i pravednosti koju su širili na prostorima kojima su vladali. Muslimani se ne moraju stidjeti svoje prošlosti, niti se izvinjavati za masovne zločine, opstruiranje i kočenje nauke, koje se, hvala Allahu, ne mogu pripisati njihovim precima. Mnogi svijetli primjeri pojedinaca iz historije muslimana nadilaze sve ikad izmišljene mitove koje su mnogi narodi kreirali kako bi održali nacionalnu i vjersku svijest svoga naroda. O tome omladini treba pričati, i u tom smjeru ih educirati. Meðutim, na ovom planu će pojedinci ili male skupine vrlo teško postići ozbiljne uspjehe. Dok se na tome ne bude radilo sustavno, od vrha, omladina će svoje autoritete nalaziti u onima koji im se serviraju kao takvi, pa makar oni bili i apsolutni negativci. Mediji mogu odigrati veliku ulogu u tome, kao i pojedinci na značajnim i utjecajnim pozicijama. Nažalost, skoro svi mediji, kao i mnogi Bošnjaci koji imaju ozbiljnijeg utjecaja u politici, ekonomiji, obrazovanju ili bilo kojoj drugoj važnoj oblasti, najčešće uporno dokazuju kako im je islam nešto zadnje o čemu razmišljaju, jer u klimi islamofobije koja preovladava u cijelome svijetu na islam se nije zdravo pozivati. Neka onda nastave izmišljati stalno nove metode da suzbiju maloljetničku delikvenciju, kriminal i poroke, na način koji oni smatraju prihvatljivim, a koje im serviraju njihovi velikosvjetski dušebrižnici, kao da se isti oni u svojim matičnim državama ne guše u problemima iste prirode. Bilo bi fer sa njihove strane da makar ne staju na put onima koji se maksimalno zalažu i trude da kroz organizirano promicanje islamskih vrijednosti i vrlina pokušavaju kod djece i omladine probuditi svijest o pripadnosti islamu kao vjeri koja poziva obožavanju Allaha, Jednog i Jedinog, Kreatora čitavog kosmosa, Onoga Koji je sve s mjerom i u savršenom redu stvorio. Onoga koji ne voli anarhiju niti nered bilo koje vrste, a koji su se danas meðu ljudima, više nego ikada do sada, uveliko proširili.

 
Prvi put objavljeno:Petak, 14 Ožujak 2008 23:32