Akida

Kratka poslanica “Podučavanje mališana tevhidu”

545views
Preveo i priredio: Hfz. Amir Smajić (isl. univerzitet u Medini, KSA)
Zahvala Allahu, Gospodaru svih Svjetova. Salavat i selam donosimo na Prvaka svih vjerovjesnika, na njegovu porodicu, i na sve ashabe, a zatim: Ovo je kratka i korisna poslanica o onome što je obaveza na svakom čovjeku da poduči mališane prije nego ih počne podučavati Kur’anu, kako bi izrasli kao potpuni ljudi na temeljima islama, i dobri ispovjedači tevhida na putu imana. Poredao sam je u stilu pitanja i odgovora.

Pitanje br.1: Kada budeš upitan: ‘Ko je tvoj gospodar?’

Odgovor: Reci: ‘Moj Gospodar je Allah.’

Pitanje br.2: A šta to znači ‘Gospodar’?

Odgovor: Onaj koji je vladar i vlasnik svega, i koji biva obožavan.

Pitanje br.3: A šta znači ‘Allah’?

Odgovor: Allah je Onaj koji posjeduje božanstvenost nad svim stvorenjima, i On je Onaj koji mora da bude obožavan.

Pitanje br.4: Kada budeš upitan: ‘Kako si spoznao svoga Gospodara?’

Odgovor: Reci: ‘Spoznao sam ga putem Njegovih dokaza i stvorenja’.  

Od Njegovih dokaza su noć i dan, i Sunce i Mjesec.

A od Njegovih stvorenja su nebesa i Zemlja, i ono što je na njima, a dokaz za to su Njegove riječi: “Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a onda se uzvisio iznad Arša; On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (Prevod značenja, el-E’araf: 54.).

Pitanje br.5: Kada budeš upitan: ‘Radi čega te je Allah stvorio?’

Odgovor: Reci: ‘Da bi samo Njemu činio ibadet nepripisujući Mu imalo širka, i da bi mu bio pokoran izvršavajući Njegove naredbe i kloneći se Njegovih zabrana, kao što kaže Uzvišeni: “A nisam stvorio ni džinne ni ljude osim da mi čine ibadet” (Prevod značenja, ez-Zarijjat: 56.), i kaže: “Doista onome koji Allahu čini širk, Allah je ulazak u džennet zabranio i boravište njegovo će džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.” (Prevod značenja, el-Ma’ide: 72.).

A širk je: da se Uzvišenom Allahu neko učini ravnim i sličnim, kao da mu se upućuju dove i molbe a to je svojstveno samo Njemu, ili se prema nekome žudi, ili ga se boji, ili se na njega oslanja, ili se od nekoga traži mimo Allaha, ili da se nekome pored Njega uputi i usmjeri bilo koja vrsta ibadeta.

A ibadet je: Sveobuhvatni naziv za sve što Uzvišeni Allah voli i sa čime je zadovoljan, od riječi i djela, tajnih i javnih.

Od ibadeta je i upućivanje dove, jer Uzvišeni Allah kaže: “Doista su džamije samo radi Allaha, pa ne upućujte dove, pored Allaha, nikome!” (Prevod značenja, el-Dinn: 18.).

A dokaz, da je dozivanje nekoga pored Allaha nevjerstvo, su Njegove plemenite riječi: “A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.” (Prevod značenja, el-Mu’minun: 117.).

To je zato što je dova od najveličanstvenijih vrsta ibadeta, kao što kaže vaš Gospodar: “Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi čine ibadet – ući će, sigurno, u džehennem poniženi.” (Prevod značenja, el-Mu’min: 60.), a u ‘Sunenu’ imama Tirmizija se prenosi od Enesa, radijellahu anhu, da je rekao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Dova je srž ibadeta.” ( Hadis su zabilježili imami Tirmizi u ‘Džami’u’ (3371) i Taberani u ‘Evsatu’ (3/293) od Enesa ibnu Malika, radijellahu anhu, sa slabim lancem prenosilaca, ali se kod Ahmeda u ‘Musnedu’ (18542), Ebu Davuda u ‘Sunenu’ (1479), Tirmizija u ‘Džami’u’ (2969), i drugih, vjerodostojno prenosi od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,  da je rekao: “Dova je ibadet.”)

Prvo što je Uzvišeni Allah naredio svojim robovima je: da zanegiraju i zanevjeruju u taguta i da povjeruju u Allaha, kaže Uzvišeni: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu činite ibadet i klonite se taguta!” (Prevod značenja, en-Nehl: 36.).

A tagut je: sve što se obožava pored Allaha, i šejtan, i vračar, i vidovnjak, i onaj koji ne sudi po onome što je Allah objavio, i svako kome se pokorava i ko biva slijeđen na zabludi.

Kaže istaknuti učenjak Ibnul-Kajjim, rahimehullah: “Tagut je naziv za sve ono u čemu rob pređe svoju granicu, bilo da je obožavan, ili se slijedi, ili mu se pokorava.”  

Pitanje br.6: Kada budeš upitan: ‘Koje si vjere?’

Odgovor: Reci: ‘Moja vjera je Islam.’

A islam znači: potpuna predanost Allahu ispovjedajući Mu jednoću, i potpuno odazivanje ispovjedajući Mu pokornost, prijateljovanje sa svim muslimanima, i suprostavljanje svim mnogobošcima.

Kaže Uzvišeni: “Jedina ispravna vjera kod Allaha je islam” (Prevod značenja, Alu-Imran: 19.), i kaže: “A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.” (Prevod značenja, Alu-Imran: 85.).

A vjerodostojno se od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je rekao, kada je bio upitan šta je islam: “Da svjedočiš i očituješ da nema drugog istinskog božanstva pored Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, i da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš Ramazan, i obavljaš hadždž ako si to u mogućnosti.”

A značenje šehadeta ‘la ilahe illellah’ je: da nema onog koji se istinski obožava, i koji zaslužuje da bude obožavan, mimo Allaha, kao što kaže Uzvišeni: “A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: ‘Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, osim Onoga koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na pravi put ukazati’. I on učini te riječi trajnim za potomstvo svoje, da bi se povratili.” (Prevod značenja, ez-Zuhruf: 26-28.).

A dokaz za obaveznost namaza i zekata su Njegove riječi: “A nije im naređeno osim da samo Allahu čine ibadet, da Mu iskreno, udaljavajući se od širka, vjeru ispovjedaju,  i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera.” (Prevod značenja, el-Bejjine: 5.).

A dokaz za obaveznos posta su Njegove riječi: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede…” (Prevod značenja, el-Bekare: 183-185.).

A dokaz za obaveznost hadždža su Njegove riječi: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti…” (Prevod značenja, Alu’Imran: 97.).

A imanskih ruknova je šest: da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan, i da vjeruješ u Allahovo određenje bilo dobro po tebe ili loše.  

Dokaz za to je hadis kojeg je zabilježio imam Muslim u svome ‘Sahihu’ od Omera ibnul-Hattaba, radijellahu anhu.

Pitanje br.7: Kada budeš upitan: ‘Ko je tvoj poslanik?’

Odgovor: Reci: ‘Moj Poslanik je Muhammed sin Abdullaha, sin Abdul-muttaliba, sin Hašima, sin Abdumenafa,’

Uzvišeni Allah ga je odabrao među kurejšijama koji su najplemenitije potomstvo Ismaila, alejhi selam, a zatim ga poslao i bjelcima i crncima, i objavio mu Knjigu i mudrost. Pa je pozivao ljude da iskreno čine ibadet samo Jedinom Allahu, i da ostave ono što su obožavali mimo Allaha, od kipova, kamenja, drveća, vjerovjesnika, dobrih ljudi, meleka, i drugo. Pozvao je ljude da se okane širka, i da svoje ibadete iskreno usmjere samo Allahu, i na tom putu je protiv njih vodio i borbe, kao što kaže Uzvišeni: “Reci: ‘Ja samo Gospodara svoga dozivam, i nikoga njemu ravnim ne smatram.” (Prevod značenja, el-Džinn: 20.).

I kaže Uzvišeni: “Reci: ‘Samo Allaha obožavam, iskreno Mu ispovijedajući vjeru svoju.'” (Prevod značenja, ez-Zumer: 14.).

I kaže Uzvišeni: “Reci: ‘Meni je naređeno da samo Allahu činim ibadet i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu ja pozivam i Njemu se vraćam.'” (Prevod značenja, er-R’ad: 36.).

I kaže Uzvišeni: “Reci: ‘Zar od mene tražite da nekoga drugog, osim Allaha, obožavam, o neznalice!’ A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako budeš počinio širk, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti. Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan!” (Prevod značenja, ez-Zumer: 64-66).  

Od osnova i temelja vjerovanja koji čovjeka spašavaju od nevjerstva je: čvrsto vjerovanje u proživljenje, nagradu, polaganje računa, džennet, i vatru.

Kaže Uzvišeni: “Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.” (Prevod značenja, Ta-Ha: 55.).

I kaže Uzvišeni: “A ako se čudiš, pa – čudo su riječi njihove: ‘Zar ćemo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni ponovo?’ Oni ne vjeruju u Gospodara svoga; na njihovim vratovima biće sindžiri i oni će stanovnici džehennema biti, u njemu će vječno ostati.” (Prevod značenja, er-R’ad: 5.).

U ovom ajetu je dokaz da je onaj koji zanegira proživljenje počinio nevjerstvo koje biva uzrokom da vječno boravi u vatri, da nas Allah sačuva nevjerstva i djela koja vode u nevjerstvo. Ovi ajeti preslikavaju ono radi čega je poslat Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, od iskrenog činjenja ibadeta Allahu, i zabrane činjenja ibadeta nekom drugom mimo Allaha. Sav ibadet je sveo samo na činjenje ibadeta Allahu, i to je njegova vjera u koju je pozvao sve ljude i radi koje se protiv njih borio, kao što kaže Uzvišeni: “I borite se protiv njih dok mnogoboštva ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.” (Prevod značenja, el-Enfal: 39.).

Uzvišeni Allah ga poslao kada je napunio četrdeset godina, pa je pozivao ljude u iskrenost i napuštanje svih božanstava mimo Alllah približno deset godina, zatim ga je uzvisio na nebesa i propisao mu pet dnevnih namaza bez posrednika između njega i Allaha u tome, zatim mu je bila naređena hidžra pa je preselio u Medinu, zatim mu je naređen džihad-borba, pa je u ime Allaha vodio istinski džihad približno deset godina, sve dok ljudi u skupinama nisu ušli u Allahovu vjeru, pa kada je napunio tačno šezdeset i tri godine, neka je zahvala Allahu, vjera je bila upotpunjena, a zatim je bio obavješten o kraju njegovog života, neka je najpotpuniji Allahov mir i spas na njega.

Prvi poslanik na Zemlji je Nuh, alejhi selam, a poslijednji Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,  kao što kaže Uzvišeni: “Mi smo objavili tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega.” (Prevod značenja, en-Nisa’: 163.).

I kaže Uzvišeni: “Muhammed nije osim poslanik …” (Prevod značenja, Alu-Imran: 144.).

I kaže Uzvišeni: “Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.” (Prevod značenja, el-Ahzab: 40.).

Najbolji od svih poslanika je naš Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a najbolji od svih ljudi, nakon vjerovjesnika, je Ebu Bekr, zatim Omer, zatim Osman, a zatim Alija, neka je Allah zadovoljan svim ashabima, a najbolje od svih stoljeća je stoljeće u kojem je živio Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  a zatim oni koji slijede, pa zatim oni koji slijede.

Isa, alejhi selam, će biti spušten sa nebesa prije Sudnjeg dana i ubiti Dedždžala.  

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.

Kraj poslanice.

Autor: Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, rhm.

Prijevod i priprema: Amir Smajić
(Isl.Univerzitet u Medini, KSA)
26/8/1431 g.h. – 07.08.2010 god.