AkidaISTAKNUTO

Koristi i plodovi vjerovanja u kadā i kader (4. dio)

415pregledi
  1. Vjerovanje u kadā i kader budi u vjerniku uzvišene ambicije, a osoba uzvišenih ambicija kategorički odbija da bude zadovoljna bilo kakvim polovičnim uspjesima i rezultatima, već na svaki način teži tome da upotpuni svoj uspjeh i ostvari konačni cilj. S druge strane, osoba koja ne teži uzvišenim ambicijama preferira udobnost, zadovoljava se minimalnim rezultatima i ne teži ka upotpunjavanju svojih ciljeva.

Iskreno i nepokolebljivo vjerovanje u kader vjernike čini krajnje optimističnim i ambicioznim i ne dozvoljava im bilo kakvu vrstu pasivnosti niti inertnosti, niti im dopušta da se hladnokrvno “pomire sa sudbinom”, bez ulaganja bilo kakvog truda ili napora u pokušaju da promijene trenutno stanje.

Stoga svakog vjernika koji na ispravan i šerijatski propisan način vjeruje u kader krase uzvišene ambicije i ljudska veličina, te u svemu teži ka ostvarivom perfekcionizmu, dok, u isto vrijeme, sitnicama i besposlicama ne pridaje nikakvu pažnju. On ne pristaje biti ponižen niti prezren, ne želi se pomiriti sa gorkom i tegobnom svakodnevnicom i ne dozvoljava da ga problemi i nevolje pokore i pobijede, tvrdeći da je tako moralo biti jer je riječ o sudbini koja se nije mogla izbjeći. U suštini, njegovo vjerovanje, ukoliko je ispravno, mora mu dati snage i poleta da se trudi i čini sve što je u njegovoj moći u nastojanju da izgradi sebe i da, kada su u pitanju pozitivnosti, dostigne svoj maksimum. Ono će ga učiniti marljivim radnikom i trudbenikom koji, koristeći sva šerijatski legitimna sredstva i metode, pokušava promijeniti gorku i tegobnu stvarnost, te je učiniti boljom i svjetlijom, trudeći se pritom da ukloni i iskorijeni sve ono što je ružno i neprimjereno. On zna da je pravdanje kaderom legitimno onda kada nas zadese nevolje i tegobe, tj. nakon što se one dogode, a da takva vrsta opravdanja nije legitimna niti ispravna u situaciji kada se radi o onima koji čine ružna i sramotna djela.[1]

  1. Vjerovanje u kadā i kader podstiče na odlučnost, energičnost i marljivost, pa će vjernik uvijek biti odlučan i nepokolebljiv u svojim naumima i koristit će sve pogodne prilike i šanse koje mu se ukažu, trudeći se da ostvari svaki vid koristi i dobrobiti, bez obzira bile one ahiretske – onosvjetske, ili dunjalučke – ovosvjetske. Na ovakvo ponašanje podstiče ga njegovo ispravno vjerovanje u kader, pa on postaje najveći borac protiv besposličarenja, dangubljenja, nerada i lijenosti.

Ovakve osobe ponekad imaju veoma značajan utjecaj i na velikane i uglednike iz naroda, te ih motiviraju da se prihvate nekih izuzetno bitnih poslova i zadataka, koje na koncu uspješno i završe, a za koje su prethodno mislili da ne posjeduju sposobnost niti resurse da ih obave.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Pridaj pažnju onome što će ti koristiti i od Allaha traži pomoć i ne malaksaj![2] Ukoliko te zadesi nešto (što ne voliš), ne reci: ‘Da sam postupio tako i tako, desilo bi se tako i tako’, već reci: ‘To je Allahovo određenje i On je uradio šta je želio.’”[3]

  1. Vjerovanje u kadā i kader čini čovjeka umjerenim i odmjerenim u svakom stanju i u svim okolnostima, bile one dobre ili loše. On zna da svaki čovjek na ovom svijetu prolazi kroz razne faze i dospijeva u situacije koje nekada znaju ići iz krajnosti u krajnost. Tako u nekim periodima života čovjek bude iskušan velikim siromaštvom i neimaštinom, a ponekad uspijeva ostvariti veliki udio u ovosvjetskim ukrasima i postati jako imućan; nekad uživa u blagodatima zdravlja, a ponekad biva iskušan bolešću; ponekad obnaša visoke funkcije, te postaje čuven i slavan, da bi ubrzo pao na “niske grane” i bio izložen raznim vrstama poniženja, te odbačen i potpuno zanemaren.

Sve ove i slične situacije na čovjekovu dušu ostavljaju  traga i dovode do različitih posljedica. Tako će siromaštvo ponekad čovjeka učiniti poniženim, dok će ga bogatstvo preobraziti u uobraženog i obijesnog pokvarenjaka, čiji je život ispunjen zlom i razuzdanostima. Bolest će ponekad korjenito promijeniti njegovu ćud i karakter, te više neće biti umjeren, niti će imati snage oduprijeti se iskušenjima koja ga muče.

Isto tako, visoki položaj kojeg se pojedinac dokopa ili važna funkcija koju obnaša ponekad itekako utječu na njega i njegovo ponašanje, ali i na ljude kojima je okružen, te se oni prema njemu počinju ponašati drugačije nego što su se ponašali do tada. I njegovo i njihovo ponašanje posljedica je ili prirode koja je u suštini izopačena i pokvarena, ili pak  uskogrudnosti i ograničenih pogleda na svijet. S druge strane, ukoliko ovakve osobe budu smijenjene te izgube položaj ili funkciju koju su do tada obnašale, one postaju tužne i mrzovoljne i osjećaju veliki psihički pritisak i opterećenje, a to je posljedica velike žalosti zbog izgubljenog ili manjka strpljenja koje im je prijeko potrebno.

Kako smo vidjeli, većina ljudi nije u stanju biti umjerena i odmjerena u svim situacijima i svim okolnostima, što je prije svega posljedica njihovog neznanja, slabosti, manjkavosti i ograničenosti koje su im kao ljudskim bićima i svojstveni.

Međutim, vjernika koji istinski i na šerijatski propisan način veruje u kader, blagodati neće učiniti obijesnim, niti će ga nevolje baciti u očaj i beznađe. Ukoliko mu budu povjerene značajne funkcije i visok položaj, on se neće uzoholiti niti će postati pretjerano samouvjeren i arogantan, a eventualni gubitak te funkcije ili položaja neće ga ozlojediti i ražalostiti. Postane li bogat, neće biti uobražen, umišljen ni drzak, a zapadne li u siromaštvo, ostat će dostojanstven i ponosan.

Kada one koji vjeruju u kader zadesi ono što ih veseli i raduje ili ono što vole i što im je milo, oni sve to dočekuju s umjerenošću, zahvaljujući se Uzvišenom Allahu na svemu što im je podario. Blagodatima koje su im date potpomažu se u ovosvjetskim, ali i u vjerskim pitanjima, te im one bivaju vrata ka raznovrsnim vrstama dobra i sreće, što opet samo povećava njihovu radost i zadovoljstvo.

A ako ih zadese njima mrske i prezrene stvari, oni ih dočekuju sa osjećajem zadovoljstva i stoički ih podnose. Onim nevoljama i problemima kojima se mogu suprotstaviti, oni se i suprotstave, one koje ne mogu u potpunosti eliminirati, nastoje barem ublažiti, a kada ih zadesi ono što nikako nisu mogli izbjeći, tada su strpljivi. Ovakav odnos prema nevoljama i problemima donosi im brojna dobra, koja zasjene sve teškoće kroz koje prolaze, pa umjesto njih nastupaju sreća, nada i optimizam.[4]

Omer b. Abdulaziz, Allah mu se smilovao, rekao je: “Postao sam takav da na blagostanje i teškoću gledam kao na dvije jahalice (privezane) pred mojim vratima, i svejedno mi je koju ću od njih dvije uzjahati.”[5]

_______________________

Nastaviće se…

Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader

Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu

Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed

Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz

Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.

Preveo: Amir Durmić

________________________________

[1]     Vidjeti: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed, El-Himmetul-alije, muavvikatuha ve mukavvimatuha.

[2]     Odnosno: “Trudi se da budeš pokoran Uzvišenom Allahu, priželjkuj ono što se nalazi kod Njega i samo od Njega traži pomoć u ostvarenju toga.” Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “…i ne malaksaj” znače: “…ne budi lijen u iskazivanju pokornosti Allahu…” Vidjeti: Nevevi, Šerhun-Nevevi ala Sahihi Muslim, 16/215.  (op. prev.)

[3]     Muslim, Sahih, br. 2664.

[4]     Vidjeti: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed, El-Himmetul-alije, muavvikatuha ve mukavvimatuha, str. 221-230.

[5]     Omer b. Muhammed el-Hadir, El-Kitab el-džamia li sireti Umer b. Abdulaziz, el-halifeti el-haif el-hašia, valorizacija dr. Muhammed Sidki el-Burnu, 2/436.

X