Hadis

Komentar izabranih hadisa

861pregledi
Piše: Abdulvaris Ribo

Allahove evlije (bogougodnici)

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah je rekao: “Ko se neprijateljski postavi prema Mome evliji (štićeniku), Ja sam mu objavio rat. Najdraže djelo kojim Mi se Moj rob približava je ono što sam mu naredio (farz). Moj rob Mi se približava nafilama (dobrovoljnim djelima) sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim njegov sam sluh  kojim čuje, njegov sam vid kojim vidi, njegove ruke kojima hvata i njegove noge kojima hodi. Ako Mi nešto zatraži dat ću mu,  a ako od Mene zaštitu moli zaštitit ću ga.”

Komentar:

“Ko se neprijateljski postavi prema Mome robu”…
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u ovom hadisi-kudsiju najavljuje rat onome ko ispolji neprijateljstvo prema Njegovom štićeniku ili evliji.
Ovdje je neophodno pojasniti ko su Allahove evlije i kada čovjek postiže taj stepen. Kaže Uzvišeni: “I neka se ničega ne boje i neka ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji su vjerovali i Allaha se bojali.”(Junus 62.-63.)
 Znači dva su osnovna svojstva kojima čovjek postaje Allahov evlija (štićenik), a to su vjerovanje u Allaha popraćeno djelima i bogobojaznost. Kaže hafiz Ibn Hadžer: “Pod Allahovim evlijom (štićenikom) se misli na onoga ko zna za Allaha, koji je u stalnoj Mu pokornosti i koji je iskren u svojim ibadetima.  Pred svim ljudima su vrata otvorena da postanu Allahove evlije, ali svi oni neće dostići isti stepen. Prema ovom hadisu Allahove evlije možemo podijeliti na dvije skupine:
Oni koji se Allahu duhovno približavaju i izvršavaju farzove, a ostavljaju ono što je zabranjeno, ali ponekad izostavljaju i pohvalne (mustehab) i čine pokuðene stvari. To su oni “Sretni” koji se spominju u suri El-Wakia.
Najvrjednije djelo je izvršavati ono što je Allah naredio, kao što kaže Omer, r.a.: “Najbolja djela su izvršavanje onoga što je Allah naredio, a izbjegavanje onoga što je zabranio i iskrena namjera za onim što je kod Allaha.”
Farz koji  najviše čovjeka duhovno približava Allahu je namaz, kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “čovjek je najbliži svome Gospodaru kada je na sedždi.” (Muslim)
 Na drugom stepenu su oni koji se u Kur’anu nazivaju “Prvi i uvijek prvi”  To su ljudi koji su Allahu veoma bliski. Taj stepen su nakon izvršavanja farzova postigli mnoštvom dobrovoljnih djela (nafila) i ibadeta kao što su namaz, post, sadaka te izbjegavanjem i najmanjih sumnjivih stvari. Najbolje evlije su Allahovi poslanici I vjerovjesnici a zatim slijede oni koji su najdosljedniji u slijeðenju njihovog puta.  Pojedine sufije zastranjuju po ovome pitanju, jer vjeruju  da su neke evlije na većem stepenu od poslanika i vjerovjesnika, što je ustvari samo obična  zabluda. Allahove evlije nemaju nikakve posebne znakove ili obilježja po kojima se raspoznaju meðu ljudima. Ono što ih čini evlijama je njihova bogobojaznost i odanost Allahu. Oni nisu sačuvani od grijeha, ali njihova prepoznatljiva osobina  je da se često kaju i da u grijehu ne ustrajavaju. Po nekim sufijskim vjerovanjima, ako čovjek dostigne  stepen evlije, a to biva kada mu je srce u stalnom sjećanju na Allaha, bit će sačuvan od grijeha. Ovakvo vjerovanje, naravno, nije ispravno jer nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjerovjesnika, najbolja generacija  su ashabi Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., ali i pored toga nisu bili sačuvani od grijeha.


Zabranjeno je biti neprijatelj Allahovim štićenicima

Jedna od obaveza islama je ljubav prema Allahovim štićenicima, iskrenim i odanim vjernicima. Onaj koji ispoljava neprijateljstvo prema njima izložen je velikoj opasnosti, jer Uzvišeni Allah kaže: “Ko se neprijateljski  postavi prema Mome štićeniku, Ja mu objavljujem rat.”
Onaj ko svojim nedjelima  izazove Allahovu srdžbu i rat protiv sebe, unaprijed je osuðen na propast. U hadisu je žestoka prijetnja svima onim koji uznemiravaju iskrene vjernike i čine im nasilje, u časti, imetku i životu. Allah nije nemaran prema onome što se čini vjernicima. On ih samo ostavlja do odreðenog roka, ali kada ih kazni tada im niko neće pomoći. Neprijateljstvo prema vjernicima, zbog kojeg Allah nagovještava rat onima koji ga ispoljavaju, je neprijateljstvo zbog prakticiranja vjerskih propisa i pozivanja Allahovoj vjeri, a ne zbog meðusobnih ovosvjetskih interesa i koristoljublja.

Približavanje Allahu, dželle šanuhu, nafilama

“Moj rob Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim…”

Duhovno približavanje, Allahu dželle šanuhu, nafilama biva nakon što čovjek upotpuni farzove, jer apsurd je da se neko zaposli nafilama a u isto vrijeme, ili zbog toga zapostavlja farzove. Za ovo ćemo samo navesti primjer čovjeka koji u ramazanu klanja redovno teraviju  a propušta i ne obavlja pet dnevnih namaza. Dobrovoljni ibadeti su mnogobrojni i raznovrsni, i svaki vjernik treba nastojati da nakon obavljanja farzova čini što više I dobrovoljnih ibadeta, kao što su namaz, post, učenja Kur’ana, sadaka i ostala dobra djela. Ovo je jedini način i put da čovjek odgaja i očisti svoju dušu i da tako postigne Alahovu ljubav i naklonost, jer Uzvišeni Alah kaže: “Moj rob će Mi se približavati dobrovoljnim ibadetima sve dok ga ne zavolim…”
 Postizanje Allahove ljubavi treba da bude cilj svakog vjernika koji teži Ahiretu, jer ko postigne Allahovu ljubav postigao je svako dobro i na ovome i na onome svijetu. Kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Kada Allah zavoli Svoga roba  pozove Džibrila: “Allah je zavolio tu osobu pa je i ti voli.”
Tada ga Džibril zavoli i pozove stanovnike nebesa: “Allah voli tu osobu pa je i vi volite.”
Tada je zavole i stanovnici nebesa i Allah učini da ta osoba bude prihvaćena i omiljena kod ljudi na Zemlji.” (Buhari i Muslim)

Posljedice Allahove ljubavi prema evlijama

“A kada ga zavolim, njegov sam sluh kojim sluša.”
 Shvatanje ovog dijela hadisa je sporno kod običnog svijeta, jer postavlja se pitanje kako Allah, dželle šanuhu, može biti čovjekov sluh ili vid i ostalo što je spomenuto u hadisu? Islamski učenjaci su ovaj dio hadisa protumačili na više načina: “Prvo da je čovjek zauzet sjećanjem na Allaha tako da sluša i radi samo ono čime je Allah zadovoljan,  radi samo ono što mu je Allah naredio, i ne ide nigdje gdje mu je to zabranjeno.
 Drugo značenje je: Pomažem ga protiv neprijatelja kao što mu u tome pomaže njegov vid, sluh, ruke i noge.
Treće značenje je da Allah čuva njegov vid, ruke, noge i sluh od onoga što je zabranjeno.
Sva ova značenja su približna i meðu njima nema kontradiktornosti. Sekta koja smatra da se Allah sjedinio sa Svojim stvorenjima i da je sve što vidimo Allah, podržava bukvalno značenje ovog dijela hadisa, što je samo zabluda i neistina. Uzvišeni Allah  je daleko od toga i od onoga što Mu neznalice pripisuju  svojim neznanjem. Uzvišeni kaže: “Ništa nije kao On, On sve čuje i sve vidi.”

Dova Allahovog štićenika se ne odbija
 
“Ako Mi nešto zatraži dat ću mu, a a ko od Mene zaštitu zatraži, zaštitit ću ga.”
Ovaj dio hadisa je dokaz da Allah uslišava dove Svojih pokornih i odabranih robova. Mnogim ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,  dova  nije bila odbijana. Od tih su i El- Bera’ ibn Malik, Saad ibn Vekas,  Seid ibn Zejd… Prenosi se od Urveta ibn Zubejra r.a. da se žena  po imenu Erva bint Evs požalila Mervanu ibn Hakemu  na Seida ibn Zejda da joj je uzeo jedan dio zemlje.
Na to je Seid rekao: “Zar ja da uzmem njenu zemlju nakon onoga što sam čuo od Allahovog Poslanika?!“
“A šta si čuo od Allahovog Poslanika?”-Upita ga Mervan.
“čuo sam da kaže: “Ko bespravno uzme i pedalj zemlje, bit će mu natovarena sa sedam zemalja.”
Mervan mu reče: “Nakon ovoga od tebe neću tražiti dokaza.” A Seid zamoli: “Gospodaru moj, ako je slagala oduzmi joj vid i usmrti je na njenoj zemlji.” I, uistinu, ova žena nije umrla dok vid nije izgubila i jedne prilike dok je tako slijepa svojom zemljom hodala, pala je u rupu i umrla.” ( Mutefekun alejhi)

Prvi put objavljeno: utorak, 01 Svibanj 2007 05:54

X