HadisISTAKNUTO

Komentar 17. hadisa: “Zaista je Allah propisao da se čini dobro prema svemu… “

415views

Ebu Ja’la Šeddad b. Eva, radijallahu anhu, prenosi da je Allahovog Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Allah propisao da se čini dobro prema svemu, pa kada ubijate ubijajte na najljepši način, kada koljete koljite na najljepši način i neka onaj koji to obavlja naoštri svoju oštricu kako bi olakšao žrtvi!”

Bilježi Muslim

  1. Biografija ashaba koji prenosi hadis

To je Šeddad ibn Evs ibn Sabit, Ebu Ja’la, el–ensari, el–hazredži. On je bratić Hassan ibn Sabita, pjesnika Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Od najboljih ashaba po pitanju znanja i rada.

Njegov otac Evs ibn Sabit je učestvovao na Bedru, a preselio je kao šehid na Uhudu, radijallahu anhu.

Spominje se da su bila trojica zahida (skromnih i pobožnih) među ensarijama: Ebu Derda, Umejr ibn S’ad i Šeddad ibn Evs, radijallahu anhum.

Kaže Šeddad da kada bi legao u postelju okretao bi se i ne bi mogao da zaspi, pa bi rekao: “Allahu moj, zaista pomisao na Vatru otjera od mene san”, te bi ustao i klanjao dok ne svane.

Odselio je u Šam i podučavao ljude vjeri, odsjeo u Kudsu, a učesvovao je i u Bici na Jermuku.

Rekao je Ebu Derda, radijallahu anhu: “Svaki ummet ima svog fekiha (učenjak u islamskom pravu) a fekih ovog ummeta je Šeddad ibn Evs.”

Preselio je na ahiret 58. godine po H u 95. godini života.

  1. Komentar hadisa

Riječ ketebe u kur’ansko–hadiskim tekstovima upućuje na obavezu, kao što je spomenuto u Kur’anu:

(يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ)

„O vjernici, propisuje vam se post…“ (El–Bekare, 183)

(كُتِبَ عَلَيْكُمُ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ لَّكُمْ)

„Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji!“ (El–Bekare, 216)

 (إِنَّ الصَّلاَةَ كَانَتْ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ كِتَابًا مَّوْقُوتًا)

“Zaista je namaz propisan vjernicima u tačno određenom vremenu.”

(En– Nisa, 103)

Riječ kitle i zibha  su spomenuti sa kesrom na početku riječi a to ukazuje da se radi o načinu rada nekog djela, u ovom hadisu misli se na kitle tj. način ubijanja i zibha tj, način klanja.

Međutim, ako bismo kazali istu riječ sa fethom na početku riječi npr. katle  značilo bi: da je ubistvo od jednog udarca ili zebha tj. klanje od jednog udarca.

Stoga, možemo primjetiti preciznost arapskog jezika, te ljepotu izražavanja a posebno za one koji su spoznali nešto više od toga.

Možemo primjetiti da je imam Nevevi, rahmetullahi alejhi, naveo ovaj hadis u svoju zbirku, a poznato je da su samo najvažniji hadisi o islamu navedeni, pa zar je ovo toliko važan hadis?

Zar način klanja životinja spada u osnovne i temeljne hadise o islamu?

Odgovor:

Imam Nevevi je uvrstio ovaj hadis jer se spominje na početku: „Zaista je Allah propisao dobročinstvo prema svemu”, dakle, prema svakome pa čak i prema nevjernicima, a spominjanje ubistva i klanja Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naveo je samo kao primjer.

U predaji koju bilježi imam Taberani spominje:

(إن الله كتب الإحسان على كل خلق)

“Zaista je Allah propisao dobročinstvo prema svakom stvorenju”, pa nam ova predaja ukazuje da se misli na dobročinstvo prema svakom stvorenju bez obzira da li je čovjek ili životinja.

Šta je to ihsan (dobročinstvo)?

To je da se uradi djelo na što potpuniji način.

Kada čovjek radi neko djelo može da ga obavi tako da bude urađeno na dobar način, međutim, ihsan  je da bude obavljeno na najbolji i najispravniji način. Zato je ihsan takođe najveći stepen vjere islama: da robuješ Allahu kao da Ga vidiš jer ako ti Njega ne vidiš On tebe zaista vidi.

Pa, onaj koji tako robuje, zar će obavljati namaz kao svi ostali ljudi?

Zar će se obdestiti kao svi ostali, obavljati tavaf oko Kabe i sl.? Kakav će mu biti osjećaj kada je svjestan da Ga Allah tada gleda u tom stanju? Kakva je to samo iskrenost prema Njemu, skrušenost…To je zaista veličanstveno.

Takav je isti primjer ihsana  u odnosu prema ljudima. Nekada je čovjek dobar prema nekome, ali je muhsin bolji, ljepše postupa.

Zato je primjer klanja životinje, da bude na lijep način, veličanstvenost u islamu, lijep odnos prema hajvanu…pa bez obzira što će nakon nekoliko trenutaka biti zaklano, opet islam naređuje dobročinstvo.

Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, je vidio čovjeka kako vuče ovcu na klanje i uhvatio je za uši, pa mu reče: “O čovječe, budi dobar prema njoj, uhvati je za vrat!” Pa mu se čovjek okrenu i reče: “Ja je vodim na klanje a ti kažeš: ‘Budi dobar prema njoj'” tj. sad ću je zaklati, nema je više među živima i šta se tu ima činiti dobročinstvo… Ali, Ibn Omer reče: “Budi dobar prema njoj!”

Dakle, naređuje se dobročinstvo i prema životinji koju će se zaklati.

Suhanallah!

Pa, ako je tako sa životinjama, kakav tek odnos treba da bude prema ljudima?

Kakav odnos treba da bude prema muslimanima?

Kakav odnos treba imati prema prijateljima, prema roditeljima, supružniku, djeci…?

Takođe u borbi na Allahovom putu, musliman treba da bude dobročinitelj, pa je zabranjeno da se ubijaju žene, djeca, starci, svećenici i sl. zatim da se otkidaju dijelovi tijela nevjernika, mučenja i sl.

Kada je tako u vezi džihada, borbe na Allahovom putu sa nevjernicima, i sa klanjem životinje koja će se za nekoliko trenutaka pojesti i prema njima treba biti dobročinitelj, pa kako onda treba da musliman postupa u drugim i manjim situacijama?

Kako postupamo u svakodnevnim radnjama, ibadetima? Jer, razlika je između čovjeka koji se abdesti i čovjeka koji je dobročinitelj u abdestu.

Dobročinitelj u abdestu je onaj koji postupa po sunnetu prilikom pranja šaka, izapiranja usta i nosa, pranja lica i ruku do lakata, potiranja po glavi, pranju nogu do članaka, štednja vode, nadajući se da će mu taj abdest biti svjetlost na Sudnjem danu i sve to povodeći se za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Takav je primjer za namaz i ostale ibadete.

Dakle, dobročinitelj u ibadetu tj. treba da se u toku radnji osjeća veličanje Allaha Uzvišenog. Može čovjek da klanja namaz i da završi bez ikakvih osjećaja i obavio je ono što treba, međutim, tako ne radi dobročinitelj u namazu.

Takođe, treba biti dobročinitelj i u odnosu s ljudima. Kazao je imam Šafija:

“Budi dobročinitelj prema ljudima – zarobit ćeš njihova srca”

Zato ako čovjek želi da bude gospodin u društvu i da ima “sluge” oko sebe neka bude dobročinitelj prema ljudima i oni i njihova srca će mu se pokoriti. Jer nije dobročinstvo samo u pomaganju ljudi imetkom nego i lijepom ophođenju prema njima. Kada ljudi zavole takvog čovjeka poslušat će njegovu naredbu bez obzira šta naredio, pa čak i bez pitanja zbog čega to čini.

Pa, ako neko nema imetka da bi bio dobročinitelj i davao drugima može da ima lijepo ponašanje, te da ga pruži nekome: lijepa riječ, osmijeh i sl. kada neko učini loše da se strpi na uznemiravanju i to je dobročinstvo (ihsan).

U vezi kupoprodaje preporučeno je da čovjek bude dobročinitelj, pa ako prodavač zacijeni neku robu da se ne snižava ta cijena pod obavezno nego ako ima prilika neće smetati, ali pod svaku cijenu da se snizi ili u suprotnom da se ne kupi roba, to nije od dobročinstva.

Jedan učenjaka je zaustavio taxi i upiato ga: “Koliko je do aerodroma?”, pa kaže: “30 rijala.” Dao mu je 50 rijala a nakon izlaska iz auta nije uzeo ostatak novca, te mu reče prijatelj koji je bio s njim: “Šejh, nisi uzeo 20 rijala kusura.” Pa šejh reče: “Moguće je da ima djecu kod kuće pa je u potrebi…da nije u potrebi ne bi ni tražio putnike da ih poveze…” Pa, možemo primjetiti kako je učinio dobročinstvo prema čovjeku, a nije sitničario i u svakom pogledu mislio samo na sebe.

Zato za dobročinstvo nemoj očekivati zahvalu nego očekuj nagradu na Sudnjem danu !

“Zaista je Allah propisao da se čini dobro prema svemu” tj. da se čini dobročinstvo apsolutno prema svakome i svemu u općoj formi, a nije rečeno prema nečemu posebnom.

Zatim je naveo primjere za to dobročinstvo: “pa kada ubijate ubijajte na najljepši način, kada koljete koljite na najljepši način” a razlika je što ono što je ubijeno nije dozvoljeno jesti kao npr. kada bi neko htio ubiti psa, zmiju ili sl. koji nanose ljudima nedaće, pa će se takvom reći: “Ubij na najljepši način”.

Takođe kada želi da zakolje životinju opet treba da to učini na najljepši način, a klanje se izvršava za životinje koje se jedu. Zbog toga kaže: “neka onaj koji to obavlja naoštri svoju oštricu” tj. oštricu noža kako bi bila što oštrija i bezbolnija za žrtvu.

  1. Koristi hadisa

 

  1. Milost i blagost Allaha Uzvišenog prema Svojim robovima jer je propisao dobročinstvo prema svemu, a tu se podrazumijeva i dobročinstvo prema hranjenju nekoga, naređivanje dobra i odvraćanje od zla i sl. Tome, a u hadisu je spomenuto ubistvo i klanje samo kao navođenje primjera.
  2. Allah Uzvišeni je Jedini Koji naređuje i određuje sve, zbog riječi: “Zaista je Allah propisao da se čini dobro prema svemu”

Allahovog propisivanja ima dvije vrste:

  1. kadersko propisivanje i
  2. šerijatsko propisivanje.

Što se tiče kaderskog propisivanja ono mora da se ostvari dok šerijatsko se nekada ostvari od strane čovjeka a nekada ne.

Primjer za kadersko propisivanje:

Kaže Uzvišeni: “Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali (propisali) da će Zemlju Moji čestiti robovi nasljediti.” (El–Enbija, 105)

Primjer za šerijatsko propisivanje:

“O vjernici, propisuje vam se post…” (El–Bekare, 183)

  1. Dobročinstvo se može činiti prema svakome zbog riječi: “Zaista je Allah propisao da se čini dobro prema svemu”.
  2. Divan primjer Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom podučavanja ljudi navodeći im primjere jer se na taj način približava značenje, zato kaže: “Kada ubijate…” i “Kada koljete…”
  3. Obaveznost dobročinstva obreda ubijanja jer je u hadisu spomenut izraz koji upućuje na način izvršenja. Stoga, dobročinstvo ubijanja prema ispravnom mišljenju podrazumijeva slijeđenje šerijatskih propisa bez obzira da li bio težak ili lagan.
  4. Ocjena hadisa

Hadis je vjerodostajan (sahih), a bilježi ga imam Muslim br. 1955.