HadisISTAKNUTO

Komentar 16. hadisa: “Ne ljuti se… “

844pregledi

Priredio: Nermin Avdić

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je neki čovjek rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Oporuči mi nešto!” Pa je rekao: “Ne ljuti se!” Ponovio je to nekoliko puta, a on je rekao: “Ne ljuti se!”

Bilježi Buharija

  1. Biografija ashaba koji prenosi hadis

To je Abdurrahman ibn Sahr, poznatiji kao Ebu Hurejre, radijallahu anhu, o kojem je bilo govora u komentaru 9. hadisa.

  1. Komentar hadisa

U hadisu se spominje čovjek u neodređenom smislu koji je pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da ne znamo njegovo ime. To nije slučaj samo s ovim, nego se u mnogim hadisima ne spominje imena nekih ashaba jer nema potrebe za tim jer se mudrost i pouka ne bi promijenila sa mijenjanjem ličnosti ashaba, iako neki učenjaci ulažu ogroman trud u istraživanju da se jasno potvrdi ko je dotični ashab.

Allah najbolje zna, ali je pouka u onome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio a ne u osobi, iako je on vodio brigu o tome kome se i kako obraća u osnovi.

“Oporuči mi nešto!”

Oporuka je davanje ugovora nekoj osobi o važnoj stvari, kao npr. da čovjek oporuči da se nakon njegove smrti ostavi trećina ili sl.

“Pa je rekao: ‘Ne ljuti se!'”

Šta je ljutnja?

Ljutnja je, kao što je to objasnio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na primjeru žeravice koju šejtan ubaci u čovjeka pa ona ključa u srcu, pa se zbog toga čovjeku zacrveni lice.

Iako se u ovom hadisu spominju samo dvije riječi, ovaj hadis je jedno od pravila u međuljudskim odnosima, jedan od načina pokazivanja čovjekove ličnosti u postupanju prema ljudima.

U mnogim zemljama imamo priliku da učestvujemo na seminarima u kojima se uči i prikazuje kako i na koji način da se postupa sa ljudima: kada se nasmijati i kako, kako se osmjehnuti i na koji način, kako se obratiti sagovorniku, kako postupiti prilikom nezadovoljstva i sl., ali ponekad čovjek zaboravi da u životu Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ima najbolju uputu u ophođenju sa ljudima jer je on bio najboljeg ponašanja, tako ga je stvorio naš Gospodar.

(وإنك لعلى خلق عظيم)

“A ti si zaista najljepše ćudi (ponašanja).” (Kalem, 4)

Zato, ako želimo da bolje razumijemo hadis, zamislimo situaciju u kojoj ulazi čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i traži od njega oporuku.

A poznato je da kada čovjek ima priliku da se osami sa nekim velikim učenjakom, mudracem, poštovanim u društvu, te mu on odvoji dio svog vremena, takav svakako će iskoristiti priliku da traži savjet ili oporuku koja će mu veoma mnogo koristiti u životu, nešto kratko ali jasno.

Tako je i ovaj čovjek postupio, očekuje oporuku najboljeg bića na Zemlji kako bi mu bio ključ uspjeha u njegovom životu.

Međutim, iznenadio se kratkom odgovoru: “Ne ljuti se!”, te je zato i postavio isto pitanje nekoliko puta želeći nešto dodatno, ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovarao na isti način. Bez obzira što je čovjek htio još oporuka ili objašnjenja Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je zadovoljio sa sputavanjem ljutnje.

U drugom rivajetu se spominje da je čovjek rekao: “Oporuči mi nešto ali nemoj da bude puno”, u trećem kaže čovjek: “…pa sam počeo razmišljati (tj. zašto da se ne ljutim i sl.) pa sam razumio da je ljutnja vrhunac svakog zla.”

Pa je ljutnja uzrok međuljudskih problema i početak nesuglasica, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izliječio je tu bolest i pokazao čovjeku, a time i nama, kako da žive sretan život.

Šta znači: “Ne ljuti se!”

Učenjaci su kazali da postoje dva objašnjenja:

  1. kada se čovjek naljuti da ne prouzrokuje posljedice ljutnje nakon čega će se kajati jer čovjek kada je u ljutnji izgovori ili uradi djelo užurbano, bez razmišljanja i sl. te se zato kaže: “Ne poduzimaj ništa dok si ljut”.

To podrazumijeva u odnosu sa ljudima, sa suprugom, sa djecom, vožnja auta i ostale aktivnosti a ako čovjek bude od razumnih sačekat će kratko i donijeti ispravnu odluku.

Dakle, ljudi smo i realno je da se naljutimo. Ne možemo biti da se nikad ne naljutimo.

  1. da se potrudi čovjek da se ne naljuti usvajući lijepe osobine.

Iako smo spoznali da ne može čovjek da se ne naljuti, pa kako to objasniti? Tako što će uraditi sve ono što sputava ljutnju, kao što je blagost, oprost, strpljenje, odgađanje riješenja problema, promišljanje, podnošenje ljutnje, skromnost, podučavanje samog sebe onim što smekšava srce i drugim lijepim osobinama kako bi se oslabio intenzitet ljutnje.

Zašto je ljutnja toliko opasna i njeno sputavanje uzrok za sretan život?

Zato jer čovjek ubije čovjeka iz ljutnje, razvede suprugu iz ljutnje, istjera dijete iz kuće, uništi novac i imetak, lomi stvari po kući i mnogo puta se dešava upravo iz ljutnje.

Jedan od načina kako se suprostaviti ljutnji je: “Zaista se znanje stiče učenjem a blagost navikavanjem.” Tako da čovjek treba da se postepeno navikava da bude blag, iz situacije u situaciju, iz događaja u drugi tako vremenom će postići veći stepen blagosti u svojim postupcima.

Postoje ljudi koji su prirodno blagi, nekada takve u društvu nazivaju “hladni”. Šta god se desi ne uznemiri ih nešto posebno, takvi su od djetinjstva. Allah Uzvišeni je neke ljude takve stvorio i neka se zahvale svome Gospodaru na tome.

S druge strane, ne treba misliti da se blagost ne može postići i da se čovjek zadovolji mišljenjem kako je on prirodno grub, niti da će postići blagost “preko noći”, nego se postiže upravo navikavanjem na blagost. Ne smije čovjek sebi dozvoliti da kaže: “Ja sam grub i tako me je Allah stvorio”, nego ako je već tako stvoren treba pokušati da se navikne na blagost i da ne dozvoli sebi da ostari i preseli sa ovog svijeta sa tom negativnom osobinom.

Ne može sebi čovjek dozvoliti da je svjestan da ima neku negativnost a da mu je svejedno. Zar takav kada je bolestan ne traži načina da izliječi to što ga boli, što se negativno dešava u organizmu, pa tako isto treba postupiti i sa svojim negativnim osobinama, shodno mogućnostima.

Jer, bolest lošeg ponašanja je teže od bolesti tijela zato što bolest tijela osjeti samo taj bolesnik, a bolest lošeg ponašanja osjete svi oko njega.

  1. Koristi iz hadisa

1.Briga ashaba za ono što im koristi zbog riječi: “Oporuči mi nešto”, jer ashabi se nisu zadržavali samo na znanju da ga nauče nego su ga slijedili dok mnogi ljudi danas ispituju o propisima, a kada im se kaže istina opet je ne slijede.
2.Sagovorniku se treba obraćati onako kako mu priliči, njegovom stanju i okolnostima. To je veliko pravilo u međuljudkim odnosima koje kada bismo koristili ne bismo imali velikih problema s ljudima.
3.Zabrana ljutnje jer se zbog nje dešava veliki nered a nakon posljedica ljutnje čovjek se često kaje.

Kako liječiti ljutnju?

  1. Uzeti abdest jer je ljutnja vrelina a sputava je uzimanje abdesta, čak iako ne razumijemo mudrost toga dovoljno je što je to Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa.
  2. Utjecanje Allahu od prokletog šejtana: Euzu billahi mineš–šejtani–radžim.
  3. Promjena pozicije: ukoliko je bio u stojećem položaju da sjedne, a ako je sjedio da legne jer onaj koji je iznad snažniji je i u većoj mogućnosti da napravi veći problem zato treba da se spusti.
  4. Uspostavljanje namaza,
  5. Odlazak od problema ako će to biti korisnije i neće štetiti tom problemu.

Zlatno pravilo:

(عامل الناس بأخلاقك لا بأخلاقهم)

“Postupaj s ljudima shodno svom lijepom ponašanju a ne njihovim ponašanjem.”

  1. Vjera islam zabranjuje loše ponašanje a to podrazumijeva naredbu o lijepom ponašanju.

Jedne prilike je pustinjak uhvatio za odjeću Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da je ostavilo traga na njegovom vratu, a on se okrenu prema njemu i osmjehnu, sallallahu alejhi ve sellem.

  1. Ocjena hadisa

Hadis bilježi Buharija br. 6116 što znači da je vjerodostojan (sahih), a bilježe ga i drugi muhaddisi.

 

 

X