PITANJA I ODGOVORI

Koje uslove mora ispunjavati čovjek koji se bavi klanjem životinja

1.34Kpregledi

Pitanje: Es selamu alejkum ve rahmetullahi te’ala ve berekatuhu. Poštovana braćo, imam jedno pitanje!? Da li mi možete reći koji su osnovni uvjeti za ispravnost prinošenja žrtve od strane onoga koji kolje kurban, tj. kakvo mora biti njegovo stanje u pitanju vjere? Ja lično ne jedem meso od čovjeka koji ne klanja ili koji samo klanja ponekad džumu i ponekad sabah, manje više! Koji ne priznaje neke kur’anske ajete, koji smatra da se može klanjat kako kad… to jest smatra da nije obaveza da se svaki dan namazi moraju klanjati u njegovim vremenima bez obzira radio čovjek ili ne? I bez obzira ima li čovjek mnogočlanu porodici ili ne? On smatra da je obaveza radit a klanjat, to kako kad?? Kad se ima prilike i vremena za to, jer Allah je milostiv i samilostan? I upravo sam u dilemi sa jednim takvim kojem je krivo što ja neću da jedem meso koje on zakolje. Zato vas molim da mi iznesete dokaze i govor uleme ehli sunneta vel džemata po tom pitanje da bih konačno i ja znao, a i da bih konačno i njemu jasne dokaze iznio po pitanju toga!? Znači, želim da znam koje šarte mora ispunjavati onaj koji kolje kurban? Molim da mi odgovrite i Allah vas nagradio Džennetul Firedvsom!

Odgovor: Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ‘ala resulillah… Imam Ibnu Rušd el-Hafid el-Kurtubi rhm., kaže: „U šeri’atu se spominju tri vrste ljudi kada je u pitanju dozvoljenost klanja životinja kao i konzumiranje njihova mesa:

 -oni oko čije dozvoljenosti klanja se islamski učenjaci slažu,

-oni oko čije zabranjenosti klanja se islamski učenjaci slažu, i

-oni oko kojih se islamski učenjaci razilaze.

Islamski učenjaci se slažu na tome da ko pri sebi ima sljedećih pet svojstava, dozvoljeno mu je klati životinje i dozvoljeno je od njega jesti meso koje kolje:

  1. Islam
  2. Muškost
  3. Punoljetnost
  4. Razum
  5. Da klanja namaz.

Islamski učenjaci su složni i na tome da mušricima-idolopoklonicima, nije dozvoljeno da kolju meso, niti da se od njih jede ono što oni zakolju, shodno ajetima: „I ono što je na oltarima-kipovima, kao žrtva prinjeto“ (el-Ma’ida, 3.), i: „I ono što je u ime nekog drugog mimo Allaha zaklano“ (el-Nahl, 115.).

Što se tiče onih oko kojih se islamski učenjaci razilaze da li je dozvoljeno od njih jesti meso koje kolju ili nije – u pitanju su:

  1. Ehlu-Kitab
  2. Medžusije
  3. Sabejci
  4. Žena
  5. Dijete
  6. Luda osoba
  7. Pijana osoba
  8. (Musliman) koji ne klanja namaz.
  9. Lopov (sarik)
  10. Uzurpator-otimač (gasib)

Što se tiče Ehlu-Kitabija (jevreja i kršćana), islamski učenjaci su složni na tome da je dozvoljeno jesti meso koje oni kolju (od životinja koje su nama halal, naravno), shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „…i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena…“ (el-Ma’ida, 5.) – ali, ono oko čega se razilaze jesu neki detalji vezani za njih. Složni su na tome da je dozvoljeno jesti meso od njih:

 -ako nisu jedni od kršćana iz Benu Tagliba,

-ako nisu u pitanju murtedi-otpadnici,

-ako kolju za svoje potrebe,

-ako kolju u ime Boga,

-ako im životinja nije zabranjena Tevratom,

-ako dotičnu životinju nisu sami sebi zabranili – sve je osim loja dozvoljeno.

 Islamski učenjaci se razilaze po pitanju onoga što je nasuprot navedenom:

 -ako uz opunomoćenje kolju muslimanu,

-ako su od kršćana iz Benu Tagliba,

-ako su u pitanju murtedi-otpadnici,

-ako se ne zna da li kolju u ime Boga,

-ako se ne zna zašto su nešto klali,

-ili se zna da su klali u nečije drugo ime mimo Allaha dž.š., nalik onome što kao žrtvu prinose crkvama i slavama svojim,

-ili je u pitanju životinja kojima im je Tevratom zabranjena,

-ili je u pitanju životinja koju su sami sebi zabranili,

-a isto tako se ulema razilazi i po pitanju loja.

 (Pogledaj: Bidajetul-Mudžtehid, Kitabul-Zeba’ih, 1/450.)

Što se tiče muslimana koji iz neznanja i lijenosti ne obavlja namaz, šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: “Pet su ruknova islama; prvi od njih je šehadet, a potom na red dolaze ostala četiri rukna islama. Što se njih tiče – ako osoba njihovu obaveznost potvrdi, ali ih iz nemara ostavi – mi, i ako bi se borili protivu njega, zbog toga, nećemo ga tekfiriti (proglašavati nevjernikom), zato što ih ne obavlja, jer se ulema razilazi po pitanju osobe koja ta četiri rukna islama ostavi iz nemara i lijenosti, bez negiranja njihove obaveznosti svojim srcem. Ljude ne tekfirimo – izuzev u pitanjima oko kojih je sva islamska ulema složna, a to je šehadet, i to nakon što bude čovjek bude upoznat, pa nakon što spozna – odbije!” (Pogledaj: Mu’ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio: Fetava ve Mesa’il, str.9.; el-Durer el-Senijje, 1/70.; Šerhu Kešfil-Šubuhat, Ibnu Usejmin rhm.)

Šejh Nasiruddin el-Albani rhm., kaže: „Šehadet – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., je nešto što će spasiti onoga ko ga izgovori od vječnog boravka u džehennemskoj vatri, pa makar se radilo o osobi koja ne bude praktikovala ništa od preostala četiri rukna islama poput namaza i ostalog. Opšte poznato je to da se islamska ulema međusobno razilazi po pitanju osobe koja ne obavlja namaz, a vjeruje u njegovu propisanost i obaveznost. Većina islamske uleme je na stanovištu da osoba ne postaje nevjernikom zbog toga, već fasikom – velikim griješnikom. Za razliku od njih imam Ahmed, rhm., smatra takvu osobu nevjernikom, koja treba biti ubijena i to smrtnom kaznom za murtedde i otpadnike od islama, a ne smrtnom kaznom predviđenom za velike griješnike (poput ubica itd.). Od ashaba se bilježi i to da nisu gledali na ostavljanje bilo kojeg djela kao na djelo nevjerstva izuzev ostavljanja namaza. (Tirmizi, Hakim) 

Ja smatram da je istina sa većinom islamske uleme, a ovo što se bilježi od ashaba nije tekst Objave koji se odnosi na klasični kufr-nevjerstvo, koji svoga počinioca ostavlja vječno u vatri, bez ikakve mogućnosti da će ga Allah, dž.š., oprostiti, a već nam je poznata predaja od Huzejfe b. el-Jemana, r.a., koji je jedan od poznatih ashaba, u kojoj on odgovara Siletu b. Zuferu, koji je ovu stvar razumio isto onako kako ju je razumio i imam Ahmed, rhm., rekavši: „Šta će im biti od koristi takvo šehade – kada oni ne znaju za namaz!?“ Na šta mu Huzejfe, r.a., sugerira, odgovarajući mu  riječima: „O Sileh, spasiće ih džehennemske vatre, 3 puta!“

Ovo je jasan tekst od jednog od poznatijih ashaba – Huzejfe, r.a., po pitanju toga da nije kafir-nevjernik, musliman koji (iz lijenosti, neznanja i nemara), ne obavlja namaz kao i ostale ruknove islama. Takva osoba je musliman, koja će biti spašena od vječnog boravka u vatri, na budućem svijetu! Dobro upamti ovo što rekoh, jer ga možda nećeš naći na drugome mjestu!“ (Pogledaj: el-Silsila el-Sahiha, br.87., 1/86.; 1/130-132.)

Dakle, shodno svemu navedenom, ako je muslimanu dozvoljeno da jede ono što Jevreji i kršćani zakolju, od životinja koje su nama halal – klasični današnji Bošnjak (musliman), je bolji i vrijedniji od bilo kojeg jevreja i kršćanina, od kojih nam je Allah dž.š., ipak dozvolio da jedemo meso koje oni kolju, od životinja koje su nam halal (mimo njihovih slava i vjerskih obreda, naravno).

Na kraju, moramo uzeti u obzir i sljedeće:

Ajša r.a., jedne prilike upita: „O Allahov Poslaniče, ljudi nam donose meso a mi ne znamo da li je nad njim spomenuto Allahovo dž.š., ime ili ne!? Poslanik s.a.w.s., reče: „Vi recite „bismillah“, i jedite!“ Ajša r.a., dalje nastavlja pa kaže: Ti ljudi su bili novi muslimani (svježe izašli iz kufra/nevjerstva).“ (Buhari)

„Meso koje zakolje musliman je halal, spomenuto Allahovo ime nad njim ili ne. Musliman neće spomenuti ničije drugo ime osim Allahovo!“ (Predaju bilježi imam Ebu Davud u djelu el-Merasil, br.355., Ma’arifetul-Sunen vel-Asar, Bejheki, br.5799.; Sunen el-Kubra, Bejheki, br.18674.)

Ovu mursel predaju, podržava i predaja koju imam Darekutni rhm., bilježi kao musned, od Ibnu Abbasa r.a., da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada musliman zakolje životinju – i ne spomene Allahovo ime, slobodno neka jede, jer je doista musliman jedno ime od Allahovih imena!“ (Sunen, Darekutni, br.4806.)

Od Ibnu Abbasa r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Muslimanu je dovoljno ime – pa ako on zaboravi spomenuti bismilu u toku klanja, neka je spomene kasnije i nek’ se Allahovog imena prisjeti i nek’ jede!“ (Sunen, Darekutni, br.4808.; el-Sunen el-Kubra, 9/240.)

Šejh Abdul-Aziz b. Baz rhm., kaže: „Kur’an i Sunnet nam ukazuju na to da nam je halal i dozvoljeno jesti meso koje kolju jevreji i kršćani (ehlu-kitab), kao i na to da nam je haram jesti meso koje kolju ostale vrste nevjernika mimo ehli-kitabija, shodno ajetu: „Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena!“ (el-Ma’ida, 5.)

Ovaj ajet je izričit tekst po pitanju dozvoljenosti jela mesa koje je zaklano od strane ehlu-kitabija tj. jevreja i hrišćana. Pod riječju „jela onih kojima je data Knjiga“ misli se na ono što oni kolju. Iz citiranog ajeta se da razumjeti to da nam je haram-zabranjeno, konzumirati meso koje kolju ostale vrste nevjernika. Iz navedenog se izuzima meso kojeg jevreji ili hrišćani prinesu kao žrtvu nekom drugom mimo Allaha dž.š., što nam je zabranjeno ajetom: „Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime…“ (el-Ma’ida, 3.)

Ono što se zaklalo nešeri’atski i mimo propisa poput životinje za koju se zna da je umrla od strujnog udara ili davljenja i sl., to će spadati u nastavak ajeta, u kome se kaže: „…i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali!“ (el-Ma’ida, 3.) – i ne bitno je da li je životinja tako stradala od ehlu-kitabije ili muslimana.

Ako se ne zna na koji način je životinja zaklana – osnova je da je takvo meso halal, ako dolazi od muslimana ili ehlu-kitabija, a što se tiče životinje koja je pelcovana strujom ili je udarena – ali je preklana odmah nakon toga, dok je bila živa, takvo meso je halal i dozvoljeno za jesti.

Allah dž.š., kaže: „Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strjelicama. To je porok!“ (el-Ma’ida, 3.)

Dakle, ovaj ajet nam ukazuje na to da su udavljene i ubijene životinje haram-zabranjene za jesti, a istog statusa je i životinja koja je umrla od struje – prije nego li je zaklana dok je bila živa. Istog statusa je i životinja koja je udarena u glavu ili na neki drugi način – pa je umrla prije nego li je bila zaklana – takvo meso je haram za jesti, shodno navedenom ajetu.“ (Pogledaj: Medžmu’u Fetava Bin Baz, 8/429.; 23/87; Magazin el-Islah, br.90., Zul-Ki’ide, 1405.h.g.; Fetava Islamijja, šejh Muhammed el-Musned, 3/558.) – a Allah dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

X