Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/wp-content/themes/bingo/templates/template_single_post.php on line 1022
Ostala pitanja

Ko su murdžije?

2.57Kpregledi

Es-sellam Alejkum

 

Moje pitanje je to što se skoro na svakom mjestu spominju “murdžije”, možete li mi odgovoriti na sljedeća pitanja:

1. Definicija “murdžija”

2. da li “murdžije” priznaju sebe kao “murdžije” i smatraju sebe ispravnim?

3. da li “murdžija” ima na našim prostorima?

Murdžije su zabludjela muslimanska sekta koja je svojim poimanjem imana i njegovom definicijom izašla van okvira ehlus-sunnetskog učenja. Kod učenjaka ehlus-sunneta iman se sastoji od: ubjeđenja u srcu, riječi (dva šehadeta) i djela (djela udova) i ne vrijedi iman osim uz prisustvo ove tri komponente. Ibn-Kesir navodi od imama Šafije, Ahmeda i Ebu-Ubejda konsenzus učenjaka da iman sačinjavaju riječi i djela. (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-Azim, 1/41-42.). Imam Šafija kaže: “Složni su ashabi, tabi’ini i oni koje smo doživjeli nakon njih da se iman sastoji iz riječi, djela i nijeta (tj. ubjeđenja) i da je postojanost imana ovisna o svakom od ovih elemenata.” (Lalekai u Šerhul-usul, 5/957.). Ebu-Zura i Ebu-Hatim er-Razi kažu: “Učanjaci iz svih područja; Hidžaza, Iraka, Šama i Jemena su govorili da se iman sastoji od riječi i djela.” (Lalekai u Šerhul-usul, 2/198.). Imam Buhari kaže: “Sreo sam više od hiljadu učenjaka iz Hidžaza, Mekke, Medine, Kufe, Basre, Vasita, Bagdada, Šama, Egipta … ne razilaze se da je vjera sastavljana iz riječi i djela.” (Lalekai u Šerhul-usul, 2/194, Es-sijer, 12/407 i Fethul-Bari, 1/61 i ocijenio je ovu predaju ispravnom). Ibn-Abdil-Berr kaže: “Složni su islamski pravnici i hadiski stručnjaci da se iman sastoji iz riječi i djela.” (Vidjeti: Et-temhid, 9/238.). Imam Begavi kaže: “Složni su ashabi, tabi’ini i učenjaci ehlus-ssunneta poslije njih da su djela od imana.” (Vidjeti: Šerhus-sunne, 1/38.). Murdžije, pak, smatraju da se iman ogleda u riječima (i eventualno potvrdi srcem) i da je iman velikog griješnika kao iman vjerovjesnikâ, i ne smatraju činjenje dobrih djela sastavnim djelom imana. (Vidjeti: Et-temhid, 4/242, Medžmu’ul-fetava, 3/233, 13/24, 13/29, 23/197, Džamiul-ulumi vel-hikem, str. 44, Es-sijer, 5/44, Šerhu kasideti Ibn-Kajjim, 2/139, Avnul-mabud, 12/282). Međutim, same murdžije se razilaze po pitanju definicije imana. Tako džehmije, keramijje i murdžietul-fukaha ne definišu iman na isti način. Džehmije smatraju da je iman puko ubjeđenje u srce, keramije da je isključivo potvrda jezikom, a murdžietul-fukaha da je potvrda jezikom i ubjeđenje u srcu. Po mišljenju murdžija iman svih ljudi je isti. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 7/93.). Murdžije se slažu sa ehlus-sunnetom da ispravan iman podstiče na pokornost i činjenje dobrih djela, ali ne prihvataju tvrdnju da je činjenje dobrih djela pokazatelj ispravnog vjerovanja. (Uporediti: Medžmu’ul-fetava, 7/36 i 13/26). Po mišljenju nekih učenjaka murdžije su se podijelile na dvanaest različitih frakcija. (Vidjeti: El-džamiu li ahkamil-Kur’an, 4/171.).

Što se tiče murdžija oni, svakako, kao i druge zabludjele sekte smatraju sebe nosiocima istine. Što se tiče imena “murdžije” to su dobili od ehlus-sunneta jer su odvojili djela od imana.

Ovaj nakaradni akaidski mezheb, na veliku žalost, raširen je među muslimanskim masama općenito. Mnogi ljudi smatraju da je dovoljno izgovoriti riječi ihlasa (dva šehadeta) i nakon toga nadati se džennetu. Izgovor riječi ihlasa i ubjeđenje u srcu su elementarni dijelovi imana, ali nisu validni bez djela. Pored gorke stvarnosti mnogih muslimana, smatram da je termin “murdžije” isforsiran i pripisan vjernicima koji su čisti od njega. Kada je u pitanju ovo pohabano i neosnovano etiketiranje, pojedincima, daije predstavljaju pravu poslasticu. Optužuju ih da su murdžije, jer, navodno, nisu spoznali osnove vjere i nisu se odrekli lažnih božanstava. Nije mi poznato da je neko od daija pozivao ljude u ovaj pokvareni akaidski mezheb direktno ili indirektno. To što daije ne tekfire određenu osobu, zbog nedovoljno raspoloživih argumenata o njoj ili smatraju da je u javnom tekfiru dotične osobe veća šteta nego korist, ne smatra se mezhebom murdžija po konsenzusu razumom obdarenih ljudi. Međutim, nepravednog etiketiranja pa i proglašavanja otpadnicima nisu bili pošteđeni ni naši najbolji, zar da budu pošteđene daije?!, a Allah najbolje zna.

Mr. Safet Kuduzović