Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/wp-content/themes/bingo/templates/template_single_post.php on line 1022
Dawa

Ko se boji da’we???

329pregledi
Preveo: Harmin Suljić
Kada je u pitanju stanje ummeta u sadašnjem vremenu, najviše pozornosti privlače sve učestaliji napadi na čast i ugled osoba koje svoj život posvećuju naređivanju dobra i odvraćanju od zla. U toku tih beskrupuloznih napada ne biraju se metode, riječi i sredstva da se oskrnavi i crnim velom zaogrne svaki da’vetski, odgojni ili bilo koji islamski dobrotvorni projekat. U ovakvo stanje ummet nije zapao zbog toga što ne postoji dobro – Allahu hvala srca su ispunjena željom za činjenjem dobra, a to se jasno uočava ako pogledamo i sve veći broj djece na halkama Kur’ana, udjeljivanje na Allahovom putu, zaštitu siročadi i nezbrinutih samohranih majki, posjetu džamijama i tome slično – nego tajna ove prijetnje leži u činjenici što mnogi ljudi imaju loše predrasude o islamskim projektima općenito koji se u javnosti, posebno u medijima, žele prikazati negativnom svjetlu.
 
Pojedinci se boje da daju svoj doprinos da’vetskim projektima ili da pruže podršku onima koji rade na tom polju, zbog mogućih prijetnji ili možda zbog šubhe ili nečeg sličnog; neko se od njih boji zatvora, neko se boji otpuštanja sa posla, neko da ne bude protjeran itd. U većini slučajeva za ovu vrsta sumnje i straha nema prihvatljivog opravdanja, jer ima onih koji šire da’vu i to godinama a nikada im se ništa loše nije desilo, niti se oni osvrću na one koji pričaju protiv širenja dobra. Naprotiv, Allah ih je počastio visokim stepenima i ugledom, čašću i autoritetom među masama onih koji vole da’vu i oni koji pozivaju Allahu.
Istovremeno to ne znači da oni koji šire da’vu ili oni koji rade na dobrotvornim projektima nisu napadani,  fizički ili verbalno. Naprotiv, ponekada dođe do incidenata, ali to ne znači da od da’ve treba odustati.
 
Ako se nekim daijama, učenicima i alimima, zbog činjenja dobra i širenja Allahove vjere, zaprijeti zatvorom ili gubitkom posla, ili progonom, oni to doživljavaju kao da je kraj svijeta i misle da nakon toga neće moći nastaviti živjeti. Ovo je prividno, draga braćo, jer koliko smo puta čuli ili vidjeli da su naši preci iskušani sličnim i gorim belajima, ali su se strpjeli i podnijeli tegobe tog vremena pa im je Allah, subhanehu ve te’ala, otklonio nedaće, podigao im ugled i zamijenio im sve ono što je dunjalučko mnogo vrednijim nagradama.
Ilustrativan primjer za navedene konstatacije nalazimo u kur’anskom kazivanju o stanovnicima pećine, iz sure El-Kehf. Mladići koji se spominju u ovoj suri napustili su svoje kuće i porodice, svoje voljene ukućane, u zamjenu za pećinu u kojoj nema ni najosnovnijih uvjeta za život: ni hrane, ni pića. Međutim, u toj situaciji nisu rekli: Sakrijte se u pećinu i pripremite se za neimaštinu i podnošenje tegoba radi Allaha, nego su rekli: ”…sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.” (El-Kehf, 16)
 
Zašto su imali ovakav stav? To je upravo bilo radi jekina – čvrstog ubjeđenja da će Allah nagraditi svakoga onoga ko korača putem prema Njegovom zadovoljstvu: najprije pripremljen za taj put, oslonjen na Allaha, a onda će mu Allah dati izlaz iz svake situacije. Nakon svega toga, Allah, subhanehu ve te’ala, podigao im je ugled i dao da se vjekovima spominju na cijeloj Zemlji sve do Sudnjeg dana.
 
Islamski ummet svjestan je da je dunjaluk kuća nedaća, ispita i iskušenja, i da je Allahov sunnet da ljudi budu iskušani. Vjerovjesnici su bili stavljani na kušnje, dobri ljudi su iskušavani, daije su podnijele tegobe na tom putu, ali ništa od toga ih nije odvratilo od da’ve. Jer kada bi se svako ko se uplaši za sebe odustao od da’ve, ili kada bi svako koga pogode neke nedaće na tom putu odustao od da’ve, onda na dunjaluku ne bi ostao ni najmanji trag širenja vjere.
 
Onaj ko misli da je put do Dženneta posut ružama, grdno se vara. Onaj ko misli da je nedaća u tome ako bude bačen u tamnicu, ili ako izgubi posao, ili ako bude protjeran iz kuće, ili čak ako bude ubijen smatrajući to najvećim gubitkom, također se grdno vara. Lijep primjer našli smo u životu šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah, koji je bio progonjen, udaran, zatvaran više puta, ili čak štaviše, umro je u zatvoru, ali ga je Allah počastio spomenom, dok njegove dušmane niko i ne spominje niti zna za njih niti za njihova djela. Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, govorio je (dok ovo čitam suza mi niz obraz polahko silazi):
”Šta mi mogu moji neprijatelji uraditi?
Moj džennet i moji vrtovi su u mojim grudima.
Gdje god da krenem, uvijek su sa mnom i ne napuštaju me.
Moj zatvor je osama sa Allahom.
Moje ubistvo je šehadet.
Ako me protjeraju, to će biti za mene turizam.”
Ali ovo ne može svako osjetiti, nego samo onaj ko je iskren prema svom Gospodaru, onaj ko ima iskren nijjet, onaj ko se oslanja na Allaha nakon pripremanja za takav put, onaj ko se osvrće na učene i pita ih kako da postupi u takvim situacijama.
 
Najbitnije je da čovjek u svojoj da’vi nastupa sa znanjem temeljeći stavove na riječima Uzvišenog i Njegovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, onako kako su to shvatali alimi, posebno kada je riječ o osjetljivim pitanjima u vjeri. Mora se bojati Allaha i biti iskren u traganju za onim što je ispravno. Onaj ko to učini, spoznat će pravi put, osjetit će granice menhadža i neće se nikad osvrtati oko sebe i sumnjičavo se odnositi prema sebi i drugima, nego će nastaviti pravim putem šta god da ga na tom putu snađe od dobra ili zla.
Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: ”Neka se niko od vas ne osvrće i idite tamo kuda vam je naređeno.” (El-Hidžr, 65)
 
Ove moje riječi nisu poziv da se čovjek gurne u smutnje ili belaje, jer ako je čovjek spašen i zaštićen od nedaća i iskušenja, onda mu to njegovo stanje ne može niko zamijeniti nečim boljim na dunjaluku. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, govorio je: ”Nemojte priželjkivati susret sa neprijateljem.” Šerijatski se zahtijeva od čovjeka da bježi iz onog mjesta gdje vlada smutnja. Imali smo priliku upoznati ljude koji su govorili da kada bi bili iskušani strpjeli bi se, te da bi ovako ili onako postupili, ali kada ih je pogodila nedaća, okrenuli su se u potpuno suprotnom pravcu bježeći od ove vjere. Da nas Allah sačuva takvih postupaka.
 
Ono što se traži od čovjeka jeste da učini ono što mu je obaveza sa šerijatskim mjerilima i smjernicama bez odlaska u jednu od dvije krajnosti. Od njega se ne traži da pretjeruje pa da završi na nimalo zahvalan način, niti smije sebi dozvoliti pasivan odnos prema da’vi zapostavljajući ono što mora da učini.
Ako ipak čovjek uloži maksimalan trud i odmjereno stupi na polje da’ve pa ga zadese neke nedaće ili iskušenja, neka se na tome strpi jer je sve sa Allahovim određenjem. Jer ko se strpi tog trenutka, Allah će mu nedaću zamijeniti olakšicom, ono što je kod Allaha bolji je završetak nego cijeli dunjaluk.
 
Nedaće koje su zadesile ummet su plodovi postupaka sinova ovog ummeta koji su se udaljili od šerijatskog menhadža. Pokrenuti su sa hamasom (ispunjeni entuzijazmom) koji se nije ograničio šerijatom te su zapali u djela koja su uzrokovala ne samo njima nego cijeloj zajednici teške nepoželjne posljedice. Sa druge strane ummet trpi zbog toga što se veliki broj ljudi ustručava učestvovati u da’vi ili bilo kakvom širenju dobra. Svaka od ove dvije skupine izgubila je radar umjerenosti. Hamasovci se ne osvrću na učene u društvu niti traže njihovo mišljenje, čime kopaju jamu sami sebi, a i drugima u njihovoj blizini.
Istina je na raspeću između ove dvije skupine, pasivnih i radikalnih, Allahov put je pravi put i na njemu nema krivina, kao što Uzvišeni kaže: ”Ovo je Moj pravi put pa ga slijedite i nemojte slijediti stranputice pa da vas odvedu sa pravog puta. To vam je naredba od Njega da biste se bojali.” (El-Enam, 153)
 
Put da’we je jasan put: ”Ti pozivaj na put svog Gospodara mudrošću i lijepom opomenom i sa njima raspravljaj na najljepši način. Tvoj Gospodar  najbolje zna ko je skrenuo sa Njegovog puta i On najbolje zna koje na upućen.” (En-Nahl, 125)
Onaj ko je iskren prema Allahu i ko krene putem širenja Njegove vjere, neka se nada dobru ovog i onog svijeta. Allah daje uspjeh!
 
Izvor: www.islamway.com