Dawa

Ko je zaostao-muslimani ili liberalisti?

435pregledi
Autor: Abdulaziz El-Dželil                   Preveo i  prilagodio: Emir Demir

Jedan od termina koji su komunisti, basisiti i nacionalisti u proteklim desetljećima koristili pri markiranju onih koji se pridržavaju islamskog zakona je i termin „zaostalost“. Pod time su mislili na vraćanje unazad stotine godine, tj. na ono doba kada je Kur’an spušten na srce našeg vjerovejsnika Muhammeda, s.a.v.s., Onaj koji se pridržavao Poslanikovih, s.a.v.s., uputa i prakse njegovih časnih ashaba, prema njihovoj tvdrnji, bio je zaostao i nazadan.
A kako li je samo časna i lijepa ova nazadnost s kojom visoko podižemo naša čela i ponosimo se meðu ostalima! Dovoljno nam je ponosa da nam je Allah Gospodar i da nema drugog gospodara osim Njega. Dovoljno nam je ponosa da smo mi Njegovi robovi. Kako je samo pjesnik lijepo spjevao:
 

Ništa mi drugo ne poveća čast
A  gotovo da svojim stopalima ne pogazih Danicu
Do riječi Tvoje: „O Moji robovi“
I što mi Ahmeda za vjerovjesnika dade

 Iako se ovaj termin vremenom istrošio, ipak se još upotrebljava da bi se ljudi odvraćali od onih koji slijede predaje i metod Ispravnih prethodnika. Nekada se ovaj termin zamijeni drugima, poput „fundamentalizam“, „radikalizam“ i sl. Naročito se danas potencira od strane onih koji se nazivaju sekularistima, liberalistima i modernistima. Ovi termini, kojima se raduju i ponose oni koji su ih izumili, sa sobom nose značenja emancipacije i osloboðenja od svega što je ‘staromodno’, ili svega što ograničava slobodu čovjeka, svejedno radilo se o vjeri, vjerskom zakonu, običajima i tradiciji. Sve ove riječi kod njih se podudaraju sa značenjima pokuðene nazadnosti i fundamentalizma.
 Ovdje ne želimo dati kritički osvrt ili opovrgnuti ove termine i njihovu upotrebu, jer oni sami u sebi nose ono što će ih dokrajčiti,  a to ćemo pojasniti drugom prilikom.
 Zapravo, u ovom članku želimo pojasniti da ovi ljudi koji se bune protiv svoje vjere, Vjerovjesnika, s.a.v.s.,  i Ummeta, i koji pozivaju u osloboðenje od prošlosti i progres, u suštini su oni sami duboko zaronili u zaostalost i nazadnost stare historije. Kamo sreće da se radi o povratku onome na čemu su bili časni poslanici u vidu monoteizma i pravog puta, već je to nazadovanje koje su zastupali neprijatelji poslanika i njihovi mnogobožaćki narodi. To je pojašnjeno u priči o Šuajbu, alejhis-selam, sa njegovim narodom. Kada ih je pozvao u monoteizam, tj. da jedino Allahu robuju, i da ljude ne varaju, te da ne zakidaju na vagi i kantaru, njegov narod je rekao: ‘O Šuajbe’, govorili su oni, ‘da li molitva tvoja traži od tebe da napustimo ono što su preci naši obožavali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si obazriv i razuman!’” (Hud, 87)
 Šuajbov narod su stanovnici Ejke koji su spominju u suri Eš-Šu’ara, jer Uzvišeni kaže: “I stanovnici Ejke su u laži ugonili poslanike. Kad im Šuajb reče: ‘Kako to da se ne bojite?“ (Eš-Šu’ara, 176-177) Nekada se spominju po pripadnosti svome plemenu Medjen, a nekada se spominju po Ejki, tj. velikom drvetu koje je raslo u njihovoj okolini.
 Želi se reći da se Šuajbov narod opirao Allahovom vjerovjesniku Šuajbu smatrajući da zadire u njihovu privatnost i da su oni slobodni da čine što žele. Rekli su mu: „Šta ti imaš sa našom slobodom uvjerenja? Šta tvoja vjera ima sa našom ekonomijom i načinom obrta naših imetaka? Mi smo slobodni da činomo što želimo.“’Da li molitva tvoja traži od tebe da napustimo ono što su preci naši obožavali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja?“ (Hud, 87) Allahu Ekber! Ovo su, tako mi Allaha, iste riječi koje danas, u stopu ih slijedeći, izgovaraju pobornici liberalizma i sekularizma. „Jesu li to oni jedni drugima oporučili? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili.“ (Ez-Zarijat, 53) Tako mi Allaha, uistinu, to je ta prezrena nazadnost u koju pozivaju sekularisti i liberalisti u savremenom dobu, a i pored toga tvrde da su progresivni i civilizirani, dok u isto vrijeme  povode se za navodima svojim predaka idolopoklonika, stanovnika Ejke, koji su ih prestigli za hiljade godina. Kakva je onda razlika izmeðu starijih stanovnika Ejke i ovih savremenih?
 Savremeni stanovnici Ejke, a i njihovi prethodnici, ne shvataju, ili ne žele da shvate, da vjerovanje ne može opstati bez ispovijedanja jednoće Alahu, Azze ve Dželle, i odbacivanjem svega što se obožava mimo Allaha. Isto tako, vjerovanje opstoji isključivo na sprovoðenju Allahovih zakona u trgovini, ekonomskim transakcijama i svim ostalim pitanjima života i meðusobnog ophoðenja. Svi ti zakoni su jednistvena cjelina tako da se uvjerenja ne razlikuju od namaza, propisa života, životnih okolnosti itd.
 Savremeni stanovnici Ejke, koji imaju visoke diplome sa naših i svjetskih univerziteta, najprije se pitaju s velikom dozom pokude: Šta islam ima sa ličnim ponašanjem pojedinca? Šta islam ima sa politikom? Šta islam ima sa odjećom žene? Šta islam ima sa ureðenjem porodice? Kažemo: Kakva je razlika izmeðu ovih i pitanja stanovnika Medjena: “’Da li molitva tvoja traži od tebe da napustimo ono što su preci naši obožavali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja?“ (Hud, 87)
 Oni se zatim pitaju, a zapravo i žestoko i nasilno negiraju da vjera može ući u književnost i ekonomiju, ili da se meðusobno ophoðenje ljudi veže za uvjerenja, pa čak i za ikakav moral nevezan za uvjerenja. Šta vjera ima sa kamatnim poslovanjem? Šta vjera ima sa prevarom i kraðom sve dok prevara i kraða ne potpadnu pod slovo konvencionalnih zakona? Zapravo, oni se ponose govoreći da kada moral uðe u ekonomiju onda je i pokvari. čak, oštro negiraju i teoretske postavke nekih zapadnih načela o ekonomiji, kao što je moralna postavka, smatrajući da se time ‘miješaju kruške i jabuke’. Kakva je razlika izmeðu ovih i pitanja koje su postavili stanovnici Ejke svome vjerovjesniku: “’Da li molitva tvoja traži od tebe da napustimo ono što su preci naši obožavali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja?“ (Hud, 87)
 Ne treba se mnogo izdići iznad tog prvog paganstva stanovnika Medjena, a da nećemo vidjeti nazadne sekulariste ili liberaliste koji kažu da imaju znanje, spoznaju i civilizaciju. Oni sumnjiče one koji vežu vjerovanje u Allaha, lično ponašanje u životu, te materijalne transakcije na tržištu. Optužuju ih za nazadnost, isključivost, inferiornost, pa koja od ove dvije skupine je preča da dobije epitet paganske nazadnosti? Kada bi oni samo znali!
 Bilo bi lijepo da ovom prilikom zastanemo kod primjera liberaliste koji se ponosi svojim liberalizmom, a prethodno ga je skrivao i stidljivo promicao. Kažemo mu: Preciziraj nam značenje tog termina čijom se pripadnosti ponosiš. Odgovorit će: To je strana riječ koja znači osloboðenje i napuštanje svakog ograničenja slobode čovjeka, pa makar to ograničenje dolazilo iz Božijeg zakona i vjere. Tada ćemo mu reći: Ti si se svojim osloboðenjem od Allahovog zakona, koji se očituje u vjerovanju, propisima i moralu, okrenuo obožavanju svoje strasti i stavio o svoj vrat omču stvarnoga ropstva. Ako uistinu misliš da je to sloboda, onda sam sebe varaš i druge zbunjuješ, jer ono što zastupaš je samo ropstvo, poniženje i paganstvo. Tako Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao,  kaže govoreći o primjerima ovakvih liberalista:
 
Pobjegoše iz ropstva za koje su stvoreni,
Pa su iskušani ropstvom duši i šejtanu.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao,  kaže: „Ko bude iskren prema Allahu i Njegov rob, smatrajući svoga Gospodara koji sudruga nema dražim od bilo čega drugoga, onda će mu biti pokoran i pred njim ponizan. U suprotnom će njime ovladati bića, a njegovo srce će okupirati šejtani. Bit će od onih koji su zalutali, šejtanove braće.“
 Pisac knjige „Fi Zilalil-Kur’an“ kaže: „Kada viša državna vlast podliježe isključivo Allahovim propisima i očituje se u superiornosti Njegovog božanskog zakona, onda je to jedina okolnost kada se ljudi u potpunosti oslobaðaju od obožavanja ljudske strasti i obožavanja ljudi. Ovo je jedina slika islama ili civilizacije koja važi na Allahovoj vagi, jer civilizacija koju Allah želi ljudima počiva na osnovnom temelju počasti i slobode svakog pojedinca. čovjek nema počasti i slobode kada robuje drugom čovjeku, niti ih ima kada jedan dio društva donosi zakone i monopolizira pravom više vlasti. Jedni od njih su robovi koji se pokoravaju i slijede ove gospodare. Islamsko zakondavstvo nije ograničeno samo na zakonske propise, već moralne vrijednosti i običaji su, takoðer, zakonodavstvo kojem se pojednici potčinjavaju, osjetili to oni ili ne. Društvo sa ovakvim opisom (robovanja ljudima) je zaostalo i nazadno.“
 Ovim se jasno očituje da liberalisti, koji se ponose svojim uspjehom i pozivaju na slobodu i zahtijevaju njeno sprovoðenje u društvima, u isto vrijeme pozivaju u paganske sisteme koji su daleko od pravog izvora slobode, a on je obožavanje Allaha, Azze ve Dželle, koji sudruga nema. Oni su zalutali, druge u zabludu odvode i odvraćaju od Allahovog puta, jer nema prave slobode osim sa izvoðenjem ljudi iz robovanja drugima mimo Allahu ka robovanju Allahu Jedinome. Sve drugo mimo toga je sužanj, porobljavanje, poniženje, nesreća, bez obzira koliko pobornici tih zahtijeva govorili pod plaštom ljudskih prava i sl.
 Gorka stvarnost u kojoj živi čovječanstvo danas je najbolji svjedok za to, jer čovječanstvo se danas okrenulo ka porobljavanju slabijeg od strane jačeg, manjeg od strane većeg, i to na svim nivoima: pojedinaca, grupacija i država. Ako pogledamo u život onih koji su se udaljili od robovanja Allahu, Azze ve Dželle, i Njegove vjere, vidimo kako su zapali u ponizna obožavanja drugih. Neki su postali robovi svojih strasti, neki robovi svoje pozicije, neki robovi svoje veličine, ugleda i imetaka, a robovanje Allahu, u kojem je snaga, počast i sloboda, zamijenili su meðusobnim robovanjem i robovanjem strastima. To je pravo poniženje i ropstvo. Ovo je ta sloboda i emancipacija koju zagovaraju savremeni liberalisti. Ružni su oni nasljednici svojih prethodnika stanovnika Ejke. Molimo Allaha, Azze ve Dželle, da ih uputi i da uputi zalutale muslimane. Zahvala na kraju pripada samo Allahu.

Časopis El-Bayan

Prvi put objavljeno: Nedjelja, 28 Listopad 2007 04:06