Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/2020/wp-content/themes/minbertheme/templates/template_single_post.php on line 1084
Akida

Ko bude rekao: Ljudi su propali – znaj da je on najgori od njih!

1.1kviews

Priredio: Sead ef. Jasavić

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ako čuješ čovjeka kako govori da od ljudi nema ništa i da su propali – znaj da je on najgori među njima!“ (Sahih. El-Muvetta, Malik, rivajet Jahje el-Lejsija, br.1778.; Muslim, br.6850.; el-Edeb el-Mufred, el-Buhari, br.759.; Ebu Davud, br.4985.; Musned, Ahmed, br.7671-8495-10006-10708.; Sahih, Ibnu Hibban, br.5762.; Musned, el-Bezzar, br.9086.; Musned, el-Tajalisi, br.2560.)

Kadi Ijad rhm., kaže: „Ulema tumači ove riječi time da se to odnosi na čovjeka koji ima za cilj potcjenjivanje i ismijavanje ljudi, a divljenje samim sobom, a ako je u pitanju osjećanje boli i sažaljenja zbog nestanka dobrih ljudi, i zbog toga što su ranije ljudi bili dobri, i zbog toga što su prve generacije bile dobre – hadis se ne odnosi na to, tako da će se namjera uzimati u obzir. Prvo postupanje je znak oholosti i izrugivanja ljudima – što je pokuđeno, dok je drugo postupanje znak sažaljenja nad samim sobom a ujedno i veličanje Selefa, što nikako nije pokuđeno. Neki smatraju da se ovo odnosi na fanatike i novotare koji smatraju da su ljudi propali – obećavajući im vječni boravak u džehennemu zbog grijeha koje čine, kao i na one koji ljude bacaju u očaj i pesimizam spram Allahove dž.š., milosti i oprosta!“ (Pogledaj: Ikmalul-Mu’ulim, 8/49.)

Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Islamska ulema je složna na tome da se ova pokuda odnosi na to ako neki čovjek ima za cilj potcjenjivanje i ismijavanje ljudi, smatrajući sebe boljim od njih, i smatrajući ružnim i ogavnim njihovo stanje u kojem su – a sve ovo zbog toga što niko ne zna Allahove tajne kada su Njegova stvorenja u pitanju, a što se tiče onoga ko to kaže iz žalosti zbog onoga što uvidi kod sebe i kod ostalih ljudi od zapostavljanja vjerskih principa i pravila – takvo što nije strašno (la be’ese alejh), kao što se kaže: „Nije mi poznato da Ummet Muhammeda s.a.w.s., ikako drugačije klanja namaz osim zajedno-džematile!“ Ovako je to tumačio imam Malik rhm., u čemu su ga ostali slijedili.“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi alel-Muslim, br.4755.)

Imam el-Hitabi rhm., kaže: „Ako čovjek počini ono što je sam zamjerao ljudima, mahanisao im ili im grijehe otkrivao, tvrdeći da su se ljudi pokvarili i da su propali – tada će on biti gori od njih, i plus zbog toga što im je mahane otkrivao i u obraz im dirao, a možda će ga takvo ponašanje učiniti oholim, te da se umisli da je on bolji od njih!“ (Pogledaj: Me’alimul-Sunen, el-Hitabi, br.1362.)

Imam el-Hitabi rhm., kaže: „Ovaj hadis se odnosi na pobornike kazni i prijetnji (ashabul-ve’id), i na one koji dijele stavove fanatika i ekstrema (gulat), koji ljudima obećavaju vječni boravak u vatri zbog velikih grijeha koje čine, kao i zapadanje u očaj spram Allahovog dž.š., oprosta i milosti. Ko tako bude razmišljao on je od ljudi najpropaliji i najgori i griješniji je od onoga koji počini grijeh a ne izgubi nadu u Allahovu dž.š., milost!“ (Pogledaj: Garibul-Hadis, 1/536.)

Imam Ebu Davud rhm., navodi riječi imama Malika rhm., koji kaže: „Ako ovo čovjek izgovori iz žalosti zbog onoga što ljudi (ne)rade – po pitanju vjere, ne vidim da je takvo postupanje strašno, ali ako to čovjek izgovori bivši umišljen i diveći se sobom, a potcjenjujući ostali svijet – to je ono što je ovim hadisom pokuđeno i zabranjeno!“ (Pogledaj: Sunen, Ebu Davud, br.4985.)

Imam Ibnu Hibban rhm., je, prije spomena hadisa: „Ako čuješ čovjeka kako govori da od ljudi nema ništa i da su propali – znaj da je on najgori među njima!“ – stavio sljedeći naslov: „Ko se bude ismijavao i izrugivao ostalom svijetu – znajte da je on propao a ne oni!“ (Pogledaj: Sahih, Ibnu Hibban, br.5762.)

Imam Ebul-Tajjib Abadi rhm., kaže: „Ekstremi, koji ljude ostavljaju u očaju i pesimizmu spram Allahove dž.š., milosti, govore: Ljudi su propali tj. zaslužili su džehennemsku vatru zbog loših djela svojih, pa kada čovjek to iskaže – on ljude osuđuje i obavezuje ih na to, a ne Allah dž.š., tako da se neće uzimati u obzir to što takva osoba govori, zbog toga što je Allahova dž.š., dobrota nemjerljiva, i zbog toga što je Allahova dž.š., milost sveobuhvatna, a može se i odnositi na to da kada neko presudi ljudima da su propali i ništavni – s time ih čini očajnim spram Allahove dž.š., milosti, i s time ih samo tjera na to da su još više Allahu dž.š., budu nepokorni, te da još više ogreznu u grijeh i neposlušnost – tako da je faktički on taj koji ljude tjera na grijeh!“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud, 9/2264.)

Imam el-Gazali rhm., kaže: „Ovakve riječi nam ukazuju na to da je u pitanju izrugivanje i podsmijavanje sa Allahovim dž.š., stvorenjima, a i igranje sa Allahom dž.š.; u pitanju je osoba sigurna od ahiretskih tegoba, koja se ne plaši od Allahove kazne i srdžbe – čim druge ljude smatra propalim i stradalim a sebe smatra spašenim i uspjelim – takva osoba je, zbog toga što zbori, bez ikakve dvojbe, najpropalija i najgora, a dovoljno joj je zla to što ponižava druge ljude. Ljudi će susresti spas zbog njegova veličanja Allaha dž.š., i ljudi će se približavati Allahu dž.š., tako što će bivati u blizini ovakvog čovjeka, a isti on će biti omražen kod Allaha dž.š., zbog njegovog distanciranja i udaljavanja od ljudi, kao da mu je poniženje sjediti s njima – tako da je on najpreči propadanja. Ako čovjek to bude izgovorio iz sažaljenja prema ljudima takvo što nije pokuđeno.“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir, el-Munavi, 1/485.)

Imam Ibnul-Dževzi rhm., kaže: „On je najgori i najpropaliji – jer je on to rekao iz jednog od dva razloga – ili zbog ismijavanja sa ljudima i potcjenjivanja istih, smatrajući sebe vrijednijim i boljim od njih, ili zbog toga što im je presudio ahiretskom kaznom, ostavljajući ih u očaju i pesimizmu spram Allahove dž.š., milosti… što je očitije i čuvenije tumačenje ove predaje.“ (Pogledaj: Kešful-Muškil min Hadisil-Sahihajn, br.2652-2125.)

Imam Muhammed b. Ebi Nasr el-Ezdi el-Humejdi rhm., kaže: „Ko bude u očaj stavljao ljude tj. da su zaslužili kaznu i da će biti kažnjeni, i bude ih dovodio u pesimizam i očaj spram Allahove dž.š., milosti – taj je najgori i najpropaliji, jer je zatvorio vrata nade koja Allah dž.š., nije zatvorio robovima Svojim!“ (Pogledaj: Tefsiru Garibi ma fi Sahihajn, 1/169.)

Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: „Islamska ulema je složna na tome da se ove riječi odnose na onog čovjeka koji se izruguje i ismijava sa drugim ljudima i potcjenjuje ih, uzdižući sebe a kudeći ostale, a što se tiče onoga ko to kaže iz žalosti zbog onoga što uvidi kod sebe i kod ostalih ljudi od zapostavljanja vjerskih principa i pravila – takvo što nije strašno (la be’ese alejh). Imam el-Hitabi rhm., kaže: „Ako čovjek počini ono što je sam zamjerao ljudima, mahanisao im ili im grijehe otkrivao, tvrdeći da su se ljudi pokvarili i da su propali – tada će on biti gori od njih, i zbog toga što im je mahane otkrivao i u obraz im dirao, a možda će ga takvo ponašanje učiniti umišljenim, te da je on bolji od njih!“ (Pogledaj: el-Keba’ir, šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., br.128.)