Aktuelno

Kazne u islamu

1.7Kpregledi
Preveo: hfz. Zijad ef. Dervić

U islamu postoje mnoge rigorozne kazne koje je Uzvišeni propisao iz Svoje mudrosti. Kada se govori o ovim kaznama, prvenstveno se misli na kazne za kraðu i blud. Kazne za ova nedjela dešavaju se veoma rijetko, a radi se o odsijecanju ruke kradljivcu i bičevanju bludnice i bludnika ili kamenovanju do smrti ukoliko su blud počinili oženjen muškarac ili udata žena.

Slažem se sa svima onima koji tvrde da se radi o veoma rigoroznim kaznama. Ali, kada je u pitanju kraða, ona u temelju narušava javnu bezbjednost jer kradljivci uglavnom izvršavaju ovo nedjelo naoružani, tako da se u većini slučajeva to završi smrću čovjeka koji je pokraden, a koji je u potpunosti nevin. Od onih koji su zabrinuti zbog odsječene ruke kradljivca očekujem da razmisle o sljedećem: Tako mi Allaha, dž.š., gubitak nevinog života čovjeka koji je stradao od strane kradljivca daleko je gori i svirepiji od odsijecanja ruke kradljivcu koji je ovim činom narušio javnu bezbjednost i napao na tuði imetak i prolio nevinu krv. Zbog toga, neka nam dozvole da im postavimo sljedeće pitanje:
Zbog čega se toliko brinete zbog odsječene ruke kradljivca, a ne brinete se zbog nevinog čovjeka koji je stradao?
Oni koji se bave etičkim vrijednostima čovjeka neka znaju da je upravo žestina ove kazne sačuvala veliki broj ruku kradljivaca kao što je u isto vrijeme i zaštitila bezbroj nevinih života i sigurnost u društvu. Zbog toga, provoðenje ovih žestokih kazni izazvalo je više straha kod zločinaca nego što je bilo odsječenih ruku. Statistički podaci u Saudijskoj Arabiji do kojih su došli strani istraživači, koji su došli da se uvjere u stvarno stanje, pokazuju sljedeće: U vrijeme osmanlijske vladavine na ovim prostorima, kada se sudilo po francuskim zakonima, hadžije nisu mogli bezbjedno da putuju izmeðu dva sveta grada Mekke i Medine osim ako nisu imali jaku oružanu pratnju. Ali, nakon uspostavljanja saudijske države, kada se počelo suditi po slovu Kur’ana, fenomen kraðe odjednom je nestao, tako da su stranci mogli da bezbjedno putuju od istoka da zapada ove zemlje a da se ne boje za svoj imetak i živote, a nijedna ruka od tada nije odsječena zbog kraðe.
Sve ovo potvrðuje da je cilj žestokih kazni koje je islam propisao ustvari prijeki lijek za sve društvene poremećaje, jer, zbog njih kriminalci i zločinci odustaju od svojih zlodjela i na taj njihove ruke ostaju čitave, a imeci i životi ljudi bivaju bezbjedni.
Iz istih razloga propisana je kazna za činjenje bluda – bičevanje ili kamenovanje. Priznajemo da je i kazna kamenovanjem uistinu rigorozna. Ali, treba napomenuti da islamski zakon uopće ne priželjkuje njeno izvršenje i svakom kadiji – sucu nareðeno je da poduzme sve što je u njegovoj mogućnost da ne doðe do izvršenja tih kazni. Zbog svega toga, u proteklih četrnaest stoljeća nije se desilo da je ijednom izvršena ova kazna na osnovu svjedočenja, jer, kada je u pitanju svjedočenje, za njegovu ispravnost postavljeni su veoma teški uvjeti. Kazne za blud koje su se desile izvršene su na osnovu dobrovoljnog priznanja i to se veoma rijetko dešava. Jer, i u ovom slučaju islamsko zakonodavstvo ulaže krajnje napore kako bi se onaj ko želi da prizna odvratio od toga i kako bi se pokajao Allahu, dž.š., zbog učinjenog grijeha i kako bi zaštitio svoju čast prikrivajući svoju sramotu. Kao što smo rekli, islam ulaže krajnje napore kako bi se izbjeglo izvršenje šerijatskih kazni.
Po drugi put napominjemo da je cilj ovih žestokih kazni preventivno djelovanje na onog ko razmišlja da učini neki zločin. Zbog toga, kazna kamenovanjem i dalje je pravosnažna i žestoka, ali u stvarnosti je njena primjena u potpunosti zamrla, kada je u pitanju njeno izvršenje na osnovu svjedočenja i veoma rijetko se desi zbog priznanja za učinjeni grijeh.
5. Iz svega ovoga da se zaključiti da je islam putem ovih žestokih kazni zaštitio porodicu od raspadanja i porijeklo djece učinio je poznatim. Iako vjerujemo da se zlo proširilo na svakom mjestu u svijetu, moramo znati da je neprimjenjivanje ovih rigoroznih kazni dovelo do toga da se supružnici sve manje boje Allaha, dž.š., i sve su bliže zapadanju u grijeh. Sve ovo dovelo je do narušavanja institucije porodice u sredinama gdje se islam ne prakticira, bračna sreća je uništena, ali, oni supružnici koji su odani jedno drugom, svojoj vjeri i Gospodaru, uvijek će živjeti sretni i zadovoljni.

 
Prvi put objavljeno: Utorak, 07 Listopad 2008 19:00