AkidaISTAKNUTO

Kako se iskreno pokajati

233views

Piše: Kenan-ef. Ćosić

 Svi sinovi Ademovi su grješnici, a najbolji grješnici su oni koji se kaju. Najopasniji vid griješenja jeste ustrajno činjenje grijeha bez pokajanja između njih, a najbolje pokajanje jeste ono nakon kojeg nema povratka grijehu.

Šejhul-islam Ibn Kajjim, rahimehullah (El-Kelimut-Tajib, 24) i prije njega imam Ebu Hamid el-Gazali (El-Ihja, 3/45–46) podijelili su srca u tri kategorije i to: zdravo, mrtvo i bolesno srce. Zdravo srce je ono koje je ustrajno u pokornosti, mrtvo je ustrajno u zabludi, a bolesno se koleba između jednog i drugog. Upravo zbog svoje bolesti, ovakvo srce ne uspijeva se oduprijeti grijehu, ali u njemu ima dobra sve dok se nakon grijeha iskreno kaje, makar se opet u grijehu obrelo.

Ebu Hurejra, Allah bio zadovoljan njime, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako čovjek učini grijeh, pa kaže: ‘Gospodaru moj, počinio sam grijeh, pa mi oprosti!’, Uzvišeni Allah na to kaže: ‘Moj rob je učinio grijeh i zna da ima Gospodara, Koji oprašta grijehe i za to kažnjava, i zato Ja praštam Svome robu!’ Ako, zatim, učini drugi grijeh, pa kaže: ‘Gospodaru moj, počinio sam grijeh, pa oprosti mi!’, Uzvišeni Allah kaže: ‘Moj rob zna da ima Gospodara, Koji oprašta grijehe, ili kažnjava, pa ću mu oprostiti!’ Ako, zatim, ponovo učini grijeh, pa kaže: ‘Gospodaru moj, učinio sam grijeh, pa mi oprosti!’, Uzvišeni Allah će reći: ‘Moj rob zna da ima Gospodara, Koji prašta grijehe, ili za njih kažnjava, pa oprostit ću mu!’ Ako, zatim, ponovo učini grijeh, pa kaže: ‘Gospodaru moj, učinio sam grijeh, pa oprosti mi!’, Uzvišeni Allah će reći: ‘Moj rob je znao da ima Gospodara, Koji prašta grijehe, ili kažnjava za njih! Svjedočim da sam oprostio Svom robu, pa neka radi što hoće!’” (Buhari i Muslim)

U ovom hadisu nalazi se dokaz o tome da iskreno pokajanje briše grijeh i da se Allah odaziva onome ko iskreno zatraži oprost, makar došlo i do ponavljanja grijeha. Međutim, ponavljanje grijeha nije cilj, već posrtaj na putu ka cilju, a cilj je potpuno ostavljanje svih velikih i malih grijeha.

Treba da znamo da grijesi napadaju srce poput virusa ili infekcije. Ukoliko se odmah pristupi liječenju i propisanoj terapiji, bolest će se povući. Međutim, ukoliko se ne poduzmu potrebne mjere za otklanjanje bolesti, bolest i infekcija će se proširiti sve dok cijelo srce ne oboli. Nakon toga oporavak će biti duži i teži, ukoliko Allah dozvoli da se krene s liječenjem. Ponekad čovjeka zadesi mrtvilo srca, i u tom slučaju lijeka nema. Allaha molimo za spas i oprost!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista, kada rob počini grijeh, na njegovom se srcu pojavi jedna crna tačka, pa ako on ostavi taj grijeh i zatraži oprost i pokaje se, ta crna tačka nestane, a ako nastavi činiti grijehe, na srcu se poveća broj crnih tačaka i sve dok te crne tačke ne prekriju srce, a to je prekrivač kojeg je Uzvišeni Allah spomenuo u Kur’anu: ‘Ne, Nije tako! Ono što su radili prekrilo je njihova srca.(El-Mutaffifun, 14, a hadis je zabilježio Tirmizi i kaže da je hasen-sahih, a dobrim ga je ocijenio šejh Albani.)

 

Kako doći do stepena ustrajnosti u ostavljanju grijeha

 

Veoma je važno poznavati načine sprečavanja ponovnog vraćanja grijehu, jer se bojati da ponovna tevba za isti grijeh ne postane blijeda kopija i riječ koju ne prati djelo, a kako je Allahu mrsko da se jedno govori, a drugo radi!

Ovdje ćemo navesti samo nekoliko praktičnih koraka koji će nas odvratiti od vraćanja grijehu nakon tevbe, a na koje je ukazano u Kur’anu i sunnetu, ili su ih spomenuli islamski učenjaci:

  • Jačanje veze s Allahom i svijest o Njegovom nadzoru. Jedan od najboljih načina za iskorjenjivanje svake društvene pošasti i devijacije jeste usađivanje ispravnog vjerovanja u srca članova društva. Kada se pojavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tadašnje društvo bilo je ogrezlo u grijesima. Kocka, alkohol, blud, zakidanje na vagi i kamata bili su njihova svakodnevnica. Odakle je počeo Allahov Poslanik? Počeo je s tevhidom, jer je on sjeme svakog drugog dobra, kao što je širk klica svakog grijeha. Kada su uspostavili iman, a nakon toga i ihsan, obožavali su Allaha kao da Ga vide, jer ako oni Njega ne vide, On njih zaista vidi.

Ako grijehe poredimo s virusima i bolestima, onda ćemo iman i svijest o Allahu uporediti sa imunim sistemom koji nas od njih brani. “Pa da li će biti ugodnije onome koji u Vatru bude bačen ili onome koji na Sudnji dan dođe smiren? Radite šta hoćete, On, zaista, vidi šta vi radite.” (Fussilet, 40)

  • Obećanje i prijetnja. Onaj ko čini neki grijeh, vjerovatno nije do kraja svjestan posljedica koje taj grijeh sa sobom nosi, kao ni nagrada koje su pripremljene za onoga koji ga ostavi. Stoga je potrebno pobliže se upoznati s ovim stvarima koje su jak oslonac i siguran pomagač na putu ostavljanja grijeha.

Upravo su obećanje i prijetnja bile kur’anske metode odgoja ashaba, koji su odgajani pred najboljim Učiteljem, sallallahu alejhi ve sellem. Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Prvo što je od Kur’ana objavljeno bila je sura iz skupine mufessal sura (koje počinju od sure Kaf pa do kraja Kur’ana) u kojima se spominju Džennet i Džehennem. A kada su ljudi prihvatili islam, objavljen je halal i haram. Da je prvo objavljeno: ‘Ne pijte alkohol’, ljudi bi rekli: ‘Nećemo nikada ostaviti alkohol!’, a da je objavljeno: ‘Nemojte blud činiti!’, rekli bi: ‘Nikada nećemo ostaviti blud!’” (Buhari)

  • Otežavanje puteva koji vode grijehu. Savremena tehnologija uveliko je olakšala mnoge vrste grijeha. Putem interneta i pametnih telefona možemo kupovati alkohol, kockati, davati i uzimati kamatu, spletkariti, ogovarati, prenositi laži, slušati muziku… Zbog toga onaj koji čini grijeh i želi da se pokaje mora sebi otežati činjenje grijeha.

Ibn Kudama el-Makdisi prenosi da je neki čovjek došao Ibrahimu b. Edhemu i rekao mu: “Moja duša neprestano me navodi na grijehe, pa me posavjetuj kako da se toga oslobodim.” Ibrahim b. Edhem odgovori mu: “Kad te duša pozove u grijeh prema Allahu, ti se slobodno prepusti grijesima, ali pod nekoliko uvjeta”, pa mu je rekao da ne jede Allahovu opskrbu dok čini grijehe, da ne čini grijehe dok živi na Allahovoj zemlji ili dok ga Allah gleda. Kada mu dođu meleki kazne, neka odgodi smrt kako bi se mogao pokajati ili neka ne ide s njima u Vatru…

Na kraju mu Ibrahim b. Edhem reče: “Pa kako se onda ne stidiš da činiš grijehe prema Allahu, a On te vidi, podario ti je život i opskrbu, dao ti zdravlje i snagu?!”

Nakon tih savjeta čovjek je počeo plakati i kroz suze je govorio: “Ibrahime, dosta je. Kajem se i oprosta od Allaha tražim.” (Ibn Kudama el-Makdisi, Et-Tevvabin)

Ibrahim b. Edhem ustvari je otežao ovom čovjeku dolazak do grijeha. Kada bi grješnik razmislio o ovim savjetima, nema sumnje da bi pobijedio šejtana i ne bi se usudio nastaviti s griješenjem.

  • Dobro društvo. Na putu napuštanja nepokornosti i griješenja nema boljeg pomagača od dobrog vjerničkog društva. Ovo dokazuje i odgovor mudrog učenjaka pokajniku koji je ubio devedeset devet osoba, a stotinu namirio ubistvom pobožnjaka. Učenjak mu je rekao: “Ko ti može uskratiti pokajanje? Idi u to i to mjesto, u njemu su ljudi koji robuju Allahu, pa Mu i ti s njima robuj! Ne vraćaj se u svoje mjesto, jer je to loše mjesto.” (Muslim)

Dakle, samo pokajanje nije bilo dovoljno ukoliko bi i dalje ostao u gradu kriminalaca, razbojnika i ubojica. Hidžra je u ovom slučaju bila nužna, jer je “pravi muhadžir onaj ko napusti ono što je Allah zabranio”. (Buhari)

Prijatelji u ime Allaha su podrška u ustrajnosti i zato se prijateljstvo u ime Allaha nastavlja i na ahiretu: “Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.” (Ez-Zuhruf, 68)

  • Dova. Kao najjače oružje vjernika, dova je nezaobilazan korak u ostavljanju grijeha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je raznim dovama za ostavljanje grijeha, što ukazuje na bitnost dove u ovom pitanju. Predvodnik zikrova (sejjidul-istigfar) upravo je dova u kojoj se traži oprost za grijehe. “Ko ga prouči predvečer i umre te noći, ući će u Džennet.” (Buhari i Muslim)

U drugoj dovi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Allahu moj, oprosti mi moj grijeh i moje neznanje, i neumjerenost moju u postupcima mojim, koje Ti poznaješ bolje od mene. Allahu moj, oprosti mi ono što sam u zbilji i šali učinio, ono što omaškom i što hotimično uradim, a svega toga ima kod mene. Allahu moj, oprosti mi ono što sam god ikada učinio, što sam tajno i što sam javno uradio, a što Ti znaš bolje od mene. Ti određuješ šta će se desiti prije, a šta kasnije i Ti si svemoćan!” (Muslim)

Onaj ko ojača vezu sa Allahom, razmisli o tekstovima obećanja i prijetnje, oteža sebi puteve koji vode u griješenje, okruži se čestitim prijateljima vjernicima i sve to zapečati dovom, imat će neprobojni štit protiv svakog grijeha, a Allaha molimo za uputu i spas.