Pitanje: Na koji način čovjek može postići skrušenost u namazu te prilikom učenja Kur’ani-kerima u namazu i izvan namaza?
Odgovor: Biti skrušen u namazu znači obaviti namaz pribrana srca, i to je srž namaza. Kad god čovjek osjeti da gubi kontrolu nad mislima i da počinje misliti o onom što nije u vezi s namazom, neka zatraži od Gospodara utočište protiv šejtana onako kako je to zapovjedio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Hadis u vezi s traženjem zaštite protiv šejtana zabilježio je imam Muslim, 2203.) To je tako, a šejtan, bez imalo sumnje, nastoji pokvariti sve čovjekove ibadete, pogotovu namaz, koji je, poslije dvaju šehadeta, najvrednije dobro djelo. Šejtan se pojavi kad čovjek klanja i nagovara ga da se sjeti određenih stvari, o čemu se govori u hadisu koji su zabilježili el-Buhari i Muslim, te ga potiče da se prepusti mislima od kojih nema nikakve koristi, a koje nestanu čim završi namaz. Čovjek se tokom namaza treba predati Svevišnjem Allahu, a protiv beskorisnih i ružnih misli borit će se tako što će proučiti euzu kad se one pojave, bez obzira na to nalazio se na rukuu, na sjedenju ili na bilo kojem drugom namaskom ruknu.
Najbolje pomoću čega se postiže skrušenost u namazu jest svijest da se čovjek nalazi pred Gospodarom i da Mu se obraća.
Šejh Muhammed b. Usejmin
