Društvo i politika

Kako je stražar na Gvantanamu pronašao islam!

362pregledi
 
MINBER.BA -Vojni časnik Terry Holdbrooks je bio stražar na Gvantanamu otprilike nekih šest mjeseci kada je započeo konverzaciju koja je promjenila njegov život, sa zatvorenikom broj 590., Marokancem poznatijim pod nadimkom “General”.

Ovo se desilo na početku 2004. godine, negdje na polovini njegove službe u Gvantanamu sa 463. jedinicom vojne policije.  Do tog momenta, većinu svog vremena je proveo obavljajući svoje dužnosti. Pratio je zatvorenike na ispitivanja i hodao je duž hodnika provjeravajući da zatvorenici između sebe ne šalju poruke.  Noćne smjene su bile duge i sporo bi prolazile. “Jedino što bi mogao ustvari i raditi bi bilo brisanje centralnog poda,” rekao je.  Tako je Holdbrooks započeo da provodi dio svoje noći sjedeći s prekrštenim nogama na zemlji u razgovoru sa zatvorenicima kroz metalnu mrežu njihovih zatvorskih ćelija.

Razvio je jaku vezu s Generalom, čije je pravo ime Ahmed Errachidi.  Njihove konverzacije do u kasnu noć su natjerale Holdbrooksa da postane skeptičan o zatvoru, kaže on, i natjerale su ga da dublje razmisli o svom sopstvenom životu.  Ne zadugo, Holdbrooks je počeo da naručuje knjige o arapskom jeziku i islamu.  U toku večernjih razgovora sa Errachidijem u 2004. godini, razgovor je krenuo u pravcu šehadeta, izjave o vjerovanju koja obilježava jedini uslov da bi osoba prihvatila islam (“Nema Boga osim Boga i Muhammed je poslanik”).

Holdbrooks je proturio olovku i komad papira kroz mrežu i pitao Errachidija da napiše riječi šehadeta na engleskom jeziku i arapsku transkripciju.  Zatim je izgovorio riječi naglas, i na podu gvantanamovog Kampa Delta, postao je musliman.

Kada istoričari budu gledali unazad na Gvantanamo, teški tretmani za zatvorenike i usporavanje pravnog procesa će vjerovatno biti dominirajući u tim pričama. Holdbrooks, koji je napustio vojsku 2005. godine, je vidio svoj dio te priče.  U intervjuima u posljednjih nekoliko sedmica, on i još jedan bivši stražar su davali izjave za NEWSWEEK o ponižavajućim, i ponekad, i čak sadističkim činovima naspram zatvorenicima koje su nad njima počinili vojnici, medicinari i inspektori koji su tražili osvetu za napade 11. septembra na Ameriku.

Budući da se magla tajnovitosti polako diže sa Gvantanama, ostale scene se također pojavljuju, uključujući iznenađujuće razgovore između stražara i zatvorenika o temama kao što su politika, religija, pa čak i muzika. Razmjene su razotkrile radoznalost na obje strane, pa čak i suosjećanje.  “Zatvorenici su razgovarali sa stražarima koji su pokazali bilo kakvu formu respekta prema njima,” kazao je Errachidi, koji je proveo pet godina u Gvantanamu i pušten 2007. godine. ”Pričali smo o svemu, o normalnim stvarima, i stvarima koje su nam bile zajedničke,” napisao je on u e-mailu koji je poslao NEWSWEEK-u iz svoje kuće u Maroku.

Holdbrooksov nivo poistovjećivanja sa drugom stranom je bio izuzetan. Nijedan drugi stražar nije dobrovoljno otkrio da je prihvatio islam u zatvoru (iako je Errachidi rekao da su još neki pokazali interesovanje).  Njegovo iskustvo se protivi nekim od akademskih istraživanja koja pokazuju da stražari i zatvorenici razviju određenu dozu obostrane nepodnošljivosti.  Međutim, Holdbrooks je po prirodi oprečna osoba. A možda čak i kontraš.  Kada je njegova jedinica posjetila mjesto napada 11. septembra u New York-u, Holdbrooks se prisjeća da je razmišljao da za to mora postojati dublje objašnjenje, i da je Buševa administracija nekako umiješana u ovu intrigu.

Njegove sumnje o Gvantanamu, uključujući sumnju da su zatvorenici “najgori od najgorih”, dijelili su još neki od stražara već u 2002. godini.  Nekoliko stražara se sada pojavljuju s ovakvim izjavama po prvi put.

Vojnik Brandon Neely, koji je bio u Gvantanamu kada su prvi zatvorenici pristigli tamo, kaže da je njegov entuzijazam splahnuo vrlo brzo što se tiče ove misije. “Imali smo nekoliko stražara koji su se zapitali zašto se ovi momci tretiraju ovako loše, i da li su oni uopšte teroristi,” rekao je za NEEWSWEEK.  Neelz se prisjeća da je imao duge razgovore sa zatvorenikom Ruhal Ahmedom, koji je volio Eminem i James Bond, i koji bi često pjevao rep muziku ostalim zatvorenicima.  Još jedan bivši stražar, Christopher Arendt je pokrenuo turneju po Evropi sa još nekoliko bivših zatvorenika na početku ove godine da kako bi kritično iznosili priče o zatvoru.

Holdbrooks kaže da je odrastanje u Phoenix-u bilo jako teško, roditelji su mu bili narkomani, a on je bio alkoholičar prije nego što je pristupio vojsci u 2002. godini, što pomaže objašnjenu da je on bio “pogleda protivnih svemu”.
On ima rupe veličine novčića od 25 centi u svojim ušnim školjkama, istegnute toliko da može da ubaci drvene diskove.  U svom stanu u Phoenix-u, u kojem se nalazi kolekcija horor filmova, zavrće rukave da pokaže svoje istetovirane ruke, od zglobova do ramena.  Opisuje tetovaže kao priče o svojim greškama i ovisnostima.  One uključuju simbole nacističkih obilježja, otiske stopala, i velika slova “VOĐEN DEMONIMA”.  Tvrdi da ga ta fraza iz jedne od pjesama “heavy metala”, podsjeća da bude bolja osoba.

Holdbrooks, poznatiji po nadimku TJ među svojim prijateljima, kaže da se prijavio u vojsku da bi izbjegao sudbinu svojih roditelja.  On je impulzivan mladi čovjek u potrazi za stabilnošću.  Kada je prvi put došao kući na odsustvo iz vojske, zaručio se sa  ženom koju je poznavao samo osam dana i koju je oženio tri mjeseca kasnije.  Sa vrlo malo prijašnjeg dodira s religijom, Holdbrooks je bio zadivljen sa predanošću zatvorenika njihovoj vjeri. “Mnogi Amerikanci su napustili Boga, međutim, čak i na ovakvom mjestu, zatvorenici su bili odlučni da obavljaju svoje molitve,” rekao je on.

Holdbrooks je također bio veoma impresioniran sa snalažljivošću zatvorenika. Kaže kako su zatvorenici čupkali končiće sa svojih serdžadi i onda ih uvrtali u duge konopčiće koje bi zatim koristili da provlače poruke između ćelija. Također, primjetio je da je jedan od zatvorenika imao strašan osip na svojoj koži, i da bi on mazao puter od kikirikija na prozor i čekao da se ulje odvoji od mase, a zatim bi mazao svoje oboljenje s tim uljem.

Errachidijeva robija se posebno činila sumnjivom Holdbrooksu. Marokanaski zatvorenik je radio u Velikoj Britaniji kao kuhar skoro 18 godina i govorio je tečnim engleskim jezikom. On je kazao Holdbrooksu da je otputovao u Pakistan poslovno kasnog septembra 2001. godine da bi mogao da plati operaciju svog sina. Kada je prešao u Afganistan, pokupila ga je Sjeverna Alijansa koja ga je zatim prodala američkim trupama za 5.000 dolara.  U Gvantanamu, Errachidi je optužen da je pohađao Al-Kaidin kamp za obuku.  Ali u 2007. godini istraga koju je vodio London Times je potvrdila njegovu izjavu, što je kasnije pomoglo njegovom puštanju.

U zatvoru je Errachidi uvijek bio umiješan u pobune. “Zbog toga što sam govorio engleski jezik, dosađivao bih vojnicima,” napisao je on u svom e-mailu za NEWSWEEK.  Errachidi je rekao da mu je jedan od američkih pukovnika dao nadimak, i da ga je upozorio da čak i generali stradaju ako ne sarađuju. Kazao je i to da ga je njegov otpor koštao 23 dana mučenja, uključujući, nedozvoljavanje da spava, izlaganje veoma hladnim temperaturama, i okivanje u veoma teške poze. “Cijelo vrijeme sam bio ubjeđen da vojnici rade ilegalne stvari i nisam bio spreman da to prešutim.” (Komadant mornarice Jeffrey Gordon, glasnogovornik Pentagona je izjavio u svojoj replici: “Zatvorenici su često davali takve izjave o zlostavljanjima koje jednostavno nisu tačne i nema dokaza da su tačne.”) Marokanac je proveo četiri od svojih pet godina robije u Gvantanamovom “kaznenom bloku” gdje su mu bile uskraćeni “artikli komfora” kao što je papir i tespih, kao i dozvola za ulazak u dvorište i biblioteku.

Errachidi kaže da se ne sjeća detalja o noći kada je Holdbrooks prihvatio islam. U toku tih svih godina provedenih tamo, kaže da se sjeća da je razgovarao sa stražarima o različitim temama. “Razgovarao sam s njim o stvarima kao što je Djeda Mraz, Ishak i Ibrahim, i žrtvovanju, o Isau.” Holdbrooks se prisjeća kada je izjavio da želi da prihvati islam, Errachidi ga je upozorio da je to ozbiljna stvar i da bi takvo nešto u Gvantanamu moglo prouzrokovati posljedice. “Želio je biti siguran da sam bio upoznat u šta se upuštam.” Holdbrooks se kasnije povjerio dvojici svojih cimera da je prihvatio islam, ali nikome drugome nije više to rekao.

Međutim, stražari su primjetili promjene na njemu. Oni su čuli zatvorenike da ga zovu imenom Mustafa, i vidjeli su da Holdbrooks čita knjige koje su podučavale arapski jezik. (U svom stanu u Phoenix-u on pokazuje knjige koje je nakupovao. Neke od njih su komplet od šest knjiga sa kožnim koricama svetih muslimanskih tekstova i knjiga pod imeneom ”Vodič za idiote: Razumjeti islam”). Jedne večeri vođa njegovog odjeljenja ga je poveo u dvorište iza njegove barake, gdje su ga pet čuvara sačekali u planiranoj intervenciji. ”Počeli su vikati na mene, pitajući me da li sam izdajica, da li sam prešao na njihovu stranu,” prisjeća se on. “U jednom momentu, lider je podigao pesnicu na njega i onda su razmjenili nekoliko udaraca,” dodaje Holdbrooks.

Holdbrooks je proveo ostatak svoje dužnosti na Gvantanamu uglavom držeći se po strani, i niko ga više nije provocirao. Još jedan musliman, koji je tu bio na dužnosti otprilke u isto vrijeme, je imao drugačije iskustvo. Kapetan James Zee, koji je bio kapetan na Gvantanamu veći dio 2003. godine, bio je uhapšen pod sumnjom da je pomagao neprijatelje, a te optužbe su kasnije povučene. Yee je postao musliman godinu dana ranije.  On kaže da su muslimanski radnici na Gvantanamu, uglavnom prevodioci, bili uznemiravani.  “Generalna atmosfera je bila takva da su htjeli da od islama naprave zlo.” (Replika komadanta Gordona:”Uopšte se ne slažem sa izjavama kapetana Yee”).

Kada je Holdbrooks prebačen na drugu bazu, u Fort Leonard Wood, Missouri, tvrdi on, klupko je počelo da se odmotava. Jedina mjesta gdje su mogli da se provode u slobodno vrijeme su bili prodavnica Wal-Mart, i dva striptiz bara, Big Daddy’s i Big Louie’s. “Striptiz barovi me nikad nisu privlačili tako da sam non-stop visio u Wal-Mart-u,” kaže on. Kroz nekoliko mjeseci je bio otpušten iz vojske dvije godine prije isteka njegovog ugovora. Vojska ga je otpustila sa počastima, bez ikakvog daljnjeg pojašnjenja, ali on smatra da su događaji sa Gvantanama igrali veliku ulogu u njihovoj odluci da ga otpuste. Vojska nije željela da komentariše.

Po povratku u Phoenix, Holdbrooks se vratio starim navikama opijanja, djelomično da odagna bijes koji ga je izjedao. (Neely, drugi stražar, kaže za NEWSWEEK, da je Gvantanamo utjecao na njega da dobije depresiju, i da je trošio 60 dolara dnevno na alkoholna pića u toku jednomjesečnog odsustva u 2002. godini). Holdbrooks se razveo od svoje supruge, i tonuo čak dublje. Njegove ovisnosti su ga dovele i do bolnice.  Pretrpio je serije napada, od kojih je jedan napad uzrokovao pad na glavu i frakturu lobanje, gdje je bilo neophodna operacija sa ugradnjom pločice od titana u njegovu glavu.

Odnedavno, Holdbrooks je ponovo stupio u kontakt sa Errachidijem, koji je također prošao kroz iskušenja otkada je pušten iz zatvora. Errachidi je rekao za NEWSWEEK da mu je bilo teško privići se na svoju slobodu, “pokušavajući da nauči da hoda bez lanaca, i da spava po noći u tami ugašenih svjetala.” Potpisao se na svaku od desetak e-mailova koje je poslao NEWSWEEK-u sa svojim nadimkom koji je dobio od svojih zarobljivača, Ahmed 590.

Holdbrooks,koji sad ima 25 godina, je rekao da je prestao da pije prije 3 mjeseca i da redovno obavlja moltive (namaz) u Islamskom Centru u Tempeu, u džamiji u blizini univerziteta u  Phoenix-u, gdje radi kao savjetnik za upis. Dugi ožiljak na njegovoj glavi sada skriva isheklana muslimanska kapa. Kada je imam u Tempe-u predstavio Holdbrooksa svom džematu, i rekao da je on prihvatio islam na Gvantanamu, nekoliko desetina vjernika su požurili da se rukuju s njim. “Pomislio bih da su oni upošljavali stražare koji su divljaci,” rekao je imam, Amr Elsamny, Egipćanin. “Nikad ne bih ni pomislio da bi to bio neko kao TJ.”

(Newsweek)

Za minber.ba preveo: J.Č.

Prvi put objavljeno: petak, 27 Ožujak 2009 22:19