Ramazan i post

Kako da provedemo ramazan (1 dio)

489views
Prevela: Enesa Hotić-Dizdarević
Post je način kojim se obožava Allah, a manifestira se preko uzdržavanja od hrane, pića, intimnog odnosa, pušenja, te ružnog i beskorisnog govora, od zore do zalaska sunca tokom cijelog mjeseca ramazana. Post je fard, kao što Svemoćni Allah kaže: “O vjernici, propisan vam je post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekare, 183-184) Post je također jedan od osnovnih načela islama. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Islam je utemeljen na pet stubova: svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata, post mjeseca ramazana i hodočašće u Mekku (hadždž).” (Buharija i Muslim)

KORISTI RAMAZANSKOG POSTA

-Zadah iz usta postača draži je Allahu od mirisa miska.
-Meleki mole Allaha za oprost postaču, tokom cijelog dana, sve dok ne prekine svoj post.
-Postoje vrata u Džennetu koja se zovu Er-Rejjan, i niko osim postača neće moći ući na njih.
-U ramazanu su šejtani svezani.
-U njemu je noć Lejletul-kadr, koja je bolja od hiljadu mjeseci.
-U zadnjoj noći ramazana Allah oprašta postačima grijehe.
-U svakoj ramazanskoj noći Allah oslobodi određeni broj ljudi iz Džehennema.
-Svaki dan Allah, subhanehu ve te’ala, uljepša Džennet govoreći: “O Džennetu! Moji dobri robovi uskoro će odbaciti breme života i nanesene im nepravde, a onda ću ih uvesti u tebe.”
Nakon što smo saznali vrijednosti ramazana, ostaje nam još i da se pripremimo za njegov doček. Kako?
Svaki iskreni vjernik trebao bi da kroči u ovaj sveti mjesec sa iskrenom tevbom (pokajanjem), te snažnom željom da se okoristi o Allahovu posebnu milost, koju On daruje samo u ovom odabranom mjesecu. Također ramazansko vrijeme trebalo bi da bude iskorišteno samo u dobre i korisne stvari. Navest ćemo neke radnje koje se preporučuju u ovom mjesecu.

POST

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svako čovjekovo dobro djelo višestruko se nagrađuje, i to od deset do sedam stotina puta, a Uzvišeni Allah je rekao: ‘Osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem, jer postač ostavlja svoju strast i hranu radi Mene. Zbog toga on ima dvije radosti: radost pri iftaru i radost prilikom susreta svoga Gospodara.’” (Muttefekun alejhi)
Nema sumnje da ova veličanstvena nagrada neće biti data onome koji ostavi samo svoju hranu i piće. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko se ne prođe lažnog govora i postupanja po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavlja ni svoje jelo i piće.” (Buharija)
Iz ovoga zaključujemo da svaki postač mora izbjegavati sve ono što je loše i u svome ponašanju treba napraviti razliku između uobičajenih dana i dana u kojima posti.

NOĆNI NAMAZ

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko god posti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, te provodi jedan dio noći u namazu, bit će mu oprošteni grijesi koje je počinio.” (Buharija) Zbog toga su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi običavali obavljati dobrovoljni namaz u noći.
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije propuštao kijamul-lejl (noćni namaz) pa čak ni kada bi bio bolestan ili umoran, i tada bi ga klanjao sjedeći.”
Pripovijedao je i Alkama ibn Kajs: “Klanjao sam cijelu noć sa Abdullahom ibn Mes’udom, koji je stojeći na kijamu učio Kur’an sve dok se nije približio kraj noći, i tada je završio sa vitrom.” Prenosi se i od Saiba ibn Zejda: “Naš imam je običavao da uči po stotinu ajeta, tako da bismo se mi morali oslanjati na štapove, i  ne bi prestajao sve dok se ne bi približila zora.”
Također je poželjno da muslimani uz ramazan klanjaju i teravih-namaz (namaz nakon jacije) uz svog imama, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko god bude klanjao za imamom u noći, sve dok on ne preda selam, imat će nagradu kao da je klanjao cijelu noć.” (Ashabus-sunen)

SADAKA

Allahov vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najplemenitiji čovjek, i ta se njegova osobina posebno isticala u ramazanu. Jednom prilikom rekao je: “Najbolja sadaka je ona koja je data u ramazanu.” (Tirmizi)
Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Jedne prilike kada nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da damo sadaku, desilo se da sam i ja imao nešto novca kod sebe. Tako sam pomislio da barem jedanput preduhitrim Ebu Bekra u dobrom djelu. Uzeo sam polovinu od svog imetka i otišao do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji me je upitao: ‘Koliko si ostavio za svoju porodicu?’ Odgovorio sam mu na pitanje rekavši: ‘Isto toliko.’ Nakon mene to isto upita i Ebu Bekra, na šta mu on reče: ‘Allaha i Njegovog Poslanika’ (što bi značilo da nije ostavio ništa). Tada sam sâm sebi rekao: ‘Omer se više nikada neće takmičiti sa Ebu Bekrom.”’
Milostinja u ramazanu povlači za sobom i veću nagradu od one date u nekom drugom mjesecu, tako da bi svaki musliman ili muslimanka trebali da se potrude, udjeljujući koliko god više mogu u ovom mubarek mjesecu.

NEKI OD NAČINA DAVANJA MILOSTINJE

1. UDJELJIVANJE HRANE

Uzvišeni Allah rekao je: “I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju: ‘Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja  ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onoga dana, kada će lica smrknuta i namrgođena biti.’ I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati, i blaženstvo i radost im darivati, i Džennetom i svilom ih, za ono što su trpjeli, nagraditi.” (Ed-Dehr, 8-12)
Naši dobri prethodnici (selefi) davali su veliki značaj hranjenju bilo koje gladne osobe, uzimajući u obzir i to da nije uvjetovano da osoba kojoj se udjeljuje hrana mora da bude siromašna. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ako vjernik nahrani gladnog vjernika, Allah će njega nahraniti voćem iz Dženneta, a onoga koji napoji žednog vjernika, Allah će njega napojiti rahikul-mahtumom.”
Ibn Omer, radijallahu anhu, nikada se nije iftario osim u društvu siročadi ili siromašnih, a kada to ne bi bio u stanju, iftario bi se teška srca. Neki od selefa bi, servirajući hranu za iftar svojoj braći muslimanima, ostajali njima na usluzi (tokom jela) iako bi i sami bili postači, tj. nisu sjedali za sofru sve dok gosti ne bi završili sa jelom. Hranjenjem gladnih postiže se Allahovo zadovoljstvo, ali se isto tako uspostavlja i ljubav, srdačnost i iskrenost među muslimanima, a sve su to osjećanja koja zasigurno vode ka Džennetu, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Neće vam biti dozvoljen ulazak u Džennet sve dok ne povjerujete (u Allaha), a nećete biti (smatrani) pravim vjernicima sve dok se ne budete međusobno voljeli.” (Ahmed i Nesai)
Osim toga, udjeljivanjem hrane također se može osigurati prilika dolaska u društvo pobožnih i učenih ljudi.

2. PRIPREMANJE IFTARA ZA POSTAČE

 
Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: “Ko pripremi iftar postaču imat će nagradu kao i on, a postaču neće biti umanjena njegova nagrada.” Tada je neki čovjek rekao: “O Allahov Poslaniče, ali neki od nas ne mogu da nađu postača koji bi mogao da se iftari sa nama.” Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio: “Allah će dati ovu nagradu svakom onom koji opskrbi osobu koja posti, pa makar i gutljajem mlijeka ili vode, i hurmom. Nakon ovoga Allah će njega napojiti sa Svoga vrela, i poslije toga neće osjetiti žeđ sve do ulaska u Džennet.”

USTRAJNOST U UČENJU KUR’ANA

Selefi su također običavali mnogo učiti Kur’an. U toku njihovog učenja ili slušanja plakali bi iz straha i poštovanja prema Uzvišenom Allahu.
Kako je mjesec ramazan ujedno i mjesec objave Kur’ana, muslimani su umnogostručavali njegovo čitanje. A sam melek Džibril, po kome je i spušten do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je u ovom mjesecu da ga poučava Kur’anu više nego inače. Osman ibn Affan, radijallahu anhu, završavao bi učenje cijelog Kur’ana za manje od jedne sedmice, a neki bi to isto uspijevali za tri, sedam ili deset dana, učeći ga na namazu, ali i mimo toga. Dobro je napomenuti i najpovoljnije vrijeme za iščitavanje Kur’ana, a to je u periodu kada se iščekuje Lejletul-kadr.
Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, obavijestio nas je da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Prouči mi nešto.” A on mu je odgovorio: “Ja da učim tebi, kojem je sve to i objavljeno?!” “Volio bih da čujem učenje od nekog drugog”, reče Poslanik. Tada je Ibn Mes’ud počeo učiti suru En-Nisa’ sve dok nije došao do ajeta: “A šta će tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih.” (En-Nisa, 41)
 U tom trenutku Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, oči napuniše se suzama i on reče: “To bi bilo dovoljno.”
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se: “Kada je objavljen ajet: ‘Pa zar se ovom govoru iščuđavate – i smijete se, a ne plačete?’ (En-Nedžm, 59-60), narod koji je bio na sofi zaplaka, a zatim zaplaka Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i za njim zaplakasmo i mi.” Tada Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ko god bude plakao iz straha od Allaha, on nikada neće biti poslan u Džehennem.”

OSTAJANJE U DŽAMIJI

Nakon sabah-namaza, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je ostajati u mesdžidu sve dok sunce ne bi izašlo. (Muslim)
Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko god nakon obavljenog sabah-namaza u džematu, ostane sjedeći i spominjući Allaha, sve do izlaska sunca, a zatim klanja dva rekata, imat će nagradu kao da je obavio hadždž i ‘umru.” (Tirmizi) Ovo se odnosi na svaki dan mimo ramazana, a šta li je tek onda sa ramazanskim mubarek danima?

ITIKAF

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatvarao se u itikaf zadnjih deset dana ramazana, a u godini u kojoj je preselio na ahiret, ostao je u itikafu zadnjih dvadeset dana. (Buharija)
Itikaf je jedan od načina obožavanja Allaha, koji obuhvata učenje Kur’ana, dobrovoljne namaze, spominjanje i veličanje Allaha, činjenje dove itd. Mnogi će možda pomisliti da je ovo teško izvodljivo u praksi, no, to je ustvari vrlo lahko za osobu koja ima iskren i snažan nijjet i volju. Većina muslimana zatvara se u itikaf zadnjih deset dana ramazana, ujedno tražeći u njima noć Lejletul-kadr.

‘UMRA U RAMAZANU

 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Obavljena ‘umra u ramazanu je kao obavljen hadždž” (a u drugoj predaji: “kao hadždž obavljen sa mnom”). (Buharija i Muslim)

IŠČEKIVANJE LEJLETUL-KADRA

 
Uzvišeni Allah rekao je: “Mi smo ga (Kur’an) počeli objavljivati u noći Lejletul-kadr, a šta ti misliš šta je Noć kadr? Noć kadr je bolja od hiljadu mjeseci.” (El-Kadr, 1-3)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko god bude klanjao noćni namaz u Noći kadra, vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni grijesi koje je počinio.” (Buharija i Muslim)
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se: “Rekla sam: ‘O Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj je noći Lejletul-kadr, šta bih u njoj učila?’, a on je odgovorio: ‘Allahu moj, Ti si Onaj koji oprašta, voliš da praštaš, pa mi oprosti.’” (Tirmizi)
Aiša, radijallahu anha, također prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tražite Lejletul-kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.” (Buharija)