Prva vrsta: Da se time žele samo iznijeti određene činjenice i obavijesti, bez kuđenja – to je dozvoljeno, kao da čovjek kaže: ”Umorili smo se od žestoke vrućine u ovom danu”, ili hladnoće i slično tome. Zato što se djela vrednuju prema namjerama, a izraz je ispravan zato što je puko iznošenje činjenica.
Druga vrsta: Da psuje vrijeme kao da je ono to koje svojim htijenjem postupa, kao da psovanjem vremena smatra da je vrijeme to koje čini da se stvari okreću ka dobru ili zlu. Ovo je veliki širk, zato što pri sebi ima ubjeđenje da postoji stvoritelj pored Allaha, a to zato što je uzrok dešavanja pripisao nekom drugom mimo Allaha.
Treća vrsta: Da psuje vrijeme sa ubjeđenjem da je Allah taj koji čini i određuje, ali psuje vrijeme zato što se u njemu dešavaju određene prezrene stvari. Ovo je haram – zabranjeno, zato što je u suprotnosti sa saburom –strpljenjem koji je muslimanu obaveza, i nije kufr – nevjerstvo, zato što nije opsovao Allaha direktno, a kada bi opsovao Allaha direktno, bio bi kafir –nevjernik.
Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin, rhm.
(Fetava ulema el-beledi-l-haram, str. 34-35)
Preveo: Amir Smajić, hfz.
