Aktuelno

Ka ogavštine i nemoral uzmu maha…

407pregledi
Autor: Šejh Nasir el-Omer

Prijevod: Sead ef. Jasavić


U kazivanjima o Allahovim poslanicima nalaze se brojne pouke za one koji se poukama znaju okoristiti. Allah, dž.š., kaže: ”U pričama o poslanicima velika je pouka za one koji su razumom obdareni; nisu to priče izmišljene!” (Jusuf, 111.)

Pouka koja se može izvući iz dogaðaja poslanika Saliha, a.s., i njegovog naroda Semuda, meðu kojima su zavladali prostakluk i nemoral, i koji su sve stvari svojim strastima regulisali, jeste – koji god se narod prepusti onome čemu su se ti pokvareni prostaci bili prepustili, skončat će isto kao što su i oni skončali!

Odreðena pokvarena skupina ljudi isplanirala je ubistvo deve, a potom i ubistvo Saliha, a.s., ali sprovedoše samo pola svoga plana. Ostala zajednica se nakon tog zločina nije pomakla ni naprijed ni nazad. To je bilo negativno društvo, čiju je politiku i interese vodila mala skupina pokvarenih ljudi, dok je većina davala prešutnu saglasnost

Negativitet nije opravdanje jednog društva! Društvo i zajednica moraju imati vodeću ulogu u anuliranju pokvarenjaka i zulumćara i moraju ih onemogućiti da zbore u ime te zajednice ili u ime tog naroda, ili pak da se pitaju za njihove vitalne interese. Kada društvo odustane od ove uloge – ne može nikoga koriti, osim samog sebe, onda kada nastupi opća kazna i opća patnja, poput one koja je zahvatila narod Semuda! Da! Pokvarenjaka iz naroda Semud bilo je samo devet, a onaj koji je izvršio zločin bio je samo jedan, ali, narod je bio taj koji se pravio da ništa ne primjećuje kod ovih nasilnika, ostavljajući ih da se igraju i slade, ali i da bitno utječu na tok i slijed i samu budućnost istog naroda! Ti kriminalci nisu navukli kaznu samo na sebe! Kazna je bila opća i zahvatila je kako direktne učesnike tako i one indirektne koji su imali negativni stav. Spasio se samo onaj koji se ukrcao na laðu koju je napravio Salih, a.s.

Stoga je u šerijatskom nareðivanju dobra i odvraćanju od zla pohranjena bezbjednost jednog društva. Od Zejnebe bint Džahš, r.a., bilježi se da joj je jedne prilike Allahov Poslanik, s.a.v.s., ušao, sav u strahu, drhteći i izgovarajući: ”La ilahe illallah! Teško Arapima od zla koje nadolazi! Danas se prolaz Jedžudža i Medžudža otvorio za ovoliko”, pa napravi sa palcem i kažiprstom krug. Zejneb bint Džahš, r.a., reče: ”O, Allahov Poslaniče, zar ćemo stradati dok se meðu nama nalaze dobri!?” Reče: ”Da, onda kada ogavština uzme maha!” (Muttefekun alejhi)  

Kod Ebu Davuda, rhm., stoji da je Ebu Bekr, r.a., nakon što je iznio svoju hvalu i pohvalu na Allaha, dž.š., rekao: ”O ljudi, vi učite i čitate ovaj ajet, ali ga stavljate tamo gdje mu nije mjesto: ‘čuvajte se i pazite, neće vam škoditi onaj koji je zalutao ako ste se vi uputili!’ (El-Maide, 105.) čuli smo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: ”Kada ljudi vide nekog zulumćara i ne spriječe ga u tom poslu i ne uhvate ga za ruku, Allahova kazna ih može sve zahvatiti!” Amr b. Hušejm, r.a., kaže: ‘I ja sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ”Nema tog naroda u kojemu se čine grijesi, i oni budu u stanju da to promijene, pa ne promijene – a da ih Allah, dž.š., neće sve kaznom obuhvatiti!” (Sahih, Sunen Ebu Davud, br. 4338.

Abdullah b. Mes’ud, r.a., kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Prvi naks i prva manjkavost koja se pojavila kod Benu Israila bila je ta da kada bi se neki dobar čovjek susreo s drugim koji bi radio nešto što nije dozvoljeno – on bi mu rekao: ‘Boj se Allaha, i proði se toga što radiš’ – da bi ga zatim sutra sreo, i to ga ne bi ometalo da on jede i pije i sjedi s njime. Kada su počeli tako da se ponašaju, Allah, dž.š., im je srca meðusobno suprotstavio, a zatim je proučio: ‘Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili; ružno li je zaista to kako su postupali! Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu. A da oni vjeruju u Allaha i vjerovjesnika i u ono što se Njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi od njih su nevjernici.’ (El-Maide, 78-81.) – a potom reče: ”Nipošto! Tako mi Allaha, morate nareðivati dobro i odvraćati od zla i uzimat za ruku zalima i nasilnika silom ga primoljavajući na hakk i na istinu, ili će Allah, dž.š., vaša srca okrenuti jedna protiv drugih, i prokleti vas kao što je i njih prokleo!” (Sunen Ebu Davud, br. 4336. Musned Ebu Ja’ala, br. 5035.. Hadis je daif, ali je dokaz i pouka u citiranom ajetu!)

 
Dakle, samo društvo ima veliku ulogu u popravljanju svoje zajednice, i kad god se te svoje uloge ne prihvati na pravi način – samo društvo će stradati zbog postupaka pojedinaca iz njegovih redova!

Društvo će se tada smatrati saučesnikom u zločinu zbog toga što se nije ispriječilo izmeðu zločinca i žrtve. Društvo mora poduzeti sve neophodne korake i preuzeti u svoje ruke sva neophodna sredstva kojima bi otklonilo nemoral i ogavštine iz svoje avlije, jer će u suprotnom propasti kada ogavštine i nemoral uzmu maha!

Prvi put objavljeno: Četvrtak, 13 Ožujak 2008 06:14