ISTAKNUTORazličite teme

Ka džennetskim dvorcima…

2.4kviews

Piše: Muhamed Ikanović

Naša vrijedna dijaspora širom dunjaluka pokreće sve više inicijativa za kupovinu prostorija i objekata u kojima će biti smješteni islamski centri i u kojima će se učiti vjera, ali i čuvati islamski identitet. Neki džemati uspjeli su ostvariti taj cilj, neki su djelimično uspjeli i još se trude da vrate dugove za kupovinu prostorija, a neki još teže ka tome i uporno rade na skupljanju sredstava za ostvarenje tog cilja. Vjerujem da smo svi sretni i da su naša srca ispunjena radošću kada slušamo ovakve vijesti. Također, širom Balkana niču sve ljepša od ljepše džamije i islamski centri koji se grade po savremenim standardima koji ispunjavaju zahtjeve i potrebe vjerničke populacije. I to nije ni čudno, jer vjernička srca vezana su za džamije i svjesna su veličine ovih objekata i njihove važnosti i vrijednosti za muslimansku zajednicu.

“Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na Pravom putu.” (Et-Tevba, 18)

Gradnja i briga o džamiji svjedočanstvo je imana kod insana. Važno je da u vezi s ovim ne zaboravimo nekoliko detalja i da se na njih stalno podsjećamo, čisto da bismo sami bili dijelom ovih izvanrednih prilika da iza sebe ostavimo jedan veliki trag, odnosno da obogatimo svoj tas dobrih djela koji pripremamo za Sudnji dan. Na ovom putu vrijedna motivacija mogu nam biti predaje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od kojih ćemo neke izdvojiti.

  • “Onome ko radi Allaha sagradi džamiju, Allah će sagraditi dvorac u Džennetu.” (Muslim)
  • “Vjerniku se od njegovih djela poslije smrti priključuju: znanje koje je širio, dobro dijete koje je ostavio, Mushaf koji je dao u nasljedstvo, džamija koju je sagradio, kuća za putnika-namjernika koju je sagradio, voda koju je doveo, ili sadaka koju je dao iz svoga imetka u toku svoga zdravlja i života da se raspodijeli poslije njegove smrti.” (Ibn Madža, hasen)
  • “Ko sagradi džamiju u kojoj će se spominjati Allahovo ime, Allah Uzvišeni sagradit će mu dvorac u Džennetu.” (Ibn Madža, sahih)
  • “Ko učestvuje u gradnji džamije onoliko koliko je potrebno da se napravi gnijezdo vrapca, ili manje, Allah će mu sagraditi dvorac u Džennetu.” (Ibn Madža, sahih)

Vidimo kolika je nagrada obećana onome ko sagradi ili učestvuje u gradnji džamije. U današnjem vremenu u društvima koja su većinski nemuslimanska i u kojima je očuvanje islamskog identiteta veliki izazov za svakog pojedinca, islamski centri imaju ogromnu vrijednost i njihova je uloga još važnija, jer ti objekti postaju stjecište muslimana, porodica i pojedinaca, koji na tom mjestu uče osnove svoje vjere, proširuju svoje znanje i uče još mnogo toga što je od krucijalne važnosti za očuvanje muslimanskog identiteta, historije, kulture, kao i mjesto na kojem se nemuslimanima mogu prezentovati islamske vrijednosti i na kojem neko može izgovoriti šehadet i pasti Allahu na sedždu. Islamski centri sve više postaju mjesta na kojima se nemuslimani upoznaju sa muslimanskom historijom, običajima i kulturom. Sve je to veoma bitno u vremenu kada su mediji uradili dosta toga da iskrive stvarnu sliku o islamu i muslimanima, u vremenu kada se od očiju javnosti svjesno sakrio doprinos muslimana na polju nauke i inovacija, i još mnogo toga što muslimane predstavlja u svijetlom primjeru. A na drugoj strani isticale su se negativne stvari i pojave u muslimanskim društvima koje su se ciljano predstavljale kao obilježje islama i kroz prilično nazadne i siromašne zajednice muslimana pokušalo se svijetu reći da je to ustvari islam i da su to muslimani. Ugraditi se svojim imetkom u jednu ovakvu instituciju znači ugraditi se u sve gore spomenute hajrate koji su plod postojanja jedne ovakve institucije.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

  • “Vi ste neprestano u namazu sve dok ga iščekujete. Meleki neprestano mole za svakog od vas sve dok je u džamiji i dok mu se ne desi nešto što kvari abdest. Meleki govore: ‘Allahu, oprosti mu! Allahu, smiluj mu se!’” (Tirmizi, hasen-sahih)
  • “Kada se ljudi okupe u jednoj od Allahovih kuća (džamija) da uče Allahovu Knjigu i da je međusobno proučavaju, na njih se spusti smirenost, prekrije ih Allahova milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene među onima koji su kod Njega.” (Muslim)
  • “Sedmericu će Allah skloniti u Svoj hlad, na Dan kada drugog hlada osim Njegovog neće biti: …čovjeka čije je srce vezano za džamiju…” (Buhari i Muslim)

Kao što se radujemo savremenim sportskim centrima u kojima možemo da vježbamo i vodimo brigu o zdravlju, savremenim bolnicama gdje možemo da liječimo svoje tijelo, mnogo više treba da se radujemo džamijama i mesdždima koji su klinike za naša srca i naše duše. Mi za zdravlje kažemo da je posebno vrijedno, da ne treba žaliti imetak kada je zdravlje u pitanju, ali onda moramo biti i svjesni da su mjesta na kojima čuvamo zdravlje svojih duša još važnija i vrednija. Ne treba da propuštamo prilike da učestvujemo u gradnji i kupovini, kao i renoviranju ovakvih mjesta. Znamo koliko je džamija bitna nama i za odgoj naše djece i očuvanje naše porodice. Šta bi insan dao da s krivog puta vrati svoje dijete i da očuva svoju porodicu!? Pa zar nije preče da daje od sebe i bude dio tima koji će obezbijediti mjesto na kojem će moći ispravno odgajati djecu i jačati porodicu?!

Bezvrijedan je imetak ako izgubimo naše najmilije i ako odlutaju pogrešnim putevima. Šta znači imetak ako ga zarađujemo porodici koja će ga trošiti u ono s čime Gospodar nije zadovoljan?! Šta nam znači imetak koji ćemo ostaviti nakon naše smrti onima koji će ga rasipati?! Ako iza sebe ostavimo odgojene ljude, takvi će naći put do novca i onoga što im je potrebno za njihov život. Džamije su sigurno najbolja mjesta gdje se odgajaju ljudi i vrijedni članovi zajednice. Pa ako nam se pružila prilika – ako naš džemat radi na tome da kupi prostorije za džamiju, islamski centar ili želi da preuredi ili renovira postojeće, onda nemojmo samo čekati da to drugi urade, nego i mi budimo dijelom tog rješenja i dajmo od sebe onoliko koliko možemo, a Gospodar će to sigurno nadoknaditi i na dunjaluku i na ahiretu. Na nama je da od sebe dajemo ono što smo u stanju i što možemo na putu da očuvamo sebe i svoje najmilije od zablude i šejtanskog utjecaja. To je ispravan način razumijevanja tevekkula.

El-Asr, br. 108.