Dawa

Jedinstvo muslimana

2.42Kpregledi
Piše: Suad Drpljanin

Danas se muslimani širom svijeta nalaze u veoma nezavidnom položaju, a to se posebno odnosi na muslimane u Bosni i Hercegovini. Historija islama nije zapamtila ovakvo loše stanje meðu muslimanima. I prije je bilo teških vremena, ali kada bi muslimani slabili na jednom kraju svijeta, na drugom bi jačali. Kada je padala islamska Španija Endelus, na drugom kraju islamskog svijeta stvarala se osmanska država.

Halifa Mu’tasim je samo zbog jedne zarobljene muslimanke dizao čitavu vojsku, a danas muslimani ne samo da ne pomažu svojoj braći po vjeri, nego čak pomažu neprijatelje islama protiv njihove braće muslimana.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ”Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali.” (Ali Imran, 103)

Poznati mufessir (tumač Kur’ana)  Et-Taberi kaže : ”Svi se čvrsto Allahova užeta držite…, to znači: i držite se čvrsto Allahove vjere.” (Tefsir Et-Taberi, 3/34)

Ovdje se spominje uže, jer, kao što znamo, svako uže sastavljeno je od brojnih vlakana; to je cjelina sastavljena od brojnih jedinki.

Time Kur’an nama sugeriše da bi svaki od nas trebao biti to jedno vlakno, i da, kada bi se ta vlakna udružila u cjelinu, predstavljala bi posebnu snagu iza koje stoji najveća snaga – ona Allahova, dželle šanuhu.

Vidimo da se u ovom ajetu nareðuje vjernicima čvrsto držanje za Allahovo, dželle šanuhu,    uže, tj. vjeru, a zabranjuje razjedinjenje, tj. nareðuje se jedinstvo muslimana. Dakle, obaveza svakog muslimana je da se čvrsto drži svoje vjere, i da bude jedinstven sa drugim muslimanima.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ”Zaista su vjernici braća!” (El-Hudžurat, 10)

Interesantno je kako Kur’an koristi riječi iz porodičnog života kako bi što snažnije odslikao jedinstvo koje traži od muslimana. Muslimani su braća – to znači da oni treba da se meðusobno uvažavaju, pomažu, brinu jedni o drugima u svim životnim situacijama kako to čine braća od iste majke i oca.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Primjer vjernika u meðusobnoj pažnji, milosrðu i saosjećanju je kao primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu se i pridruže u bolu sa nesanicom i temperaturom.” (Prenosi Buharija)

Na vrlo slikovit način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje saosjećajnost i upućenost muslimana jednih na druge. Kao što svi organi tijela sačinjavaju neraskidivi dio ljudskog bića, isto tako bi muslimanski narodi trebali da sačinjavaju neraskidivi dio islamskog ummeta.

Kao što svi dijelovi ljudskog organizma pružaju otpor kada čovjeka napadne bilo kakva bolest, na isti način bi svi pripadnici ummeta trebalo da pružaju otpor napadačima, ma kakvi oni bili.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o jedinstvu, pored brojnih hadisa, rekao je i ovaj: “Musliman je brat muslimanu. On ga ne ugnjetava i ne ostavlja na cjedilu. Ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah će njemu u nevolji pomoći. Ko otkloni nedaću jednom muslimanu, Allah će njemu otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. A ko prikrije sramote jednog muslimana, Allah će prikriti njegove na Sudnjem danu.”  (Prenose Buharija i Muslim)

Vidimo da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovdje kaže da je musliman brat muslimanu, nije samo onaj koji ima bradu brat onome koji ima bradu, ili onaj koji nema brade brat onome koji nema, nego svaki musliman je brat svokom muslimanu ma kako on izgledao.

Ebu Musa, r.a, prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Vjernik je s vjernikom povezan kao graðevina čiji su elementi jedni s drugima čvrsto spojeni.” (Prenosi Buharija)

Ovim hadisom Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio je odnose meðu vjernicima sa odnosima cigli u jednoj zgradi. Kako god se cigla na ciglu naslanja i čini jednu zgradu stabilnom, tako se i vjernik oslanja na vjernika i čini stabilnom zajednicu kojoj pripada.

Takoðer, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Psovanje muslimana je grijeh, a njegovo ubistvo je kufr – nevjerstvo.” (Prenose Buharija i Muslim)

Komentarišući ovaj hadis, šejh Usejmin, rahimehullah, kaže: ”Onaj koji psuje i vrijeða muslimane postaje velikim grješnikom, od takvog se ne prima svjedočenje, niti je ispravno da takav bude imam ili mujezin, ovo je mišljenje mnoge uleme.” (Šerh Rijadus-Salihin, 2/1650)

Islam u svakom svom segmentu podstiče na jedinstvo i uvezivanje meðu vjernicima, a kao primjer navest ćemo neke od islamskih ruknova.

Kao prvi primjer poslužit će nam namaz. Naime, u mnogim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče na obavljanje namaza u džematu. Pa u jednom hadisu kaže da je namaz u džematu vredniji 27 puta nego kod kuće (prenose Buharija i Muslim), čak jednom prilikom i prijeti da bi zapalio kuće onima koji bez razloga ostavljaju džemat (prenose Buharija i Muslim).

Ovim se muslimani podstiču na svakodnevno druženje kako bi se što više zbližili i ujedinili.

To je prava uloga namaza!

Nakon namaza dolazi zekat koji ima izuzetno važnu ulogu u jačanju veza izmeðu bogatih i siromašnih i na taj način jača ljubav jednih prema drugima.

Hadždž, takoðer, ima posebnu ulogu u ovom kontekstu. Za vrijeme hadždža vjernici iz svih krajeva svijeta, različitih jezika, boje kože, nacije, bogati, siromašni, potpuno se izjednačuju. U istom vremenu, na istim mjestima, potpuno identično obučeni, tako da je nemoguće razlikovati bogataša od siromaha, niti uglednog od manje uglednog. Svi su isti na hadždžu, pokazujući kako jedinstvo meðu muslimanima treba da izgleda.

Dakle, sve su to uloge ibadeta koje su osnove jedinstva muslimana.

Spomenutom treba dodati ulogu dove, jer to je još jedan način suosjećajnosti i jedinstva ummeta.

Kolika je važnost jedinstva vidimo i iz toga da Kur’an nareðuje uspostavljanje jedinstva nakon što ono bude narušeno, pa makar i upotrebom sile:

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ”Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista voli pravedne.“  (El-Hudžurat, 9)

To je priroda islama koji je propisao da jedinstvo muslimana treba stalno jačati pa makar i upotrebom sile ako je to neminovno. Ovaj primjer je svakom razumnom čovjeku dovoljan da ukaže na važnost koju islam pridaje jedinstvu muslimana.

I pored tako savršenih uputstava, meðu muslimanima svijeta očita je surovost i netrpeljivosti: na nacionalnom, mezhepskom, političkom, ekonomskom i svakom drugom planu. Stoga ne treba da čudi činjenica što ponovo postaju lahak plijen za protivnike.

Iman u Allaha, dželle šanuhu, i bratstvo meðu muslimanima bila su dva najznačajnija faktora pri uspostavi prve islamske države u Medini. Bratimljenje izmeðu ensarija i muhadžira bio je dogaðaj iz stvarnog svijeta, iako je taj dogaðaj u svojoj prirodi bliži lijepim snovima. Ovaj dogaðaj pokazao je da je jedna takva praksa moguća i na Zemlji.

Svi smo čuli za brojne primjere kako su ensarije dočekali muhadžire iz Mekke, pa su sve što su imali od imetka sa njima podijelili. Možda najupečatljiviji primjer je kada jedan od ensarija S’ad ibn Er-Rabi’, koji je imao dva imanja i dvije žene, ponudio muhadžiru (Abdur-Rahmanu ibn Avfu) da sebi odabere imanje koje mu se više sviða i da se od jedne žene razvede kako bi je ovaj oženio. Abdur-Rahman je ovo odbio i pitao ga da mu pokaže gdje je pijaca, kako bi sam zaradio. Iz ovih primjera vidimo na kakvom su stepenu bratstva oni tada bili.

Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ”…I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugma neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji…” (Ali Imran, 103)

U Medini prije Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, dolaska, živjela su dva arapska plemena Evs i Hazredž, i oni su meðusobno ratovali dugi niz godina. Meðutim, kada je islam ušao u njihova srca, ujedinio je ova dva, do jučer, zaraćena plemena. Pa zar je moguće da je njih tada ujedinio, a da danas nas razjedinjuje? Danas smo svjedoci da se ljudi dijele zbog islama, a islam im to jasno zabranjuje. Dakle, u pitanju je njihovo pogrešno shvatanje islama.

Mnogi ne mogu da shvate da muslimani moraju biti jedinstveni i ako postoje neke razlike meðu njima.

Upravo je ovo jedan od najvećih razloga zbog kojih dolazi do cijepanja meðu muslimanima. To najbolje vidimo na primjeru aminanje poslije Fatihe, jer u mnogim džematima upravo je zbog ovoga došlo do svaða, jedni nisu shvatili da je preče bilo da ostave sunnet kako ne bi upali u haram, jer je svaða i razbijanje džemata haram. A drugi nisu shvatili da je dozvoljeno da postoje razlike meðu muslimanima koje su utemeljene na Kur’anu i sunnetu.

Muslimanu ne može biti veći prijatelj onaj ko ne vjeruje u Allaha, u poslanstvo, Sudnji dan, ne klanja, ne posti, ne ide na hadždž, jede i pije haram – od muslimana koji vjeruje u sve to i obavlja svoje dužnosti, bez obzira kojem mezhebu pripadao.

U osnovama vjere ne smije dolaziti do razilaženja, dok je u nekim ograncima vjere, poput fikha, razilaženje dozvoljeno.
Razilaženje u fikhu je prihvatljivo i to razilaženje ne umanjuje vrijednost uleme, jer su se čak i ashabi razilazili u nekim stvarima.
Poznat je slučaj kada im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Neka niko ne klanja ikindiju osim kod Benu Kurejze.” (Prenosi Buhari)

Pa kada su bili na putu, zateče ih ikindija, i tada jedni rekoše da će klanjati kako im je naredio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a drugi rekoše da će klanjati odmah jer tako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mislio. Kada su se vratili, nijednu skupinu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ukorio.

Stoga, kada se dogodi razilaženje u fikhu, nikome nije obaveza (farz) da upozorava drugoga, ali je pohvalno spomenuti dokaz i objasniti da je neka stvar ispravnija.

U pitanjima gdje nema konsenzusa uleme, odnosno gdje ima prostora za različita mišljenja, pripadnik ehli-sunneta treba da uvažava pravo drugih da slijede mišljenja koja se oslanjaju na validne dokaze.

Baviti se meðusobnim razlikama koje će dovesti do raskola, udaljavanja muslimana jednih od drugih, stvaranja mržnje, vrijeðanja, ismijavanja – zabranjeno je, i protiv toga je bio svaki iskreni i bogobojazni alim (učenjak) bez obzira kojoj školi ili mezhebu pripadao.

Meðutim, ukazati na činjenice, dati objašnjenje, logično dokazati, upozoriti na greške itd., s ciljem i znanjem da će to biti prihvaćeno, da će otkloniti razlike i dovesti na zajedničko mišljenje – poželjno je.

U vremenu kada se neprijatelji ujedinjuju protiv nas, mi ne smijemo voditi bilo kakve rasprave koje će dovesti do pojačavanja razjedinjenosti muslimana. Razjedinjeni, muslimani postaju lahak plijen svojih neprijatelja.

I za kraj navest ćemo hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Neće biti pravi vjernik onaj ko ne bude želio svome bratu ono što želi i samome sebi. (Prenose Buharija i Muslim)

Kada bi se muslimani pridržavali ovog hadisa, nikada ne bi došlo do razjedinjenja meðu nama.

 
Molim Allaha da ukabuli naša dobra djela, a loša da oprosti, da pomogne muslimane širom svijeta i da nas ujedini na Istini! AMIN!

Prvi put objavljeno: srijeda, 04 Lipanj 2008 08:33