Od početka rata u Siriji, nekoliko desetaka hiljada sirijskih izbjeglica prebjeglo je u Irački Kurdistan. Zbog nedovoljne humanitarne pomoći i loših uvjeta u kampovima, brojni ljudi su prisiljeni raditi na crnom tržištu kako bi preživjeli.
Aziz Omar je Sirijac. Izbjegao je u iračku regiju Kurdistan nakon početka sirijske revolucije.
Uspio je pronaći posao kao građevinski radnik i to mu je omogućilo da preživi i prehrani porodicu.
Međutim, kaže da su uvjeti rada teški i da lokalni poslodavci zloupotrebljavaju sirijske izbjeglice kao jeftinu radnu snagu.
“Mi izbjeglice prisiljeni smo raditi, jer imamo porodice koje hranimo. Poslodavci nas ponekad iskorištavaju i dešava se da nam plaće kasne”, kaže Aziz Omar.
Posao umjesto obrazovanja
Rashdar Basheer je još jedan primjer – bio je student u Siriji, ali nakon što je izbjegao u Kurdistan nije bio u stanju nastaviti svoj studij. Morao je pronaći posao.
“Iskorištavaju nas na razne načine. Nekima ne daju plaće ili im daju manje plaće nego domaćem stanovništvu, a neki su primorani raditi i po 12 sati dnevno”, kaže Basheer.
Ali advokatkinja Ilham Abd al-Rahman smatra da se situacija neće promijeniti sve dok se ne počnu potpisivati ugovori o radu sa poslodavcima: “Ti radnici rade po sistemu dnevnica. Niko radniku ne daje ugovor na samo jedan dan, sedmicu ili mjesec. Prema Zakonu o radu, ne može se potpisati ugovor na mjesec dana. Mislim da se ti radnici trebaju žaliti.”
Međutim, sirijske izbjeglice se ne usuđuju nikome žaliti.
Prema zvaničnim statistikama, u Iračkom Kurdistanu se nalazi 12 kampova sa 250.000 Sirijaca. Oni koji imaju posao više su nego sretni zbog toga i učinit će sve što treba kako bi ga zadržali.
(AJ Balkans)
