Predsjednik Republike Srpske krenuo je, očito, na sve ili ništa, i vuče poteze poslije kojih nema povratka. Uvreda koju je za ramazan nanio Islamskoj zajednici i svim bosanskim muslimanima diskvalificira ga za svaki politički dijalog, a konačno ga kandidira za mjesto na kojem bi se u svakoj normalnoj državi odavno našao.
Samo sabur i merhametluk mogu zaustaviti Islamsku zajednicu u BiH da nadležnim sudovima ne prijavi Milorada Dodika, koji je izjavio da je IZ u BiH “ustvari, radikalna politička organizacija koja provodi i ima u sebi značajne elemente radikalnog islama i koja je integrisana sa islamskim pokretom širom svijeta”.
Dodik ne laže iz neznanja, on laže i blati s namjerom. Dodik zna odlično šta je radikalizam, ako je zaboravio neka se sjeti 11. jula 1995. godine. Neka se podsjeti vlastitog priznanja da se u Srebrenici desio genocid.
Rijetko se, bolje reći nikako, ne spominje uloga Srpske pravoslavne crkve tokom agresije na Bosnu i pratećih zločina. Dodik i njemu slični bi to jedva dočekali kao još jednu temu za rasplamsavanje političkih sukoba koji nikome, osim njemu i njegovoj kliki, ne odgovaraju. Ali Dodik sam traži i izaziva sukobe. Kad više nema o čemu, udario je na bosanski jezik i Islamsku zajednicu, kao kičmu bošnjačkog naroda.
– Zbog toga je ona (IZ BIH) za nas opasna. Ona je ključna politička organizacija u bošnjačkom narodu. Ona odlučuje ko je pobjednik kod Bošnjaka na izborima – kazao je Dodik u izjavi novinarima na Mrakovici.
To govori političar koji je samo dva dana prije prošlih izbora pozvao u Banja Luku patrijarha Irinija da osvješta spomenik Stefanu Nemanji. Patrijarh je “pogurao” Dodika i njegovu stranku na izborima, poručivši da su “oni potvrdili da su dostojni toga zvanja i toga položaja”.
Nužno je podsjetiti da je patrijarh SPC jedini vjerski autoriret koji je vjernicima sugerirao za koga će glasati. Reis Kavazović i kardinal Puljić samo su pozvali građane da izađu na izbore.
Dodiku treba replicirati, ali ga ne treba ga “hraniti” novim temama za sukobljavanja. U svakom slučaju, na njega kao ozbiljnog sagovornika teško se više može računati. Milorad Dodik ne želi razgovor ni pod vlastitim uslovima (ucjenama), on je definitivno na stazama destabilizacije i proizvođenja haosa. To je jedina politika koja mu je preostala, svakoj drugačijoj politici zatvorio je vrata. Možda je sazrelo vrijeme da se i njemu barem pritvore “medijska vrata”?
(H.D./Faktor.ba)
