Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/wp-content/themes/bingo/templates/template_single_post.php on line 1022
Rekaik

Iz ahlaka selefa, 9. dio

349pregledi

Prijevod: Sead ef. Jasavić

9. Strah od Allaha dž.š., na početku i kraju života! Na početku života – strah i bojazan od grijeha i kazne, a na kraju života – strahopoštovanje i bojazan od lošeg svršetka!

Allah dž.š., kaže: „Za onoga, koji se, stajanja pred Gospodarom svojim, bude bojao, biće dva perivoja spremna! (el-Rahman: 46.)[1] Ili: „…bojte se Mene, ako ste vjernici!“ (Alu Imran: 175.)[2]

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ko se Allaha bude bojao – putnik je, a ko je putnik – stići će svome cilju! Allahova roba je skupa! Allahova roba je Džennet!“[3]

Ebu Turab el-Nahšebi rhm., je rekao: „Ako neki čovjek donese odluku da neće griješti, pomoć od Allaha dž.š., će mu sa svake strane dolaziti, mada su tri znaka crnila srca: neimanje straha od grijeha, neosjećanje slasti od ‘ibadeta i pokornosti, niti osjećanja bilo kakva traga od v’aza!“

Hasan el-Basri rhm., je rekao: „Neobavljanje noćnog namaza i nepošćenje danju je znak toga da je dotična osoba utonula u grijeh!“

Znali su reći: „Kada od ‘ibadeta i pokornosti ne bi imalo drugih koristi do samo: svjetlost i nur na licu, i ljubav u srcu, i snaga u udovima, i sigurnost po život, i prihvatanje svjedočenja ljudi – bilo bi dovoljno da se prođemo činjenja grijeha, i kada od griješenja i nepokornosti ne bi imalo drugih šteta do samo: crnilo na licu, i tama na srcu, i proklinjanje pri samom spomenu imena griješnika, i neprihvatanje njegova svjedočenja na sudu, i strah po svoj život, bilo bi dovoljno da se prođemo činjenja grijeha! Allah dž.š., kako pokornom tako i nepokornom robu, daje znake i obilježja još na ovome svijetu, kako bi se veselio prvi, te kako bi se ražalostio drugi!“

Allah dž.š., kaže: „Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah”, pa onda istraju na tome, dolaze meleki, koji im govore: “Ne bojte se, i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan!“ (Fussilet: 30)[4]

Od selefa se bilježi: „Meleki se ovako obraćaju osobama čiji je strah od Allaha dž.š., velik, kao i tuga i žalost zbog počinjenih grijeha! Ko se Allaha dž.š., ne bude bojao, i ne bude tugovao zbog hajra koje ga je prošlo, meleki mu se neće obraćati na spomenuti način!“

 * * * * *

Odlomak iz knjige: Iz ahlaka selefa…

Autor: šejh Ahmed Ferid, Egipat

Prijevod: Sead ef. Jasavić, Plav

 


[1] Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Ajeta s ovakvim značenjem je u Kur’ani Kerimu mnogo, ali im je zajedničko to da su svi oni utemeljeni na sljedeća tri principa: iman/vjera, takvaluk/bogobojaznost i dobro djelo, iskreno radi Allaha učinjeno, a u skladu sa sunnetom Poslanika s.a.w.s.. Ko ova tri principa pri sebi izgradi oni su ti koji se imaju prava radovati za razliku od ostalih stvorenja. Radosne vijesti Kur’ana i Sunneta oko ovih značenja kruže, mada se mogu suziti i na dva principa: ihlas/iskrenost u pokoravanju Allahu dž.š., uz dobročinstvo prema Njegovim stvorenjima!“ (Hadijel-Ervah, 1/287.)

[2] Imam el-Gazali rhm., kaže: „Allah dž.š., kaže: „…bojte Me se, ako ste vjernici!“ (Alu Imran: 175.) – iz ovog ajeta se da razumjeti to da je imanje straha od Allaha dž.š., obaveza jednog vjernika, kao i uslov/šart ispravnosti njegova imana! Stoga, nije pojmljivo to da jedan mu’min nema straha od Allaha dž.š., pa makar i malo. Slabost strahovanja od Allaha dž.š., je samo znak slabosti spoznaje/ma’arife, i vjere/imana, u Allaha dž.š.!“ (Pogledaj: Ihja’u ‘Ulumid-din, 4/161.)

[3] Bilježi ga imam Tirmizi, 10/227, i kaže: Hadis je Hasen Garib; Hakim, 4/308.

[4] Imam Ibnu Redžeb el-Hanbeli rhm., kaže: „Kada srce izađe na pravi put i istraje na spoznaji Allaha dž.š., strahu od Njega, Njegovom veličanju i hejbetu, i kada istraje na ljubavi prema Njemu i želji za Njime, obraćajući Mu se dovama, oslanjajući se samo na Njega uz neprihvatanje i odbijanje svega mimo Njega – tada i ostalo tijelo izlazi na pravi put i postaje pokorno Allahu dž.š., zbog toga što je srce kralj/vladar, dok je ostalo tijelo njegova vojska, pa kakav bude vladar takvi su mu vojska i ostali podanici!“ (Džami’ul-‘Ulum vel-Hikem, 1/205.)