Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/2020/wp-content/themes/minbertheme/templates/template_single_post.php on line 1084
Rekaik

Iz ahlaka selefa, 8. dio

495views

Prijevod: Sead ef. Jasavić

8. Smrt im je bila draža od zapadanja u grijeh tj. od izazivanja srdžbe Božije, što bi oni svojim istančanim čulima osjetili!

Osnova je da vjernik ne smije sebi smrt priželjkivati, osim ako se plaši po svoju vjeru, jer, svaki momenat vjerničkog života na zemlji je sušti hajr i dobro. Od selefa se bilježi sljedeće: „Svaki dan kojeg vjernik provede na zemlji je ganima/ratni plijen!“

Od Ebu Hurejre r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Neka niko od vas ne priželjkuje smrt, jer, ako je čovjek dobar, imaće prilike da čini još dobrih djela, a ako je loš – imaće vremena da se pokaje!“[1]

Na drugom mjestu, Poslanik s.a.w.s., kaže: „Neka niko od vas ne priželjkuje sebi smrt, i neka niko ne moli za nju prije njena vakta. Osoba kada umre nema više vremena za rad dobrih djela, a vjerniku, život neće uvećati ništa drugo mimo dobra!“[2]

Ako se fitnet i iskušenja nagomilaju, pa se vjernik uplaši po svoj iman i vjeru, dozvoljeno mu je doviti i moliti Allaha dž.š., za ubrzanu smrt, kako se to u hadisu bilježi: „…a ako svijet budeš stavljao na iskušenje, usmrti me prije nego li podlegnem iskušenju!“[3]

Učenjak Muniruddin el-Dimeški rhm., je rekao: „Navedeni hadis spada u višeznačne izreke Poslanika s.a.w.s., (dževami’ul-kelim), i ko malo bolje o njima razmisli naići će na veliko dobro! Navedene riječi nas upućuju na savršenost vjere i imana čovjeka koji na navedeni način bude dovu Allahu dž.š., upućivao, jer takav više voli da njegova duša izađe iz tijela, i da je kao žrtvu priloži Allahu dž.š., ne bi li se spasio iskušenja koje bi mu možda kasnije prouzrokovalo vječitu patnju u Džehennemu! Da nije istinski vjernik ne bi predpostavio smrt svome životu! Takva osoba je vjernik u Allaha dž.š. i Sudnji Dan, u Džennet i Džehennem. Navedena osoba je dosegla takav stepen vjere i strahopoštovanja da joj je smrt bila milija od života puna iskušenja, pogotovo onda kada je talas iskušenja nezaustavljiv, i kada se pred njime ne može čvrsto stati! Ako primjeti da navedeno iskušenje hara ljudima, pri sebi primjećujući slabost i nemoć da se takvom naletu fitne i iskušenja odupre, neimajući nikakve koristi od hvatanja u koštac s njime, uviđajući izlivanje Allahove srdžbe i ljutnje nad svijetom – diže svoje ruke i moli Allaha dž.š., Moćnog, da ga nesreće i iskušenja poštedi, davajući prednost smrti nad životom!“[4]

Bilježi se da je Ebu Hurejre r.a., rekao: „Doći će vrijeme, kada će učenim osobama smrt biti draža od žutoga zlata, tako da će čovjek doći na grob svoga prijatelja, i reći: Kad bi Bog d’o, da sam na tvom mjestu!“

Abdullah b. Mes’ud r.a., je rekao: „Prvaci ovog svijeta odoše, a ostade šlam! Zaista je smrt blago svakog vjernika!“[5]

* * * * *

Odlomak iz knjige: Iz ahlaka selefa…

Autor: šejh Ahmed Ferid, Egipat

Prijevod: Sead ef. Jasavić, Plav

 


[1] Bilježi ga imam Buhari, 10/127.; i imam el-Nesa’i 4/3..

[2] Bilježi ga imam Muslim, 17/8.

[3] Bilježi ga Ahmed, 5/243, Tirmizi, 12/115. Šejh Albani rhm., ga smatra sahihom.

[4] Pogledaj: Ihtijarul-evla fi šerhi hadisi Ihtisamil-mele’il-e’ala, Ibnu Redžeb el-Hanbeli rhm., str.30.; Ahkamu temennil-mevti, Muhammed b. Abdul-Wehhab rhm..

[5] „KAKO SE SAČUVATI FITNI I ISKUŠENJA“, Šejh Adnan Muhammed ‘Ar’ur hfz..

Od fitni i iskušenja ćemo se sačuvati na slijedeći način:

1. Izgradi osjećaj da si ti jedan od učesnika fitne i iskušenja, ili da si im izložen i na udaru svakog momenta, ne bitno bile male ili velike, i znaj da je cilj fitne i iskušenja – samo tvoj ispit! Oštroumna osoba, koja sve navedeno bude imala na umu, i bude svjesna tajne iskušenja – biće oprezna i čuvaće se! Ako musliman osjeti da je nešto što se dešava fitna i iskušenje, nemoj da bude nemaran, i nemoj da dozvoli sebi da bude uvučen u vrtlog fitni! Allah dž.š., kaže: “…Mi vas stavljamo na kušnju, i u zlu i u dobru, i Nama ćete se vratiti!” (el-Enbija’: 35.)

2. Čuvanje jezika i ruku od zla koliko god je jedan musliman to u stanju učiniti! Allah dž.š., kaže: “Čovjek ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije!” (Kaf: 18.) Poslanik s.a.w.s., kaže: “Držite se svojih kuća!” (Bilježi ga Ebu Davud, br. 4262., Tirmizi, br.2206., a šejh Albani rhm., ga ocjenjuje sahihom, i kaže: “Sjedi u kuću, i zaveži usta!”, Silsila el-Sahiha, 4/49.)

U slučaju da se neki događaj izravno veže za određenog čovjeka, ili je u pitanju povraćaj oduzetog hakka, onda:

3. Stroga provjera informacija, i obavezno saslušanje stava druge strane, bez obzira na to ko nam je prenio određenu vijest, jer laž dominira jezicima ljudi onda kada je fitna živa i aktuelna, kao i jezicima velikog broja “pobožnih” ljudi, i u tim momentima se kreće poput rijeke u svome koritu! Allah dž.š., kaže: “O vjernici, ako vam nepouzdana osoba kakvu vijest donese, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kasnije kajete!” (el-Hudžurat: 6.) Allah dž.š., ovim ajetom nije izuzeo nikoga (jer bezgriješnu osobu i ne možemo naći, op.pr.) – pa hoćemo li se već jednom opametiti! Od najljepših kur’anskih primjera koji govore o ovoj pojavi je:

1. Slučaj ‘Isa’a a.s., kada mu Allah dž.š., kaže: “A kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’” – on će reći: “Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. & Ja sam im govorio ono što si im Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš. & Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar si Ti.” (el-Ma’ida: 116-119.) Da li je to Allah dž.š., u potrebi za provjerom informacija – a lijepo znamo da Allah dž.š., vrlo dobro zna šta je ‘Isa a.s., govorio, i u šta je pozivao, i da nije govorio ono što mu se pripisuje! Ovaj ajet je jasna poruka od Allaha svima onima koji samo slušaju svoje šejhove, ili glavare, ili svoje drugove – dakle samo jednu stranu, bez provjere datih informacija, čineći time nasilje prema ostalim Allahovim robovima! Pa, ima li koga da bi pouku iz svega uzeo!?

2. Allah dž.š., kori jednog od svojih poslanika – Davuda a.s. – zato što nije saslušao i drugu stranu prije nego li je sud donio! Allah dž.š., kaže: “O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi, i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravili Dan u kome će se račun polagati. & Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kada budu u vatru bačeni! & Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobra djela kao s onima koji prave nered na zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s griješnicima?!” (Sad: 26-28.) Zar neće, navedene ajete, u obzir uzeti oni koji se brzo laćaju izdavanja fetvi, i govora o Allahu dž.š., bez prethodna znanja! Imam Ibnul-‘Arebi rhm., u djelu “Ahkamul-Kur’an”, govoreći o ovom ajetu, kaže: “Suđenje, bez prethodnog saslušanja suprotne strane nije dozvoljeno po nijednom od imama; šta više, takav postupak nije dozvoljen ni u jednoj religiji na zemlji!” Osoba koja provjerava informacije, i sluša stav i odgovor druge strane – ta osoba je pravedna, umjerena i upućena, dok osoba koja ne provjerava informacije, i ne sluša stav i odgovor druge strane – ta osoba je nasilnik i zulumćar, koja će se kasnije kajati zbog svoje neumjerenosti!

4. Upotreba opštih islamskih pravila, poput:

  • Obaveznost pravljenja razlike između fetve i kada’a.
  • Obaveznost pravljenja razlike između habera i re’ja.
  • Obaveznost pravljenja razlike između jekina i idžtihada.
  • Obaveznost pravljenja razlike između bejjine i tezjina.
  • Hakk i istina su preči od ljudi, pokreta ili grupica.
  • Hakk i istina su preči od mene, mojih rođaka i mojih šejhova.
  • Ne smijem biti jedan od pristrasnih osoba!

5. Uzimati u obzir edeb i lijep bonton i ponašanje onda kada je osoba, s kojom se u nečemu ne slažemo, u pitanju. Pravila pravednosti i insafa moramo uvjek u praksi sprovoditi. Moramo maksimalno biti udaljeni od svake vrste neodmjerenosti i fanatičnosti. Koliko je razlika i razilaženja koja nikako ne smiju biti povodom međusobnog raskola, i koliko li je tvojih istomišljenika pogriješilo istinu u nečemu, i koliko li je tvojih neistomišljenika pogodilo istinu u nečemu! Nije se neki čovjek fanatično vezao za drugog – a da nije pogriješio, i hakk i istinu promašio, i neće čovjek biti pravedan prema drugome, a da tevfik i podršku od Allaha dž.š., ne zasluži, i da se uputi i pravom putu ne naputi!

6. Zastajanje na Allahovim granicama, koje je lično On dželle dželaluhu odredio, poput upoznavanja s određenim pitanjem na osnovu Allahovih dž.š., dokaza, sa upoznavanjem sa stavovima i mišljenjima uleme po datom pitanju – a onda, shodno tome postupati! Ne smijemo se zaletavati i žuriti kada su propisi u pitanju sudeći ostalim ljudima prema svojim strastima i porivima!

7. Vraćati se, u teškim i sumnjivim pitanjima, dobro učenoj ulemi, i njihovih se fetava pridržavati, gdje se nikako ne smijemo zadržavati samo oko jednog čovjeka, jedne grupe, stranke, partije ili organizacije, postajući fanatičnim sljedbenikom istih!

Preuzeto iz knjige: “Menhedžul-I’itidal”, str.174-176..