Rekaik

Iz ahlaka selefa, 7. dio

211views

Prijevod: Sead ef. Jasavić

7. Ne bi se veselili, niti bi se smijali, kada bi se u dunjalučkim uživanjima našli – odjeća, jahalice, žene, pozicije… bojeći se da ne budu pošteđeni istog na Sudnjemu Danu.

Omer b. el-Hattab r.a., je rekao: „Da se ne plašim po svoja dobra djela, pridružio bih vam se u uživanjima ovoga svijeta, ali, stalno su mi na umu riječi Allaha dž.š., koji kaže: „Na Dan kada, oni koji nisu vjerovali, pred vatrom budu zaustavljeni, biće rečeno: “Vi ste u životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili, i u njima uživali,[1] zato ćete, danas, sramnom patnjom biti kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašni bili.” (el-Ahkaf: 20.)

Vjernici se, od nevjernika, razlikuju po tome što su stalno pripravni i spremni za budući svijet, i za sve ono što ih čeka tamo, stoga, dobro se preispitaj i provjeri da li si spreman za stajanje pred Allahom dž.š., i za polaganje računa pred Njime! Traži oprosta od svoga Gospodara, i neprestano čini istigfar!

Neko od selefa bi znao izjaviti: „Ako možeš uspijeti u tome da te niko ne sustigne na putu ka Allahu dž.š., onda to i učini!“ Ili: „Ako primjetiš da se neko hoće utrkivati s tobom po pitanju dunjaluka, ti se utrkuj s njime po pitanju ahireta!“

Neki opisaše Hasana el-Basriju rhm., riječima: „Kada bi išao k nama – kao da se vraćao s ukopa svog najboljeg prijatelja; kada bi išao od nas – kao da mu je nad glavom vatra ognjena bila; kada bi sjedio – bio je poput zatvorenika koji čeka smrtnu kaznu; kada bi osvanuo – kao da se s Ahireta vratio, a kada bi omrknuo – kao da su ga sve bolesti ovog svijeta pogodile!“

Hasan el-Basri rhm., je rekao: „Čuli smo za osobu koja se zavjetovala Allahu dž.š. na to da se neće nasmijati sve dok ne sazna koju od dvije kuće je stekao: Džennet ili Džehennem! Pa kaže: „Umro je na svom zavjetu, neprekršivši ga, tako da, sve do njegove smrti, nije primjećen nasmijanim!“

 * * * * *

 Odlomak iz knjige: Iz ahlaka selefa…

Autor: šejh Ahmed Ferid, Egipat

Prijevod: Sead ef. Jasavić, Plav


[1] Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Najpotpunijeg uživanja su oni koji su na jednom mjestu spojili ugođaj srca i duše uz ugođaj tijela. To je osoba koja se poslužila dozvoljenim slastima, na način da mu to ne utiče na udio njegovog uživanja na Sudnjemu danu, i taj njegov lezzet ga ne odbija od slasti spoznaje, ljubavi i druženja s Allahom. Na ovakvu osobu se odnosi sljedeći ajet: „Reci: »Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?« Reci: »Ona su za vjernike na ovom svijetu, a na onom svijetu su samo za njih.« Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju.“ (el-E’araf, 32.) Najgori su oni koje njihova ovosvjetska uživanja odbiju od uživanja i slasti, na Sudnjemu danu, pa se nađu međ’ onima o kojima govori ovaj ajet: “Vi ste u životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili, i u njima uživali!“

Dakle i prvi i drugi su uživali s lezzetima/slastima ovoga svijeta, ali nisu to radili na isti način. Prvi su to radili na dozvoljen način čime su obuhvatili lezzet ovog i onog svijeta, dok su se drugi naslađivali onako kako je to od njih njihova strast i pohota tražila – ne osvrćući se jeli im to bilo dozvoljeno ili ne, čime su prouzrokovali gubitak lezzeta/slasti kako dunjaluka tako i ahireta! Dunjalučka uživanja su im bila kratka, a ahiretska/vječna uživanja nisu zaradili. Dakle, kome je uživanje drago kao i lijep život neka preko dunjalučkih slasti stekne ahiretska uživanja tj. neka se pomogne dunjalučkim lezzetima na pripremanju srca samo za Allaha i Njegovu volju, i za robovanje samo Njemu; neka u lezzetima i nasladama nalazi snage koja mu je neophodna na putu traganja za Allahom, a ne zbog same svoje pohote za uživanjem!“ (Pogledaj: Kitabul-Feva’id,1/150.)