Vjera i život

Život kao ibadet

3.1kviews
Piše: Abdulvaris Ribo
Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: ”A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).” (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
 
Šta je ibadet?
Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost  našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur’ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života? Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.” Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.
 
Život muslimana je ibadet
Islam ne reducira čovjekovu ulogu na ovome svijetu na bogosluženje i na individualnu korist. Ne smijemo zaboraviti da je čovjek Allahov namjesnik (halifa) na Zemlji i da je deviza islama dobro i na ovome i na onome svijetu (”Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovome i na onome svijetu i sačuvaj nas kazne u Vatri”). Ovo kur’ansko učenje vrlo jasno odbacuje ekstremne i oprečne koncepcije onih koji u potpunosti žele odbaciti ovaj svijet i onih materijalista koji samo znaju za ovaj svijet. Islam nudi jednu sveobuhvatnu koncepciju života. Kur’an vrlo često nalaže: ”Vjerujte i dobro činite.” Puko bavljenje vjerom bez primjene njenih principa i načela u svakodnevnom životu, nema velike koristi. Isto tako, činjenje dobra bez vjerovanja u Allaha ne donosi korist na onome svijetu i ne može nas spasiti onosvjetske kazne. Prema tome, i druge pozitivne aktivnosti i djela mogu biti ibadet ako se ispune određeni uvjeti. Tako ako čuvamo svoj jezik od nepristojnih riječi, laži, ogovaranja i uvreda i samo istinu govorimo, zato što to od nas Allah traži, tada i naša šutnja predstavlja ibadet. Ako dosljedno slijedimo Božije propise u našim trgovačkim poslovima i u našem odnosu prema roditeljima, komšijama i prijateljima, mi time činimo ibadet. I radnik, dok časno i pošteno obavlja svoj posao kako bi nahranio svoju porodicu, čini ibadet. I doktor koji liječi ljude s namjerom da im pomogne i olakša njihove boli, svojim poslom čini ibadet. I student koji izučava korisne nauke da bi bio koristan za sebe i za svoju zajednicu, svojim studiranjem čini ibadet. I novinar, koji objektivno piše i svojim pisanjem promovira istinu i pravdu, čini ibadet. I oni koji pomažu nevoljnike i siromašne, ne radi lične koristi i interesa, nego što time žele Božije zadovoljstvo, i oni  time čine ibadet. Ukratko, sve naše aktivnosti i čitav naš život su ibadet, ako su u skladu sa Božijim zakonom, ako je naše srce ispunjeno bogobojaznošću i ako je naš krajnji cilj postići Allahovo zadovoljstvo. Uzvišeni Allah rekao je: ”Reci: ‘Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.”’ (El-En’am, 162.) Život jednog pravog musliman u cijelosti je ibadet. On se duhovno ne približava Allahu samo kroz svoj namaz, nego i kroz svoje svakodnevne aktivnosti. Svojim trudom da dođe do halal zarade čovjek čini ibadet. Musliman čini ibadet čak i kada ima intimni odnos sa svojom suprugom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Sadaka je i kada imate intimni odnos (sa svojom suprugom).” ”Allahov Poslaniče, neko od nas udovoljava svojoj strasti i za to ima nagradu?”, upitali su ashabi. Poslanik im je rekao: ”Šta mislite kada biste svoje porive zadovoljili na haram način, da li biste za to imali grijeh? Isto tako, ako to učinite na halal način, imat ćete nagradu.” Islam želi da učvrsti duhovne vrijednosti čovjeka koji tada više ne slijedi samo lične interese i materijalne ciljeve, nego jedino teži Allahovom zadovoljstvu. Dakle, svaki put kada činimo dobro i izbjegavamo zlo iz bogobojaznosti, bez obzira o kojoj sferi života i o kakvoj aktivnosti se radilo, mi činimo ibadet, jer tako ispunjavamo svoje islamske dužnosti. To je pravo značenje ibadeta. Čovjek sve što čini treba da čini radi Allahovog zadovoljstva i čitav svoj život trebamo podesiti prema obrascu koji je islam propisao.
 
Kako postići ovaj stupanj vjere i svijesti
Da bismo postigli ovakav stupanj vjere i morala, islam je naredio jedan niz određenih ibadeta, koji služe prvenstveno za odgoj duše, odnosno kao jedan svojevrsni trening. U prvom redu je namaz. Što marljivije slijedimo trening, lakše ćemo naći harmoniju između naših ideala i našeg praktičnog ponašanja. Ibadeti su, dakle, stubovi na kojima počiva zgrada islama. Kako postići takav stupanj vjere i morala da činimo samo ono što je dobro i da time želimo samo Allahovo zadovoljstvo? To je vrhunac vjere kojemu treba da teži svaki musliman. To je vrhunac dobročinstva (ihsan): da izgradiš takvu svijest i osjećaj kao da Allaha stalno gledaš ili osjećaj da te Allah stalno prati i nadzire. Koliko ćemo u tome uspjeti zavisi od naše iskrenosti i predanosti Allahu, te od našega truda i ustrajnosti u činjenju ibadeta. Mi smo rekli da nas ibadeti poput namaza duhovno približavaju Allahu, našem Stvoritelju, kako bismo dobili Njegovu naklonost i kako bismo oplemenili svoju dušu. Ako smo ustrajni u tim ibadetima, kako obaveznim, tako i dobrovoljnim, tada ćemo postići visok stupanj vjere i morala o kojem govorimo. U skladu s tim je i hadis u kojem Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Uzvišeni Allah kaže: ‘Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga. Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.”’ (Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346) Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.
 
Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost koja je duboko usađena u njegovom srcu.
 
Saff br. 264