Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/wp-content/themes/bingo/templates/template_single_post.php on line 1022
Aktuelno

Živjeti sa kamatom

385pregledi
 
Piše: Amir Durmić
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, objavio je u Kur’anu, u prijevodu značenja: ‘‘A kada im se rekne: ‘Slijedite Allahovu Objavu!’ – oni odgovaraju: ‘Nećemo, slijedit ćemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje.’ – Zar i onda kada im preci nisu ništa shvatali i kada nisu na pravom putu bili?!” (El-Bekare, 170.) Čitajući kur’anska kazivanja koja govore o poslanicima i njihovim narodima, ne možemo a da se ne zapitamo kako je bilo moguće da se veliki broj ljudi u potpunosti uvjerio u istinitost poslanstva nekog od poslanika, ali ne samo da ih nisu prihvatili, već su se i svim silama borili protiv njih nastojeći da ih u laž utjeraju, ili u krajnjem slučaju i da ih ubiju? Kako je bilo moguće da budu ubijeđeni da su vjerovanje i običaji njihovih predaka čista zabluda koja im samo otežava život i postepeno ih upropaštava, ali da uporno i nepokolebljivo ostanu dosljedni toj zabludi bez obzira na katastrofalne posljedice? Oni koje se čude ovom fenomenu, neka malo razmisle o stanju u kojem se trenutno nalazi većina ljudi na svijetu, pa će se uvjeriti da situacija ni danas nije ništa drugačija niti bolja. O ljudskom upornom odbijanju istine i ustrajavanju u prakticiranju loših navika i ružnih običaja bez obzira na posljedice, možemo razmisliti kroz nekoliko praktičnih primjera.

Pustite me da se na miru  uništim!
Zamislimo čovjeka pred kojim stoji bočica otrova koji ako ispije, postoji realna šansa da će ga taj otrov kroz izvjesno vrijeme ubiti, a ako ga ne ubije, onda će sigurno u velikoj mjeri narušiti njegovo zdravlje te mu nanijeti velike i dugoročne probleme i nevolje, čega je on u potpunosti svjestan. Prilazimo tom čovjeku s namjerom da taj otrov uklonimo i na taj način ga zaštitimo od zla koje će mu donijeti ispijanje istog, ali on nas prvo verbalno, a zatim i fizički napada jer po svaku cijenu želi ispiti svoj otrov. Ovakav scenarij je naša svakodnevnica, doduše u jednom malo drugačijem obliku. Postoji li iko na svijetu a da nije ubijeđen u štetnost alkohola i duhana? Ovu činjenicu neće poreći niko ko je objektivan i ko barem površno poznaje osnovne podatke o ova dva zla koja haraju svijetom. Međutim, pokušajmo zamisliti kada bi se neka od ekonomski razvijenih (i moralno zakržljalih) država usudila ukinuti proizvodnju i prodaju alkoholnih i duhanskih proizvoda, te uvela rigorozne kazne za njihovo konzumiranje. Vjerovatno bi nastao haos koji bi danas bio mnogo veći nego u vrijeme prohibicije u SAD-u tridesetih, ili u Rusiji osamdesetih godina prošlog stoljeća. Razjarene mase ljubitelja duhanskog dima i dobre kapljice palile bi automobile, razbijale izloge i energično tražile smjenu vlade i ukidanje ”diskriminirajućeg” zakona. Borili bi se svim zakonskim i nezakonskim sredstvima da im se omogući slobodan pristup otrovima zvanim duhan i alkohol, jer ko je taj ko ima pravo zabraniti im da polahko ali sigurno uništavaju jedini dunjalučki život koji imaju?  

Kreditima do bankrota ili suicida

 Ako većina ljudi nije spremna da ostavi poroke kao što su duhan i alkohol, pored toga što su sigurni u njihovu pogubnost za život i zdravlje, kako onda očekivati da se klone onih grijeha u kojima, barem u početku, i ne vide ništa toliko loše za njih i njihovo fizičko ili mentalno zdravlje? Uzmimo za primjer kamatne kredite. Oni su u životu većine ljudi postali pravilo. Svi finansijski problemi u životu, trenutačno i bez mnogo razmišljanja, rješavaju se podizanjem ”povoljnih” bankovnih pozajmica uz određene kamatne stope. Gledano iz perspektive većine ljudi koji ili ne poznaju, ili ne mare za islam i islamske propise koji se odnose na kamatu i kamatno poslovanje, donekle bismo i mogli razumjeti podizanje kredita kojim će čovjek recimo riješiti svoje stambeno pitanje. Međutim, podizati dugoročni kamatni kredit s ciljem kupovine skupocjenog automobila, organiziranja glamurozne svadbe, kupovine blagdanskih poklona, odlaska na godišnji odmor ili nezaboravno bračno putovanje, mogu samo osobe koje ili nisu dovoljno upoznate sa perfidnim bankarsko-lihvarskim smicalicama, ili ni u kom pogledu apsolutno ne mare za sebe i svoju budućnost. Prepuštajući se privremenom finansijskom rahatluku koji posredstvom kredita ili kreditnih kartica nude banke ili registrirane lihvarske udruge, veliki broj ljudi u svijetu je polahko ali sigurno tonuo u dugove koje ni u najboljim mogućim uvjetima ne bi bili u stanju vratiti skoro čitav svoj život. Mnogi, pogotovo na Zapadu (a posljednjih godina nažalost i kod nas) godinama su živjeli životom koji je bio daleko iznad njihovog nivoa jer su trošili daleko više nego što su zarađivali. Pri svakoj nestašici novca rješenje nisu tražili u skromnosti i strpljenju, već u blagodatima koje nudi bankomat na uglu ulice. Ali takav sistem života nije mogao potrajati dugo. Trenutna svjetska ekonomska kriza nam najbolje o svemu govori. Preko noći, kao kule od karata, ruše se i propadaju velike svjetske korporacije i firme, a države poznate po ekonomskoj snazi i stabilnosti su dobro uzdrmane, a neke već kleče na koljenima čekajući svoj totalni kolaps. Stanovnici velikog broja dojučerašnjih ekonomski snažnih država, odjednom ostaju bez posla i stalnih primanja, a rate za kredite i dugove nastavljaju redovito pristizati. Savremeni zapadni čovjek odjednom je izgubio tlo pod nogama. Ne samo da je ostao bez materijalnih primanja na koja je navikao, već je konačno shvatio da ni ono za što je mislio da je njegovo privatno vlasništvo ustvari ni izbliza nije njegovo. U nemogućnosti da redovno uplaćuje ratu za neki od davno podignutih i često uludo potrošenih kredita, banke su počele da primjenjuju neke od stavki iz kreditnog ugovora koji je zajmoprimac nonšalantno potpisao, a u kojem se jasno naglašava da će banka u slučaju prestanka vraćanja kredita konfiskovati dio imovine koji je dogovoren hipotekarnim ugovorom. Tako su milioni, do jučer situiranih ljudi, nabrzinu ostali bez svega što su imali te završili kao beskućnici, što smo posljednjih mjeseci imali priliku gledati na TV-u. Pogotovo je alarmantno u ”obećanoj zemlji” Americi, gdje su po ulicama i parkovima nikla mnogobrojna šatorska naselja u kojima su utočište našli novopečeni, postrecesijski beskućnici među kojima je i veliki broj visoko obrazovanih ljudi. Neki se nažalost ne mogu pomiriti sa takvim drastičnim promjenama u svom životu te se u naletima očaja i razočaranosti odlučuju na suicid kao jedini logičan izlaz. Poneki idu i dalje, te se odlučuju da likvidiraju ne samo sebe već i sve članove svojih porodica, kao što je učinio Amerikanac Irvin Lupo kada je, zbog gubitka posla u bolnici u kojoj je radio, ubio svoju suprugu i petero djece, a onda presudio i samome sebi, o čemu su krajem januara ove godine izvještavali mediji. Ovakvo ponašanje najbolje odražava suštinu i bit materijalizma koji se može posmatrati i kao jedna vrsta religije. Njeni poklonici nakon finansijskog bankrota kao da govore: ”Nestalo je materije, nestalo je božanstva koje smo obožavali. Ništa više nema smisla. Samouništenje je jedino rješenje…”

Klonimo se grijeha, klonimo se Vatre…
Muslimani koji su dosljedni šerijatskim propisima potvrđenim nedvosmislenim i jasnim kur’ansko-sunnetskim tekstovima, te se, Allaha radi, klone svih harama, bili oni javni ili tajni, spasili su se mnogih dunjalučkih nevolja i poniženja. Neće morati eksperimentirati sa određenim lošim trendovima i općeproširenim ružnim navikama (koje je inače šerijat strogo osudio) kako bi nakon isprobavanja istih shvatili da je to nešto loše ili čak pogubno za njih. Iskreni vjernik nimalo ne sumnja da je sve ono što mu je Allah strogo i jasno zabranio, definitivno loše po njega, pa makar ponekad trenutno i ne shvatao mudrost određene zabrane. Tako će recimo musliman kamatu maksimalno izbjegavati prvenstveno što se ona po islamskom učenju ubraja u najveće grijehe, a na svjetsku ekonomsku krizu gledat će kao na jednu vrstu Allahove kazne i opomene onima koji se na bilo koji način bave kamatom, jer je takvima Allah davno objavio rat: ”O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.” (El-Bekare, 278-279.) Svjetski ekonomski poredak koji je u osnovi zasnovan na kamati i prefinjenoj otimačini tuđeg imetka, neminovno će jednog dana doživjeti svoj fijasko. Možda je globalna ekonomska kriza, kojoj smo trenutno svjedoci, početak te propasti, jer onaj ko ratuje sa Allahom, iz bitke mora izaći poražen. Iako danas Poslanik, s.a.v.s., više nije među nama, ostali su islamski učenjaci za koje je Poslanik, s.a.v.s., rekao da su nasljednici poslanika. Oni će nas svojim znanjem, iskrenošću i lijepim riječima nastojati odvratiti od hrđavih djela i uputiti nas na dobra. I pored toga, mnogi će muslimani, slijedeći svoje strasti i prohtjeve, nastaviti bezglavo srljati ka onome što ih upropaštava, upravo onako kako je to slikovito opisao Muhammed, s.a.v.s., u vjerodostojnom hadisu rekavši: ”Primjer mene i vas je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru pa kada je njena svjetlost obasjala prostor oko nje, leptiri i ostali insekti počeše u nju upadati, a taj ih čovjek u tome nastoji spriječiti, ali mu to ne polazi za rukom. Takav je primjer mene i vas. Ja vas pridržavam za vaš struk nastojeći da spriječim da u vatru upadnete i govorim: ‘Bježite od vatre, bježite od vatre…’, a vi me nadjačavate i u vatru bezglavo srljate.” (Buharija, br. 3426, 6483. Muslim, br. 2284, od Ebu Hurejre, r.a.). Molimo Milostivog da mi ne budemo od njih.