Aktuelno

Istinski sretnici

398pregledi
Autor: Prof. dr. Nasir Sulejman el-‘Umer
 
Prijevod: Smail L. Handžić

Živjeti sretnim životom cilj je svakog čovjeka. Upravo radi njega on ulaže svoj maksimalni trud, dolazi i kuca na razne kapije, hodi stazama koje vode do njega i tješi se lahkoćom kada na tom putu naiðe na mnoge poteškoće. I pored činjenice da je čovjekov život, možda, uveliko već istrošen i da je ostalo samo malo vremena od njegovog preostalog izdašnog života, on i dalje svoju sreću posmatra kao svoj najvažniji cilj i najskupocjeniju želju.

 U svemu tome, njegova duša ga neumorno navodi, bodri i podstiče, bez obzira na njenu starost…

Takoðer i po svojoj prirodi, svaki čovjek je brižljiv prema ostvarenju svojih zahtjeva, mnogo se se brine u nastojanju da ih udovolji, ili da ih izbjegne, ako, pak, želi da ih mimoiðe.

Nije mahana to što čovjek žudi da bude sretan i što poduzima raznorazne činioce koji ga odvode do sreće, jer se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: ”Snažan vjernik bolji je i draži Allahu od slabašnog vjernika, a u svima se nalazi dobro. Nastoj da postigneš ono što će ti koristiti, zatraži pomoć od Allaha i nemoj posustajati! Ako te nešto snaðe, nemoj govoriti: ‘Da sam učinio to i to, bilo bi ovako!’, nego reci: ‘To je Allah odredio, a što želi to i čini!’, jer ‘da sam’ otvara vrata šejtanu!“

Naprotiv! Mahana je da čovjek, zbog svoga neznanja, lošeg mišljenja ili pogrešne procjene, žudi i nastoji da ostvari ono što će mu donijeti štetu, istovremeno imajući ubjeðenje da je u tome što čini njegova sreća. Istina je da je to čemu žudi i što nastoji da ostvari, zapravo srž njegove nesreće, pa čak ako bi se i desilo da to isto u sebi sadržava kratkoročnu sreću. Time se takva osoba poistovjećuje sa osobom koja koristi opojna sredstva, smatrajući da je u tome lijek!

Ovakvo stanje vlada kod većine ljudi. Svi oni teže ka postizanju sreće, meðutim, ne znaju kojim putem da krenu, na koja vrata da pokucaju. U tom smislu ostaju zbunjeni i nasumice tumaraju i lutaju sve dok ne nastupi Dan u kome će izjaviti: ”Gospodaru naš, naši prohtjevi bili su od nas jači, te smo postali narod zalutali.” (El-Mu’minun, 106.)

Ima i takvih ljudi koji svoju sreću traže i u imetku, zatim onih koji je traže u ugledu i vlasti, ima i onih koji sreću traže u udovoljenju prohtjeva njihovih trbuha i spolnih organa, a ima i onih koji sreću vide u turizmu i putovanjima… Sve su to, zaista, samo blagodati ovosvjetskog života, o čemu je Uzvišeni rekao: ”Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.” (Ali Imran, 14.)

Imajući u vidu da meðu ljudima postoji tolika oprečnost u traganju za srećom, imamo opravdanu obavezu da postavimo jedno vrlo važno pitanje, koje glasi: Kako i na koji način će neki Allahov rob spoznati da je postigao sreću, odnosno koji su to znakovi i smjernice pomoću kojih se može napraviti razlika izmeðu sretne i nesretne osobe?

To je zbog toga što se mnogi ljudi trude i ulažu ogromni napor, misleći da su na ispravnom putu, a naposljetku se ispostavi da su se duboko razočarali. Nakon ogromnog truda, zalaganja i uloženog napora na putu do postizanja sopstvene sreće, većina ljudi se uvjeri da su to, zapravo, bili putevi njihovog gubitka. Naposljetku su postali ubijeðeni da su uživali samo u kratkoročnom zadovoljstvu, pa makar tada i bili sretni, njihova konačnica se preobrazila u kajanje!

Ako zaista želiš da prepoznaš koji su to znakovi ispravnog hoda kojim koračaju istinski sretnici, onda razmisli o riječima imama Ibnul-Kajjima, Allah mu se smilovao: ”U znakove sreće i uspjeha spada to da rob, kada god se poveća njegovo znanje, povećaju se i njegova skromnost i milosrðe; kada god se poveća njegova starosna dob, umanje se njegove težnje; kada god se poveća njegov imetak, uveća se njegova darežljivost i udjeljivanje; kada god mu se poveća njegova vrijednost i ugled meðu ljudima, poveća se i njegova blizina ka ljudima, bivanje na usluzi njima u njihovim potrebama i skromnost prema njima. U znakove nesreće spada to da, kada god se poveća znanje kod roba, poveća se i njegova oholost; kada god se uvećaju njegova djela, uveća se i njegovo hvalisanje, samodopadljivost i ponos sa samim sobom; kada god se poveća njegova starosna dob, povećaju se i njegove težnje; kada god se uveća njegov imetak, poveća se i njegova škrtost i suzdržavanje od udjeljivanja; kada god se poveća njegova vrijednost i ugled, poveća se i njegova oholost. Ove stvari su iskušenje od Uzvišenog Allaha i Njegov ispit sa kojim iskušava ljude. U pogledu njih, neki ljudi postaju sretni, a nekima one bivaju lijek!“

Ukratko rezimiran govor Ibnul-Kajjima glasio bi da je sreća to kada god se poveća neka blagodat, ista prouzrokuje govor u srcu iz koga se javljaju pobude za jasnim i praktičnim vidljivim djelima.

Imam Ibnul-Kajjim takoðer je kazao: ”Sreća biva sa troje: sa zahvalnošću na blagodatima, sa saburom na iskušenjima i sa pokajanjem od grijeha!“

Upravo ove riječi koje je spomenuo imam obuhvataju onoga kome se poveća blagodat i onoga kome ona bude uskraćena! Dakle, sretnik je onaj koji je zahvalan na blagodatima, saburli onda kada mu one budu uskraćene, koristi ih u onome u čemu se nalazi Allahovo zadovoljstvo – što, zapravo, predstavlja zahvalnost – a usteže se da ih koristi u neposlušnosti prema Allahu! Osim toga, on se vraća Allahu i kaje se za sve svoje grijehe koje Allah uistinu ne voli i sa kojima nije zadovoljan, pa makar mu oni priskrbili i kratkoročno zadovoljstvo i prolaznu slast!

Takoðer je rekao: ”Ljubav prema nauci znak je sreće, a mržnja prema njoj znak je nesreće. Ovo se odnosi na znanje koje su poslanici donijeli i koje su dali svome ummetu u nasljedstvo, a ne na sve što se naziva naukom! Takoðer, doista ljubav prema znanju nalaže njegovo naučavanje, pa onda i praktikovanje, a to je, ustvari, vjera; a mržnja prema njemu sprečava njegovo naučavanje i njegovo praktikovanje.“
Na kraju, nakon što su jasno i koncizno objašnjeni znakovi sreće, svakom ne preostaje ništa drugo do da napravi iskrenu stanku sa svojom dušom i razmisli o riječima koje je kazao ovaj cijenjeni i vrsni islamski učenjak: Da li on, zaista, hodi ispravnim putem koji mu pribavlja sreću, ili je to, pak, samo fatamorgana koja mu se u daljini, od suhe stijene, pričinjava vodenom oazom?!

 
Prvi put objavljeno: Srijeda, 02 Travanj 2008 08:38