Društvo i politika

Istina o ulozi mudžahida u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije

390pregledi

Piše: Ezher Beganović
Od završetka agresije na Bosnu i Hercegovini, sve do danas, traje intezivna kampanja iskrivljivanja slike o ulozi mudžahida, stranih dobrovoljaca u odbrani Bosne i Hercegovine. U ovu kampanju aktivno su uključene domaće i međunarodne sudske institucije, domaća politika i domaći i strani mediji. Posljednjih dana, a povodom terorističkog napada Mevlida Jašarevića na američku ambasadu u Sarajevu,  ponovo je intezivirana negativna priča o ulozi mudžahida tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i o posljedicama njihovog dolaska i boravka u našoj zemlji. Pored domaćih medija, negativnu priču o mudžahidima ovih dana, s bošnjačke strane, „ gura“ Fahrudin Radončić preko svog Dnevnog avaza. U želji da se obračuna sa direktnim političkim rivalom, Strankom demokratske akcije, Radončić ovu stranku optužuje za dovođenje mudžahida, a mudžahide optužuje da su odgovorni za ono što je počinio Mevlid Jašarević. U tu svoju kampanju uključuje ljude kao što je Nijaz Duraković koji je, također preko Dnevnog avaza, poručio građanima Bosne i Hercegovine da su mudžahidi za nas Bošnjake gori od četnika.

Samodemantirane laži

Govoreći na Glavnom odboru svoje stranke, Fahrudin Radončić je rekao. „ Mudžahedine i vehabije na prostore ex Jugoslavije, a time i u BiH, dovela je i za to je isključivo odgovorna SDA. Kao što se zna, ja sam svaki dan rata proveo u opkoljenom Sarajevu, bio sam pripadnik Armije BiH, i član kabineta načelnika štaba i znam isto što znate i vi: nama nisu bili potrebni nikakvi mudžahedini. Mi smo na raspolaganju imali dovoljno naših hrabrih momaka i patriota koji su bili spremni da ginu u odbrani ove zemlje, te nam nije bila potrebna pomoć u ljudstvu“.

Radončićeva namjera da optuži mudžahide ( mudžahidi su, za razliku od njega, za ovu državu dali sve što su imali, a brojni od njih i svoj život),  za ono što je uradio smutljivac Mevlid Jašarević,  potpuno je obesmišljena, upravo preko njegovog Dnevnog avaza u kojem je objavljena izjava bivšeg američkog ambasadora pri NATO-u Kurt Voker  da je Mevlid Jašarević  ideologiziran u Beču. „ Bivši američki ambasador pri NATO-u Kurt Voker  izjavio je na prekjučerašnjem zasjedanju Odbora američkog Kongresa za vanjske poslove da je “odmetnik koji je nedavno izvršio napad na Ambasadu SAD u Sarajevu bio musliman iz Sandžaka, s područja Srbije, a kojeg su radikalizirali ekstremisti u Beču”, otkrivaju transkripti sa zajedanja u Vašingtonu“, piše Dnevni avaz.

Citiranjem izjave bivšeg američkog ambasadora pri NATO-u Kurta Vokera, Dnevni avaz, odnosno Fahrudin Radončić je sam pokazao na svoje jeftine podvale i pokušaje optuživanja mudžahida za Jašarevićev terorizam. Međutim, time nije završena lažna priča o ulozi mudžahida tokom srpsko – hrvatske agresije na BiH. Nakon Radončićevih i Durakovićevih antimudžahidskih vojnih ekspertiza, na scenu su stupili Milorad Dodik i njegovi srpski sljedbenici. Svjestan činjenice da su ovo dani kada niko u Bošnjaka ne smije reći istinu o pozitivnoj ulozi mudžahida u odbrani Bosne i Hercegovine od njegovih srpskih agresora, Dodik je spremno dočekao Radončićev poklon i zaputio se u Višegrad gdje je, nakon otkrivanja spomenika ruskim dobrovoljcima, koji su klali Bošnjake po Bosni i Hercegovini, iz sveg grla, poručio Bošnjacima da se nikako ne mogu porediti ruski, rumunski, grčki i drugi prosrpski strani dobrovoljci sa mudžahidima, jer su, po njemu, ovi prvi časni borci za Republiku Srpsku, a mudžahidi su „došli u Bosnu i stali na bošnjačku stranu da šire ekstremizam“. Kako se slažu Milorad Dodik i Fahrudin Radončić.

Hvala Bogu pa historiju ne pišu Milorad Dodik i Fahrudin Radončić. Historija uvažava samo provjerene činjenice, i validne dokumente. Prema tim pravilima, mudžahidi su ljudi koji su dali nemjerljiv doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine od srpsko – hrvatske agresije. Zahvaljujući mudžahidima, srpsko – hrvatski agresor je mnogo puta polomio zube u svojim namjerama da dokrajči Bosnu i Hercegovinu i da uništi Bošnjake.

Potvrđena istina

Prema provjerljivim podacima, tokom odbrane Bosne i Hercegovine od agresije poginulo je preko 130 mudžahida – stranih dobrovoljaca. Samo u operacijama oslobađanja Vozuće poginulo je tačno 99 stranih mudžahida. Iako Radončić, Duraković i neki drugi bošnjački zvaničnici danas tvrde da Bošnjacima nisu trebali ljudi, odnosno mudžahidi  već oružje, jasno je da, naprimjer,  Vozuća nikada ne bi bila oslobođena bez aganžmana mudžahida. U nastavku slijedi zvanični stav Armije Republike Bosne i Hercegovine o Odredu „ El Mudžahidin“, jedinici koja je okupljala najveći broj stranih dobrovoljaca. U Prijedlogu za priznanja i stimulativne mjere Trećeg korpusa Armije R BiH za  Odred „ El Mudžahidin“, poslate na adresu Glavnog štaba Armije R BiH 10.septembra 1995.godine  navodi se sljedeće. „ U pripremi i izvođenju operacije „ F“ na vozućkom ratištu Odred „ El Mudžahidin“  imao je jednu od ključnih uloga. Njihovo ranije učešće u borbenim dejstvima na ovom ratištu na najtvrđim objektima rezultiralo je uspjesima i likvidacijom desetina agresorskih vojnika usljed čega je u redovima agresora posijana panika, strah i nesigurnost a među civilima pokrenut proces iseljavanja. Takvo vojno – političko okruženje, nesigurnost i napetost pogodovali su temeljitoj i sistematičnoj pripremi operacije u kojoj je ova jedinica opet imala najdelikatniji zadatak, na izuzetno teškom  objektu Paljenik. Ranija iskustva su pokazala da se ovaj objekat ne može uzeti klasičnim napadom, pa je bilo potrebno dugotrajno, strpljivo i uporno pripremati akciju da se kroz šumu, desetine minskih polja, preko brisanog prostora uz strahovit uspon stigne do pravog lavirinta tranšea, rovova i zemunica na samom vrhu objekta koji je dominirao i sa kojeg su oruđima pokrivani drugi objekti i ugrožavane naše snage. Akcija je pripremljena tako da se mora reći da su četničke mine u minskim poljima i po desetak puta uklonjene i vraćane na svoja mjesto, da je ne samo svaki zaklon nego i slobodno se može reći svaki četnik registrovan, praćen, fotografisan ili snimljen kamerom tako da se tačno znalo i o čemu se razgovara a ne samo kako se brani objekat Paljenik. Ova temeljitost i sistematičnost u pripremi prenešena je i na ostale jedinice koje su učestvovale u operaciji, tako da je, može se reći, kompletna četnička linija pala udarom s leđa usljed čega je i najveći broj četnika stradao na licu mjesta, a linije uzete praktično za desetak minuta. U nastavku operacije ova jedinica je među prvima „ na leđima četnika“, nanoseći im iznimno velike gubitke, prodirala u dubinu PZT, unosila paniku i strah te tako omogućila uspješan nastavak i tok operacije.

Na stotine stradalih četnika, samo iz ove operacije, iznimno velike količine zarobljenog oruđa i oružja, od tenka do pješadijskog naoružanja i drugih MS, plod su nevjerovatne kompaktnosti jedinice u kojoj sistematičnost u radu, međuljudski odnosi, hrabrost i požrtvovanje svakog pojedinca do čvrstine kolektiva mogu biti za primjer svakoj jedinici.

U nastavku operacije na Ozrenu jedinica je također dala značajan doprinos. Teško je naći jedinicu koja se sa Odredom „ El Mudžahidin“ može porediti i u rezultatima svoga rada, posebno po broju likvidiranih četnika i po količini zarobljenog naoružanja, opreme i MST, ali i po mnogim bitnim elementima borbene gotovosti i borbene mobilnosti. Zbog svega toga, ali i zbog činjenice da su oni do sada potpuno zaobilaženi u dodjeli stimulativnih mjera iz razloga što lični motiv pojedinaca za borbu nije vezan za dunjalučke vrijednosti, smatramo da je ovo jedinica koja zaslužuje i mnogo viša priznanja. Ovo priznanje za mnoge pripadnike ove jedinice bilo bi potvrda da se svačiji doprinos oružanoj borbi u Armiji BiH vidi i podjednako vrednuje na svim nivoima rukovođenja i komandovanja“, navodi se na kraju Prijedloga. Glavni štab Armije Republike BiH usvojio je ovaj prijedlog i nagradio Odred „ El Mudžahidin“ sa brojnim priznanjima, kao što su „ zlatni ljiljan“, „ srebrni štit“ i slično. Pored citiranog dokumenta, postoji još mnogo zvaničnih dokumenata Armije R BiH i političkih vlasti Republike BiH, koji nedvosmisleno ukazuju na ogroman značaj i važnost učešća mudžahida u odbrani Bosne i Hercegovine od agreisje.

Dakle, ovako o mudžahidima pišu i govore oni koji su se sa njima borili rame uz rame, ljudi koji su se na terenu uvjerili koliki je bio doprinos mudžahida u odbrani Bosne i Hercegovine. Nažalost, vidimo  kako danas o mudžahidima govore oni koji su se krili po sarajevskim podrumima, ljudi koji za ovu državu nisu dali ništa i koji su mudžahide vidjeli samo na novinskim fotografijama. Bez obzira na  sve, istina je poznata svima. Samo je stvar koliko mi Bošnjaci danas želimo i smijemo govoriti istinu.

Saff br. 304.

X