Aktuelno

Ismailova, alejhis-selam, spremnost na žrtvu

405pregledi
Pripremio: Smail L. Handžić

…Ibrahim, alejhis-selam, nije zaboravio na svoga sina. Naprotiv, često bi mu odlazio i posjećivao ga, kako bi svoje očinsko srce umirio saznanjem o Ismailovom, alejhis-selam, dobrom stanju, i kako bi svoje staračke oči obasjao i obradovao gledajući svog prvijenca.

Kada je njegov sin izrastao u stasitog momka koji je bio u stanju da izvršava sve povjerene mu obaveze, Ibrahim, alejhis-selam, u snu je dobio naredbu u kojoj mu se u obavezu stavlja da svoga sina kao žrtvu prinese, da ga zakolje.

Poslaničko snoviðenje je objava i istina, a i njihovo izvješće o onom što su usnili je istina! I gle, još jedna velika kušnja nakon kušnje koja je skoro prebroðena. Evo još jedne teškoće sa kojom se Ibrahim, alejhis-selam, treba razborito i odgovorno ponijeti.

Bio je već oronuli starac koga su burni dani, mjeseci, pa i godine njegovog plodonosnog života premorili i iscrpili. čitavog života je potajno žudio i iščekivao da postane otac i dobije sina, a nakon što je dostigao svoje pozne staračke godine, i nakon što ga je njegov Gospodar obradovao muškim potomkom jedincem, čijim viðenjem bi se obradovao i u čijem prisustvu bi njegova duša postajala smirenija i zadovoljnija, dobija zapovijed da ga nastani u neplodnoj mekanskoj dolini, da u pustinji, tamo gdje nema nikakvih životnih uvjeta, niti je u blizini iko nastanjen ko bi se o njima mogao brinuti, ostavi i njega i njegovu majku!

Bespogovorno se povinovao Božijoj naredbi, i sa velikim pouzdanjem i povjerenjem u Allaha, dželle šanuhu, sa čvrstim osloncem i vjerom u Njega i sa pokornošću, u toj dolini ih je ostavio kako mu je i nareðeno. Uzvišeni Allah im je, nakon toga, iz tjeskobe njihove izlaz iznašao i opskrbio ih je odakle se nisu ni nadali. Nakon svega toga biva mu nareðeno da zakolje tog milog sina prvijenca!

Uistinu, ovo je iskušenje od koga bi se zatresla i najstamenitija brda i najuzvišenije planine! Meðutim, velikanima dolikuje samo ono što je veliko i veličanstveno! Ibrahimovoj, alejhis-selam, vrijednosti i stepenu koji je uživao shodno njegovoj čvrstini, ubjeðenju i velikoj vjeri u Allaha, dolikuje samo ovakav odabir i težina kušnje na koju je stavljen!

Odazvao se svome Gospodaru… Povinovao se Njegovoj naredbi… Pohitio je da Mu se pokori… Krenuo je na put da se susretne sa svojim sinom i, bez oklijevanja, prenio mu je zahtjev od koga bi i brdo od tuge zadrhtalo, a kamoli očinsko srce od tuge iskočilo iz njedara!

Na najljepši način i sa velikom ljubaznošću prezentovao mu je svoje snoviðenje: ”Sinčiću moj mili, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa, šta ti misliš o tome?“ Želio je da to bude neuznemirujuće njegovom mlaðahnom srcu, i rečeno najblaže što je moguće, iako je imao potpuno pravo da ga silovito zgrabi, odvede i najkrvoločnije zakolje!

Poslušno i lijepo odgojeno dijete se odmah pokori, odazva se Božijoj naredbi, rekavši: ”Babuka moj dragi, učini onako kako ti je nareðeno. Vidjet ćeš, ako Bog da, da ću se ja strpiti!“ Bilo je to oličenje veličanstvenog dobročinstva prema roditelju, uspjeh kojim ga je Allah nadahnuo, pouzdana vjera, a i duša koja je spokojna i zadovoljna htijenjem Božijim i Njegovom odredbom!

I ne samo to! Zaželio je da, shodno svojim mogućnostima, ocu svome olakša težinu njegove boli i prizora. Želio je da mu predloži nešto čime će najlakše dostići cilj. Rekao je: ”Babuka moj dragi, dobro stegni ovo uže moje i čvrsto ga sveži kako se ne bih pomjerio! Skini ovu košulju moju da se krvlju ne bi zamrljala, pa da umanji nagradu moju, i još više rastuži milu majku, i izmami obimne graške suza njenih! Dobro naoštri svoj nož i žustro prereži vratić moj, da se to brzo i lahko završi, jer, doista je smrt tegobna, a i sav ovaj dogaðaj je dirljiv! Majci mojoj selam moj prenesi, a ako želiš, i košulju moju joj odnesi. Doista će joj to olakšanje u tuzi biti, i uspomena na sina jedinca kojeg je imala… Neka je pomiriše kada me se zaželi, i neka joj uvijek nadohvat ruke mile njene bude. Neka se njoj vrati kada me bude tražila pa me ne pronaðe, i kada se o meni bude raspitivala a više nikada me ne vidi…“

Ibrahim, alejhis-selam, na to reče: ”Sinak moj mili, divan si mi pomagač u izvršenju naredbe Allahove!“ Nakon toga ga prisloni svome toplom tijelu, čvrsto ga zagrli, i stade ga plačući ljubiti i sa njim se opraštati.

Potom ga lagahno spusti na zemlju, i uze nož. Jedanput bi svoj pogled pružao prema nožu, a drugi put prema sinu svome. Uspomene iz drage prošlosti su mu nadolazile, i jedna poslije druge se smjenjivale. Milostivo očinsko srce kucalo je sve jače i jače od uzbuðenja. Naposlijetku, spustio je nož na njegov nježni vrat. Htio je da ga brzo po vratu povuče, meðutim, nož nije htio da siječe, da se pokori! Allahova moć je istupila njegovu britku oštricu. Bilo mu je zabranjeno da prereže Ismailov vrat…

Ismail, alejhis-selam, reče: ”Babuka moj, okreni lice moje prema zemlji, jer, kada pogledaš u lice moje, tvoja milostivost će jača biti i ispriječit će se izmeðu tebe i naredbe našeg Uzvišenog Gospodara!“

Tako je i učinio. Ponovo prisloni nož na vrat sina svoga, ali on se nije htio pomjerati, a kamoli sasjeći Ismailove vratne žile. Ibrahima obuze zabrinutost, i bijaše mu teško. Nije znao šta da učini, te od Allaha zatraži pomoć i olakšanje. Uzvišeni se smilovao slabašnome, odazvao se njegovim molbama, i odagnao njegovu zabrinutost. Bilo mu je rečeno: ”O Ibrahime, ti si se objavi u snu odazvao – a Mi ovako nagraðujemo one koji dobra djela čine!“

Bijahu obradovani uspjehom i spasom… Zahvališe se Allahu na blagodati kojom ih je darovao, okončavši njihovu veliku kušnju, otklonivši njihovu tugu i bol. Postigli su velike sevabe, najljepše nagrade, a nakon ovog iskušenja postaše još pročišćeniji, duhovno jači, vjerom u Jedinog Allaha snažniji, ubjeðeniji… ”To je, zaista, bilo pravo iskušenje!”

Allah je Ismailovu žrtvu ovjekovječio veličanstvenim kurbanom koji ugledaše u neposrednoj blizini. Priðoše mu, položiše ga na zemlju, a Ibrahim uze oštri nož i brzo prereza njegove vratne žile. Zemlju natopi topla krv kurbanska koja, ustvari, bijaše zamjena za Ismailovu…

Od tada pa do današnjih dana, svake godine se svi muslimani svijeta kurbanom prisjećaju Ismailove žrtve, i zahvaljuju na Božijim blagodatima kojima ih neprestano obasipa!

 
Prvi put objavljeno: Utorak, 02 Prosinac 2008 22:26