Historija islama

Islamski hilafetu u periodu četvrtog hidžretskog stoljeća (6 dio)

602views

Priredio: Ersan Grahovac
Teolozi:U tom periodu je cvjetao ’Ilmu-l-kelam, ili dogmatička teologija, nauka koja razumom pokušava dokučiti stvari ljudskom umu nedokučivog svijeta, i od njegovih najistaknutijih nosioca su bili: Ebul-l-Hasen El-Eš’arī (umro 324. h.g.), Ebu Mensūr El-Māturidī (umro 333. h.g.), El-Bāqillānī (umro 403. h.g.), i drugi, a mi ćemo detaljnije zaviriti u živote ove trojice, jer njihova djela su nezaobilazna literatura za svakog ko se bavi ovom oblašću.

Ebul-l-Hasen El-Eš’arī je osnivač eš’arijske dogmatičke škole. Majka mu je bila udata za jednog od istaknutih mu’tezila, El-Džubbā’ija, i 40 godina je živio kao mu’tezila, naučavajući njihov pravac, poslije čega se jednog dana javno pokajao, i počeo slijediti ideologiju Ibnu Kullāba, koji je bio bliži sunnijskom učenju od mu’tezila. Tada se žestoko obračunavao sa mu’tezilama kroz svoja djela i dokazivao njihove slabosti. Treća i posljednja etapa njegovog života se odlikuje time što u potpunosti prihvata ehli sunnetsko učenje  i odbacuje prethodni pravac koji je slijedio, i svoje učenje izlaže u knjigama kao što su El-Ibāne ’an usūli-d-dijāne i Meqālātu-l-islāmijjīn. Eš’arijski pravac koji je ostao iza njega čine ljudi koji slijede učenje El-Eš’arija iz druge etape njegovog života. (1)

Ebū Mensūr El-Māturīdī, Muhammed ibn Muhammed ibn Mahmūd Es-Semerqandī El-Hanefī, historičari se razilaze oko godine njegovog rodjenja, a pretpostavlja se da je rodjen izmedju 238. i 258. h.g., a umro je 333. h.g. Veoma su oskudne informacije o njegovom životu, jer veliki historičari poput Imāma Ibnu-l-Esīra, Zehebīja, Ibn Kesīra, Ibn Hallikāna i drugih, ili nikako ne spominju njegovu biografiju, ili, oni koji ga i spominju, to rade veoma sažeto sa oskudnim informacijama. Bio je veoma inteligentan, vješt u raspravljanju, imao je dug život i jako pamćenje, bio je dobro upućen u tefsir, fiqh, usule, ilmu-l-kelam, arapski jezik, filozofiju, hereziologiju. Veoma je slabo poznavao sunnet i hadisku nauku, bilo po pitanju nauka vezanih za lance prenosilaca, ili po pitanju nauka vezanih za tekst hadisa, što je bilo razlogom da veliki dio vjerodostojnih hadisa odbaci, jer se ne slažu sa njegovim unaprijed postavljenim pravilima. Stručnjaci iz ove oblasti kažu da je bio izmedju pravca El-Eš’arija i mu’tezila po svojim stavovima. (2)

El-Bāqillānī, Muhammed ibnu-t-Tajjib ibn Muhammed ibn Dža’fer El-Bāqillānī, spada medju istaknue aktere eš’arijske kelamske škole. S njim se završava prednjačenje eš’arija, i znalački je donosio pravna rješenja i bio vrlo vešt sagovornik. ’Adudu-d-dewla ga je poslao grčkom kralju kao ambasadobra u Kostantinopolju, gdje je, u prisustvu kralja, vodio rasprave sa kršćanskim učenjacima. (3)

Bilješke:
1- Za više detalja o njegovoj biografiji vidjeti: Ez-Ziriklī, El-E’lām, 4/263., drugo izdanje, Dāru-l-’ilmi li-l-melājīn, Bejrut, 1997.; El-Ešā’ire fi Mīzāni ehli-s-sunneh, Fejsal El-Džāsim, El-Meberātu-l-hajrijje li u’lumi-l-Qur’āni we-s-sunneh, Kuvajt, 2007.g.;  Ebu-l-Hasen El-Eš’ari bejne-l-mu’tezile we-s-selef, str. 131., Hawi ibn Ahmed Ali Kalibi, magistarski rad na Univerzitetu Abdulaziz, 1979.
2- Vidi:Ebu Abdullāh, Šemsuddin ibn Muhammed El-Beštuni El-Afgāni, El-Māturīdijje we mewqifuhum min tewhīdi-l-esmā’i we-s-sifat, 1/233-300., magistarski rad na Islamskom Univerzitetu u Medini, Mektebetu-s-Siddiq, drugo izdanje, Taif, 1998.; Abdu-l-Qāhir El-Qureši, El-Džewāhiru-l-madijje, 3/360., valorizator: Dr. Abdu-l-Fettāh Muhammed El-Halewi, izdavač Isa El-Babi El-Halebi, Misr, 1398. h.g.; Qāsim ibn Qatlebūga, Tādžu-t-terādžum, 44., izdavač Seid Kembenī Karačī, Pakistan; Hādžī Halīfa, Kešfu-z-zunūn, 1/262, 335, 518, 2/1406, 1408, 1573, 1782, Mektebetu-l-Musennā, Bagdad.
3- Vidjeti: El-Hatīb El-Bagdādī, Tārīhu Bagdād, 5/379., Tārīhu Bagdad Mektebetu-s-selefijja, El-Medina El-Munewwera; Ez-Ziriklī, El-E’lām, 6/176., drugo izdanje, Dāru-l-’ilmi li-l-melājīn, Bejrut, 1997.

Iz serijala: Islamski hilafet u periodu četvrtog hidžretskog stoljeća

Nastavlja se inšallah…

Prethodne članke ovog serijala čitajte ovdje:

Islamski hilafetu u periodu četvrtog hidžretskog stoljeća (1 dio)

Islamski hilafetu u periodu četvrtog hidžretskog stoljeća (2 dio)

Islamski hilafetu u periodu četvrtog hidžretskog stoljeća (3 dio)

Islamski hilafetu u periodu četvrtog hidžretskog stoljeća (4 dio)

Islamski hilafetu u periodu četvrtog hidžretskog stoljeća (5 dio)